ENDRU MITROVICA: Izrael laže o ubistvu Shireen Abu Akleh!

Izrael laže od samog početka. Palestinci, i samo Palestinci će ispričati svijetu detalje o tome kako je i zašto Izrael ubio još jednu od njihovih voljenih kćeri, piše Endru Mitrovica za Al Jazeera Balkans.

Izrael laže od trenutka kada je Shireen Abu Akleh ubijena.

Kako znamo?

Izraelska priča o tome šta se desilo tog kobnog jutra 11. maja u Jeninu i šta će poduzeti po tome pitanju mijenjala se češće nego bebine pelene. Palestinska priča je ostala ista sve vrijeme, kao jedna duga, dosljedna nota: Izrael je to napravio i to neće da prizna.

Izraelski premijer Naftali Bennett je lagao. Izraelski ministar vanjskih poslova Yair Lapid je lagao. Izraelska vojska je lagala.

Bennett je prvu veliku laž izrekao 11. maja: Palestinci su to uradili, kazao je on. Bio je 99,99 posto siguran. Palestinac koji nije mogao pucati ravno je to uradio. To se, prema riječima premijera Izraela, desilo.

Isti dan je Lapid izrekao drugu veliku laž: Izrael želi pomoći Palestincima, istim Palestincima za koje je Bennett već rekao da su krivi, da saznaju ko je kriv za ubistvo. Izrael to zaista želi.

Koja pokroviteljska besmislica od bivše TV zvijezde koja je nekada o Palestinacima s kojima sada navodno žarko želi sarađivati, rekao: „Trebamo izbaciti Palestince iz naših života. Tebamo izgraditi veliki zid i maknuti ih iz vida.“

Izraelska vojska je izrekla treću veliku laž ponavljajući prvu veliku laž: njeni vojnici ne „ciljaju“ novinare.

Očigledno 16 palestinskih novinara koji su poginuli od 1992. ili nisu imali sreće ili su stali ispred izraelske metka, bombe ili mine. Sjetite se, nisu bili „mete“. Nesretan slučaj.

Bennett i izraelska vojska izrekli su četvrtu veliku laž: izraelski vojnici su pucali na Palestince, a Palestinci su pucali na izraelske vojnike kada su Palestinci pogodili Abu Akleh u lice.

Izraelska grupa za ljudska prava je odmah dokazala da su izraelski premijer i vojska, koristeći isječak videosnimka da potkrijepe svoju laž, lagali o tome gdje se tačno Abu Akleh nalazila u Jeninu na dan ubistva.

Lapid se, u međuvremenu, držao svoje besmislene laži. Izrael i dalje želi pomoći Palestincima da saznaju ko je pogodio Abu Akleh u lice iako su Bennett i izraelska vojska i dalje govorili da to Izrael nije uradio.

Onda je 12. maja, izraelski ministar odbrane Benny Gantz, manje-više priznao da su njegov šef, premijer i njegova vojska, lagali.

On je izjavio da je „naša strana“ možda ubila Abu Akleh.

Ujedinjeni narodi, Evropska unija, neke američke kongresmenke i kongresmeni i Bijela kuća, koju su podsjetili da je Abu Akleh također i Amerikanka, zahtijevali su istragu o tome ko je pogodio cijenjenu američku reporterku palestinskog porijekla.

Izrael je kazao da će to „istražiti“. Činilo se da su Bijela kuća, Ujedinjeni narodi i Evropska unija zadovoljni i da im je laknulo.

Nisu svi bili zadovoljni. Pojedine američke kongresmenke i kongresmeni i mnogi drugi manje lakovjerni ljudi istakli su da izraelske „istrage“ često budu zataškavanja. „Nezavisna“ istraga, šta god to značila, bila je nužna.

Bennett i Lapid su zanijemili.

Kasnije, 12. maja, Izrael je navodno „zaplijenio“ oružje nekoliko vojnika. Do 19. maja, izraelska vojska je kazala da je identifikovala oružje koje je možda korišteno da se Abu Akleh pogodi u lice dok je nosila kacigu i prsluk na kojem je pisalo „press“, velikim, podebljanim bijelim slovima.

Izrael je također kazao da treba čarobni metak koji je srušio Abu Akleh kako bi pokušao da ga spoji s puškom.

Ne, Izrael to ne treba.

Prije svega, Izraelci su mogli, u rijetkoj gesti dobre volje i saradnje, jednako lako predati pušku Palestinskoj samoupravi na analizu. Kako to zvuči kao nova ideja koju New York Times nije predvidivo, razmotrio?

Naravno, Izrael to neće napraviti. Palestincima se ne može vjerovati. Samo Izraelci mogu pronaći i reći istinu.

