Od 2009. do 2018. godine, smanjenja izdvajanja država članica su dovela do toga da je u zajedničkoj kasi nedostajalo blizu 160 milijardi eura.
Ruski rat u Ukrajini primorao je Evropsku uniju da se pozabavi strateškim izazovima sa kojima se dugo suočava. Najhitniji od njih je okončanje evropske ovisnosti o uvozu ruskih energenata i ovaj proces je u toku, sa postepenim embargom na uvoz nafte koji će do kraja godine iznositi 90 posto.
Nešto šire pitanje je to da Evropa mora razviti efikasnu politiku sigurnosti i odbrane, kao i kapacitete koji joj trebaju za njeno provođenje. Iako sama ambicija nije nova, dobila je novi momentum. Ruski rat jasno pokazuje kako nam se trebamo više okrenuti ka većim izdavanjima za odbranu. Ovo je bio glavni zaključak rasprave Evropskog vijeća o odbrani ove sedmice.
Nema političkih problema koji su identični. Nekada izazov izgleda tako nov i bez presedana da se ne može riješiti dok se ne napravi prava procjena promjene okolnosti. A nekada su rješenja poznata, ali nedostaje sredstava da se provedu. Debata o evropskoj sigurnosti i odbrani potpada pod treću kategoriju: dijagnoza i lijek su jasni, ali fali političke volje.
Godinama, pa i decenijama, znamo kako evropske vlade premalo izdvajaju na odbranu i kako su o tom pitanju jako podijeljene. Rezultat toga je nedostatak vojnih kapaciteta kojima bi garantirali vlastitu sigurnosti ili bili sposoban partner NATO-u. Moramo trošiti više i moramo raditi više na toj zajedničkoj potrošnji.
Posljednjih godina, mnogi evropski političari, institucije, ministarstva odbrane, stručnjaci i brojni drugi su objavljivali izvještaje i prijedloge kojima se traži više i bolje izdvajanje za odbranu. Ovi poticaji su stvorili jasan i čvrst konsenzus među stručnjacima za ovu temu. Dodatno, EU je 2004. stvorila Evropsku odbrambenu agenciju (EDA) kako bi podržala zemlje članice u zajedničkim projektima istraživanja, razvoja i nabavke.
No, mnoge države i dalje smanjuju budžetska izdvajanja nakon finansijske krize 2008. godine, smanjuju udio u proračunu posvećen zajedničkim investicijama u sigurnost. Od tada, vlade su često davale prazna obećanja kada je riječ o zajedničkim investicijama, a na prvo mjesto su zapravo stavljali nacionalne nabavke (često iz političkih razloga kao što je podrška domaćoj industriji i zapošljavanju).
Ukupni rezultati su dramatični. Od 2009. do 2018. godine, smanjenja izdvajanja država članica su dovela do toga da je u zajedničkoj kasi nedostajalo blizu 160 milijardi eura. Što je gore, mnogi drugi širom svijeta su daleko više trošili. U posljednjih 20 godina, ukupna potrošnja na odbranu u EU povećana je samo 20 posto, dok je taj procenat u Sjedinjenim Američkim Državama 66%, u Rusiji 300%, a u Kini 600 posto. Dodatni znak za uzbunu je podatak o novom padu u Evropi 2021. godine kada je samo osam posto potrošnje za opremanje dato u zajedničke investicije – daleko manja cifra od 35% koliko su same članice Unije postavile kao cilj.
Manjak izdvajanja i saradnje svake godine košta EU države (samim tim i platiše poreza) desetke milijardi dolara zbog nepotrebnih investicija i nedostatak. No, ne mora biti tako. U našim rukama je mogućnost promjene kursa, a put nam je već od ranije poznat. Kroz Strateški kompas su EU institucije i svih 27 članica napravili mapu puta. Imamo alatke i okvire – počev od Stalne strukturirane saradnje i Fonda za evropsku odbranu – kako bi pomogli državama članicama pri istraživanju, razvoju i investicijama kroz bolju koordinaciju.
No, još nedostaju neki dijelovi slagalice. Moramo osigurati finansijske poticaje za zajedničke nabavke i ići ka boljim strategijama razvoja. Moramo ojačati industrijsku i tehnološku bazu odbrane EU-a kroz podršku istraživanju i razvoju, te iskorištavanju potencijala ometajućih novih tehnologija. Kako sam rekao evropskim liderima ove sedmice kada su podržali ovaj pristup, i Evropska komisija i EDA mogu pomoći u koordinaciji.
Da, kliše je u evropskoj politici reći da nam nedostaje samo političke volje da koristimo alatke koje su nam dostupne. No, klišei su inače istiniti. Mi Evropljani težimo donošenju teških odluka samo onda kada smo probali sve ostalo i prijeti nam akutna kriza.
Očito je da su ti uvjeti ispunjeni. Gledamo kako Rusija vodi brutalnu agresiju na Ukrajinu, agresiju koja je istakla i evropske ranjivosti kao što su dugoročni deficiti kapaciteta i nove potrebe (kao što je popuniti prazne rezerve). Nadalje, ova kriza došla je povrh mnogih drugih kriza, bilo da je riječ o našem susjedstvu ili šire. Evropski interesi na udaru su izazova u svim strateškim domenama, uključujući i internet, mora i svemir.
Moramo razviti sredstva kako bi se zaštitili u ovom opasnom svijetu. To traži ne samo više potrošnje na odbranu, već bolju potrošnju na odbranu. Kako bi osigurali kolektivnu sigurnost, moramo više zajednički investirati u nju.
Piše: Žozep Borelj za Al Jazeera Balkans
Foto: Printscreen YouTube / EU Debates | eudebates.tv