ZLATKO MINIĆ: Palma i Paralija – Vic, a nije smešno!

Sede pop i vaspitačica u kafani u Paraliji. I uđe treći čovek, ribolovac, i kaže: „Evo ja hoću da dam 800 evra subvencije Stelantisu, da pokrene proizvodnju novog modela, ali ne mogu da dam 800 evra, dozvoljeno je manje. Evo ti, izvoli novac, molim te, plati ti“.

Zvuči kao početak vica. A zapravo je početak priče o politici, laganju, moralu, institucijama i nadležnima koji „rade svoj posao“. Uh, uh, mršte se čitaoci, gde to može zajedno, politika i moral. U ovoj državi sigurno ne. I o kakvim institucijama pričamo?

S pravom se mršte, jer pravo pitanje je o kakvoj državi pričamo. Obesmišljen je pojam pravne države, a pitanje je da li ovaj fizički prostor (nedefinisanih međa) na kome živimo, i čiji naziv kod raznih autora varira od simulakruma do mačijeg jebališta, može uopšte da se nazove državom.

O čemu je zapravo reč u tom vicu sa početka, za koji naslov ove beleške svečano obećava da nema smešan kraj?

Pre nekoliko dana dato je na znanje vascelom srpstvu i građanstvu da će, u organizaciji grada Jagodine, 700 osoba „boraviti“ 5 dana u Paraliji. Da pojednostavim – DM Palma vodi 700 ljudi na letovanje u Grčku. Na proletovanje, zapravo. I pre nego što dežurni dušebrižnici poskoče, zabrinuti kako se troši novac iz lokalnog budžeta, dok Jagodina svake godine dobija stotine miliona iz republičke budžetske rezerve zbog nedovoljnih prihoda za finansiranje tekuće likvidnosti, odmah je objašnjeno – sve plaćaju donatori. Sudeći po vesti, ili su svi anonimni, ili je Palma zaboravio da ih pomene, ili se novinari i zvanični sajt Jagodine nisu potrudili da ih imenuju.

Imenovan je samo jedan donator – Palmina Jedinstvena Srbija. Ostali donatori, čuj mene reketirani, skromno i skrušeno su ostali u senci. U hladu, pod krošnjom Palme.

Pa dobro, šta je sad sporno? Skoro sve. Ma koliko lepo nekome zvučalo kad Palma priča ili prikazuje kako je vodio 50.000 sugrađana u razne zemlje, kako zapošljava (kod privatnih investitora) nezaposlene i deli po 2-3 hiljade dinara siromašnima (otkud nezaposleni i siromašni u ovom pomoravskom raju?), ovde nije reč samo o populizmu već o kršenju zakona. A to što je uvijen u oblandu humanizma i populizma je samo otežavajuća okolnost.

Zakon o finansiranju političkih aktivnosti propisuje da se „sredstva za finansiranje redovnog rada političkih subjekata koriste za funkcionisanje i propagiranje ideje političkog subjekta i podrazumevaju: rad sa biračima i članstvom, troškove prevoza i održavanja skupova, troškove promocije, reklamnog materijala i publikacija, troškove istraživanja javnog mnjenja, obuke, međunarodnu saradnju, troškove zarada i naknada zaposlenih, komunalne troškove, kao i troškove za druge slične aktivnosti“.

To znači da bi Palma mogao zakonito da koristi sredstva tako što vodi građane Jagodine na more ako je to „rad sa biračima i članstvom“, mada više deluje kao rad na biračima i članstvu, da upotrebimo eufemizam za kupovinu glasova u vanizbornom periodu. Možda Jedinstvena Srbija pravi skup u Paraliji, prevozi (i smešta) aktiviste koji će organizovati skup. Ili su putovanja u inostranstvo „druge slične aktivnosti“. Šalu na stranu, najavio sam da vic nije smešan, smejaćemo se možda kad Agencija za sprečavanje korupcije obrazloži kako je sve ovo zakonito.

