KRIS HEDŽIS: Trijumf smrti

Teško je biti optimističan u pogledu budućnosti. Slom ekosistema je kvalitetno dokumentovan. Kao i odbijanje globalne vladajuće elite da preduzme bilo kakve mjere koje bi mogle ublažiti devastaciju.

Ubrzavamo vađenje fosilnih goriva, valjamo se u rasipnoj potrošnji, uključujući prežderavanje mesom, vodimo nove ratove kao da nas je uhvatila frojdovska želja za smrti. Četiri jahača Apokalipse — Osvajanje, Rat, Glad i Smrt — galopiraju u 21. vek. Oni koji vladaju, sluge korporacija i globalna klasa milijardera, slijede samoubilačku ludost učvršćujući korporativnu tiraniju. Reforma nije u planu. A sve kako bi se ovjekovječila korporativna pljačka.

Ova pljačka, koja sve teže pada globalnoj populaciji, iziskuje novi totalitarizam, onaj u kojem klasa milijardera živi u raskoši, radnici su kmetovi, prava poput privatnosti i pravedno suđenje su ukinuta, Veliki brat nas stalno gleda, rat je glavni državni biznis, disidentstvo je kriminalizovano, a onima koji su raseljeni zbog ratova i klimatskog sloma, zabranjen je ulazak u klimatske tvrđave na globalnom sjeveru.

Dijelovi ljudske vrste, najprivilegovaniji, će, u teoriji, izdržati još malo prije nego što podlegnu velikom izumranju. Progonjeni i napušteni, sada u desetinama miliona, dobro znaju svoju budućnost. Za njih je budućnost već sadašnjost. Julian Assange, najvažniji publicista naše generacije, čije je izručenje SAD-u u petak odobrila britanska ministarka unutrašnjih poslova Priti Patel, primjer je onoga što će zadesiti sve izdavače i novinare koji razotkrivaju unutrašnje djelovanje vladajućih struktura.

Njegovo zatvaranje zbog razotkrivanja ratnih zločina, laži, cinizma i korupcije vladajuće klase, uključujući i Demokratsku stranku, najavljuje novu eru. Istrage o centrima moći, koje predstavljaju suštinu novinarstva, biće krivično djelo.

Nije važno što Assange, koji je doživio moždani udar i lošeg je fizičkog i psihičkog zdravlja, nije američki državljanin ili što WikiLeaks nije medij sa sjedištem u SAD-u. Nije važno što je sve Assangeove sastanke sa svojim advokatima snimio UC Global, španska firma za obezbjeđenje u ambasadi Ekvadora u kojoj je Assange živeo sedam godina, i predata SAD, dokidajući mu pravo odnosa advokata i klijenta.

Kampanja protiv Asanža, a ja sam prisustvovao saslušanjima u Londonu, je dikensovska farsa, progon nevinog i herojskog čoveka, koji mnogo više podseća na Lubjanku (sjedište KGB-a op.prev) nego na najbolju britansku jurisprudenciju. I koristi se za slanje poruke: ako otkrijete ono što radimo, uništićemo vas.

Radnici, bez obzira da li su u ogromnim sweetshopovima u Kini ili u ruinama Rust Belt-a, bore se za egzistenciju bez zaštite radnog mjesta ili sindikata. Na njih je bačeno prokletstvo trgovinskih sporazuma, deindustrijalizacije, mjera štednje, rastućih kamata i cijena. I oni su svjesni svoje budućnosti.

Odluka o povećanju kamatnih stopa za tri četvrtine procentnog poena, uz daljnja povećanja koja slijede, dodatno će smanjiti plate koje ionako stagniraju decenijama, povećati nezaposlenost, lični dug i dovesti do poskupljenja hrane i drugih osnovnih potrepština.

Povećanje kamatnih stopa obično izaziva recesiju. Ali oligarsi su više nego voljni da isisavaju krv iz radničke klase. Inflacija smanjuje povrat ulaganja. To narušava finansijske strategije sa zaduživanjem.

Cijene ne rastu zbog plata. One rastu zbog smanjenja ponude i dizanja cijena od strane korporacija i naftnih konglomerata. Američke korporacije ostvarile su najveći rast profita u posljednjih nekoliko decenija podizanjem cijena tokom pandemije. Korporativni profit prije oporezivanja porastao je prošle godine za 25 posto na 2,81 triliona dolara, prema podacima Biroa za ekonomske analize.

To je, prema Federalnim rezervama, najveći godišnji porast od 1976. Kada se uračunaju porezi, prošlogodišnji korporativni profit je porastao je za 37 posto, dakle više nego ikada otkako je Fed počeo pratiti profit 1948.

Antimonopolski zakoni i razbijanje monopola bi ublažili pritisak koji vrši inflacija i snizili cijene. Racionalizacija bi prekinula inflaciju. Kao i zamrzavanje cijena i plata. Nacionalizacija, poništavanje preuzimanja javnih komunalnih preduzeća, zdravstvenog sistema, bankarstva i drugih usluga od strane korporacija, također bi umanjila rast cijena.