Osim tog, ponavljaju nam do besvijesti, apologete, koji su istovremeno i političari, diplomate, novinari ili „stručnjaci“, da Izrael ima „najmoralniju vojsku na svijetu“.

Hajdemo, na trenutak, prihvatiti tu poznatu veliku laž. Izrael ima, na trenutak, najmoralniju vojsku na svijetu. Je li to svima jasno?

Riječ „moralna“ sugeriše, implicitno i eksplicitno, da su izraelski vojnici uzori istinoljubivosti i poštenja. Oni su sveci, ako ćete mi oprostiti na nepreciznoj religijskoj analogiji.

U redu. Jednostavno je. Izrael može pitati sveca koji je ispalio taj metak u Jeninu rano ujutro, 11. maja jedno pitanje: Jesi li gađao Shireen Abu Akleh u lice dok je nosila kacigu i prsluk na kojem je velikim, podebljanim bijelim slovima pisalo „press“?

Jedno pitanje. Jedan odgovor. Kraj „istrage“.

Pripadnik najmoralnije vojske na svijetu će reći istinu. Zar ne? To sveci rade. Govore istinu. Priznaju. Prihvataju odgovornost. Rade ono što je ispravno, časno i moralno. Nema potrebe za čarobnim metkom.

Kao i vi, sumnjam da je to pitanje postavljeno ili da će ikada biti.

Možda i ministar odbrane Benny Gantz laže. Možda nema puške. Možda su Izraelci to izmislili kako bi usrećili Amerikance, kako bi svojim iscrpljenim prijateljima u State Departmentu i Bijeloj kući dali nešto, bilo šta, da ovi mogu reći: „Izraelci ostvaruju napredak. Vjerujemo im.“

Ispostavilo se da su State Department i Bijela kuća sa zakašnjenjem otkrili da se Izraelcima ne može vjerovati. Dobrodošli u klub.

Na isti dan kada je Gantz objavio da su njegovi ljudi vjerovatno pronašli pušku, izraelska vojska je izjavila da ipak neće biti „istrage“.

„Istraga“ o tome koji je izraelski vojnik pogodio Abu Akleh u lice mogla bi uznemiriti Izraelce. Mogla bi, kaže izraelska vojska, isprovocirati „opoziciju“.

Opoziciju čemu? Istini?

Bez brige. Dvadesetog maja, nakon što je potvrdila njegovu autentičnost, Al Jazeera je izvijestila o uznemirujućem sadržaju videosnimka od minutu i četrdesetdvije sekunde, koji je zabilježio prizor neposredno prije ubistva Abu Akleh.

Taj videosnimak potvrđuje iskaze palestinskih svjedoka. Nije bilo „razmjene“ vatre. To, kako su svjedoci i rekli, je bila izraelska laž. Umjesto tog je bilo mirno i tiho. Ljudi su se vrzmali uokolo, pričali i smijali se. Abu Akleh i njene kolege su se spremali da počnu raditi.

Zatim, pojedinačni hici u brzom nizu. Ukupno šest. Ljudi jure. Još jedan rafal pojedinačnih udaraca. Vriska. Povici. „Shireen“. Kamera se pomjera i naginje prema gore. U blizini, Abu Akleh leži u jarku, licem prema dolje.

Znamo zašto je Izrael napustio svoju fantomsku „istragu“.

Slike, za razliku od Izraela, ne lažu.

No, poput samouvjerenog izraelskog premijera i dotjeranog ministra vanjskih poslova, State Department, Bijela kuća i američka ambasada u Izraelu su zanijemili.

Najbolji prijatelj Amerike na Bliskom istoku, je zapravo Bijeloj kući, državnom sekretaru i američkom ambasadoru u Izraelu salutirao srednjim prstom sa dvostrukom cijevi u vezi ubistva američke državljanke.

Njihov odgovor do danas: tišina.

Cifre.

Grupa kongresmenki i kongresmena pisala je pismo tražeći od FBI-ja da istraži ubistvo Abu Akleh.

Svaka im čast. Također su u zabludi.

Grupa novinara pisala je pismo Međunarodnom krivičnom sudu tražeći da istraži ubistvo Abu Akleh.

Svaka njima čast. I oni su u zabludi.

U pravo vrijeme i s pravom, Palestinci i samo Palestinci će reći svijetu detalje o tome kako je i zašto Izrael ubio još jednu od njihovih voljenih kćeri.

Bit će to istina i samo istina.

Piše: Endru Mitrovica za Al Jazeera Balkans
Foto: Pixabay

Leave a Comment

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Scroll to Top