Pa hajde da pokušamo da im pomognemo oko formulisanja obrazloženja. Možda Zakon nije dovoljno jasan. U glavi III, koja se bavi finanasiranjem redovnog rada stranaka, odakle je citirana odredba, ne pominju se privatni izvori. Možda bi se moglo razdvojiti ono što je (na isti račun) uplaćeno iz javnih i privatnih prihoda, pa da opravdamo JS i Palmu da su „okrenuli pare“ i privatnu donaciju za stranku preusmerili na proletovanje za zaposlene u komunalnom preduzeću, vrtiću, Centru za socijalni rad, sportskom savezu, za članove udruženja ribolovaca, pčelara, za Rome, sveštenike SPC i „političko-privredni deo delegacije“.

Problem je u tome što izveštaji podneti Agenciji pokazuju da je JS u 2021. imala prihode od 52.250.957,68 dinara, od toga 52.248.526,74 iz javnih izvora i 2.430,93 od kamata i kursnih razlika. Uostalom, uzalud prekopavanje po registrima Agencije, treba malo pažljivije čitati vesti na sajtu Jagodine i slušati šta DM Palma priča u seriji TV gostovanja i izjava u kojima s ponosom besedi o lokalnoj samoupravi zasnovanoj na socijalnoj pravdi koju je on uspostavio. Donacija Jedinstvene Srbije gradu Jagodini za organizaciju putovanja potiče od novca koji ta stranka dobija iz budžeta i oni „te pare ne koiste za propagandni materijal, već vraćaju onima koji budžet pune“. Tako je bilo u prethodnih 15 godina i tako će da bude i dalje. Jer je Palma u mogućnosti da krši zakon. Ne samo Zakon o finansiranju političkih aktivnosti. Može i zakon gravitacije, ako poželi, jer je deo vlasti.

Deo vlasti koja, da se vratimo na onaj vic, može da obrazloži da je pranje novca u kampanji, odnosno podela keša aktivistima da uplate „donacije“, zapravo skaska o tri čoveka u kafani. Pa kad Vučić time razotkrije (zgodno se ogradivši da zapravo ne zna, ali pretpostavlja) krivično delo, a Agencija (pre nego što su je oteli) podnese prijavu da su donacije sumnjive jer su neki od donatora bili korisnici socijalne pomoći, onda tužilaštvo posle 5 godina istrage zaključi da zakon nije prekršen. A i ako jeste, to je zastarelo. Jer je istraga trajala 5 godina.

Iz današnje perspektive teško je proceniti zbog čega je SNS ubacivala keš u kampanju, kada je već raspolagala sa ogromnim sredstvima iz javnih izvora i zašto li se Vučić pravdao u tom famoznom intervjuu Insajderu. Danas mogu da kažu šta god požele, kao nedavno u slučaju (u vicu) pomenutog Stelantisa – da nisu znali šta će se dešavati sa radnicima, da je to privatna kompanija i da ne mogu na nju da utiču, svakojake gluposti i laži, na koje je lepo (ali uzalud) ukazao Mario Reljanović.

Mogu da kažu jer je nevidljiv ugovor po kome su Stelantisu, samo u „prelaznom periodu“, o kome niko ništa u Srbiji ne zna, namenjene desetine miliona naših evra. U normalnoj ili pravnoj državi, ili barem državi, zaključili bismo da Vučić zaključivanjem potpuno netransparentnog ugovora sa Stelanitsom seče granu na kojoj sedi. Jer netransparentnost „onih bivših“ u vezi sa Fijatom bila je zgodna za skretanje pažnje sa činjenice da do danas nismo videli nijedan dokument, ili bar ne one ključne koji se tiču desetina i stotina miliona naših evra, u vezi sa slučajevima Air Serbia, HPK-Železara Smederevo, koncesija za aerodrom, nabavke za borbu protiv virusa, uključujući izgradnju i opremanje bolnica koje je sprovodilo Ministarstvo odbrane (gde se tajnošću štite bezbednosni i odbrambeni interesi države), pa sve do spomenika Stefanu Nemanji.

Ali, pošto ne važi početna premisa (o pravnoj/normalnoj/bilo kakvoj državi), svejedno je. Mogu da nam kažu i rade šta hoće, sve dok nas uredno vode i voze u Paraliju, na mitinge, izlete, glasanje, dok nas spasavaju od gladi, nuklearnog rata i grade zlatno doba. Eto, vidite, nije smešno.

Piše: Zlatko Minić za Peščanik.net
Foto: Printscreen YouTube / Teleks

Leave a Comment

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Scroll to Top