Ali klasa milijardera ne namjerava da nametne mjere koje bi im umanjile profit. Oni će zadržati svoje monopole. Oni će zadržati kontrolu nad onim što je nekada bila javna imovina. Poruka klase milijardera je sljedeća: ekonomijom se upravlja u našu korist, a ne u vašu.

Ukrajinci, koji trpe rat iscrpljivanja uz ulivanje desetina milijardi dolara oružja iz SAD-a i Evrope, znaju svoju budućnost. Rat je glavni državni biznis. Obogaćuje industriju oružja. Uvećava vojni budžet. SAD sada šalju 130 miliona dolara dnevno za vojnu pomoć i pomoć Ukrajini, dio od 55 milijardi dolara pomoći koju je obećao Washington.

Kina vidi vodne puteve Azije i Pacifika kao dio svoje sfere utjecaja, kao što Rusija vidi Ukrajinu i druge susjedne države. Agresivni vojni položaj SAD-a na granicama Kine i Rusije izazvao je nepotreban hladni rat, za koji mnogi kreatori politike u Washingtonu nonšalantno očekuju da bi mogao evoluirati u istinski rat između država sa nuklearnim naoružanjem koji bi potencijalno uništio život na planeti.

Započeka je sve intenzivnija borba za kontrolu nad velikim prostorom pogotovo s invazijom Rusije na Ukrajinu i kineskom izgradnjom vazdušnih baza od Japana do Australije duž azijske obale, a što joj omogućava da napadne ratne brodove, uključujući nosače aviona i u zapadnom Pacifiku.

Odbijanje SAD-a da se prilagode multipolarnom svijetu i da dalje trče za himerom globalne hegemonije bez premca dovela je do toga da Rusija i Kina učvrste savez  koji su državnici iz doba hladnog rata naporno radili da spriječe. Neprijateljstva, samoispunjavajuće proročanstvo američkih ratnih huškača, oduševljavaju vašingtonski establišment čiji je cilj održavanje beskonačnog rata.

Znate da ste u nevolji kada je Henry Kissinger, koji je pozvao Ukrajinu da ustupi teritoriju Rusiji i otvori pregovore s Moskvom “u naredna dva mjeseca prije nego što nastanu tenzije koje se neće lako prevazići”, postao glas zdravog razuma .

Despotskim vladama je potreban neprijatelj koji bi opravdao represiju nad neistomišljenicima, smanjenje i ukidanje socijalnih programa i željeznu kontrolu informacija. Ratovi opravdavaju ono što se ne može opravdati – tajne lokacije, otmice, mučenje, ciljana ubistva, cenzuru i proizvoljno pritvaranje – ratne zločine ispod radara. Rat izaziva stanje trajne paranoje i straha. Zahtjeva masovnu poslušnost.

„Rat nije zamišljen da se dobije, on je zamišljen da neprestano traje“, piše Džordž Orvel u 1984.

„Hijearhijsko društvo moguće je samo onda kada postoji siromaštvo i neznanje. Ova nova verzija je prošlost i nikakva drugačija prošlost nikada nije mogla postojati. U principu, ratni napori su uvijek planirani da se društvo drži na rubu gladi. Rat vodi vladajuća grupa protiv svojih podanika, a njegov cilj nije pobjeda ni nad Evroazijom ni nad istočnom Azijom, već održavanje same strukture društva netaknutom.”

SAD, koje se bore sa društvenim slomom i bolesnom ekonomijom, svoju vojsku vide kao jedini mehanizam koji je preostao da uništi globalne konkurente, posebno Rusiju i Kinu.

Rusija, opkoljena širenjem NATO-a u centralnoj i istočnoj Evropi, i Kina uznemiravana nizom grupa nosača aviona u Južnom kineskom moru, koje je Vašington nazvao “nacionalnim interesom”, ujedinjene su kao američki protivnici.

Poruka beskrajnog rata je – ako prkosite vladajućoj klasi, militaristima i vladi, izdajnik ste.

140 miliona ljudi širom sveta koji pate od akutne gladi, posledica pandemije, klimatske krize i rata u Ukrajini, znaju svoju budućnost, zajedno sa porodicama 15 miliona ljudi koji su umrli od pandemije, stotine hiljada koji su, uz odgovarajuću prevenciju i medicinsku njegu, mogli biti spašeni.

Izbjeglice koje bježe iz propalih država i klimatskih katastrofa – moglo bi biti 1,2 milijarde klimatskih izbjeglica do 2050. – na globalnom jugu znaju svoju budućnost.

Poruka koja se prenosi siromašnima, ugroženima, bolesnima i slabima je sljedeća: vaši životi i životi vaše djece nisu važni.

Oligarsi u Demokratskoj stranci i establišmentu Republikanske stranke svjesni su da su u političkim problemima. Je li to zbog ruskog miješanja? Je li to zbog Donalda Trumpa i njegovih protofašističkih poslušnika? Jesu li uzrokovani novinarima poput Assangea koji im daju lošu reputaciju? Je li to neuspjeh u komunkaciji? Je li to nedostatak rigorozne cenzure krajnje desnih i ljevičarskih kritičara?

Demokratska stranka, sada ujedinjena sa republikanskim establišmentom traži rješenje. Oni finansiraju krajnje desničarske kandidate na republikanskim predizborima, što je taktika koja se izjalovila Hilari Klinton kada je njena kampanja tokom predizbora radila na promovisanju Donalda Trampa kao republikanskog kandidata.

Retrogradni republikanci, de facto članovi Demokratske stranke jer su glasali za opoziv Trumpa, bivaju naglašeni kao istinske patriote, kao da mogu odvući ljude od Trumpa i Trampovih klonova.

Robert Reich, zajedno s drugim demokratskim liderima, tvrdi da je zastupnica Liz Cheney — koja je glasala za Trumpovu politiku u 93 posto slučajeva kao članica Predstavničkog doma, ali sada izgleda da će izgubiti svoju kandidaturu za reizbor u Wyomingu — „pokazala više hrabrosti i integritet od bilo kojeg drugog političara u Americi” i da bi mogla biti “najbolji predsjednik Sjedinjenih Država za opasno vrijeme u koje ulazimo.”

Jonathan V. Last, u članku pod naslovom “Mike Pence je američki heroj” u The Atlantic-u, piše da je Pence “učinio više da zaštiti demokratiju – i 6. januara i nakon toga – od bilo koje druge osobe unutar Trumpove administracije.”

Možda će očekivana presuda Vrhovnog suda kojom će se poništiti Roe protiv Wadea ići u njihovu korist. Možda će televizijska saslušanja o napadu na Kapitol 6. januara, reklama za produženu kampanju, uvjeriti birače da ih podrže. Možda će obećanje strožih zakona o ličnom naoružanju inspirisati biračko tijelo.

Šta možemo očekivati ​​od stranačkog rukovodstva koje je vjerovalo da će ih Michael Bloomberg, koji je nekoliko puta mijenjao lojalnost između demokratske i republikanske stranke, spasiti od naprednjaka poput senatora Bernieja Sandersa?

Šta možemo očekivati ​​od stranačkog rukovodstva koje je Joea Bidena, koji je svoju političku karijeru proveo ponižavajuži radnike i žene i izgrađujući najveći zatvorski sistem na svijetu, militarizirajući policiju, uništavajući sistem socijalne zaštite i finansirajući vojne poraze na Bliskom istoku, podržalo u utrci za predsjednika?

Bajdenovu administraciju definišu promašena očekivanja, od njenog zamršenog plana Build Back Better do odbijanja povećanja minimalne platu. Funkconiše na isparenjima, koristeći trikove, praznu retoriku, spektakl i strah u sverhu zastrašivanja biračkog tijela.

Spuštanje na zemlju je patetično za gledati, pogotovo prisjećajući se trenutka kada je rumunski diktator Nicolae Ceausescu očajnički pokušao umiriti neposlušnu gomilu sa balkona zgrade Centralnog komiteta Komunističke partije Rumunije, nudeći povećanje penzije i porodičnog dodatka za 2 dolara mjesečno.

On i njegova žena su pogubljeni četiri dana kasnije.

Diskreditovana istočnonjemačka Komunistička partija, koju sam, kao i rumunsku revoluciju također pratio kao reporter, ponudila je slične prazne gestove, obećavajući da će otvoriti svoje zatvoreno partijsko sjedište za javnost, dugo nakon što je bilo koga bilo briga za to.

Klasa milijardera, ili barem mnogi od njih, radije bi pljačkali i otimali pod okriljem starog političkog uređenja i retorike. Oni vole fikciju o odavanju počasti ukaljanoj demokratiji. To im daje privid respektabilnosti.

Ali ovo to ne bi trebalo biti tako. Bijes izdanih artikulišu imbecilni demagozi proizašli iz društvene i političke močvare. Korporacije i klasa milijardera će nastaviti da eksploatišu, ali pod grubljim i okrutnijim autoritarizmom. Društveni, politički, ekonomski i ekološki slom će bivati sve brži i brži.

Stvarnost, koja postaje sve neugodnija, prestat će postojati u javnom diskursu. Zamijenit će ga milenaristički kultovi, poput hrišćanskih fašista, i bizarne teorije zavjere, povlačenje u iluzionističko razmišljanje prema kojem je zlo oličeno u demoniziranim pojedincima i grupama i koje mora biti iskorijenjeno.

Istina i laž će postati nerazlučive. Ranjivi će biti odbačeni, okrivljeni i za svoju i za našu bijedi. Oni koji budu pružali otpor biće proglašeni kriminalcima. Masovno umiranje će zahvatiti planetu.

Ovo je svijet koji će naša djeca naslijediti osim ako oni koji nad nama trenutno vladaju ne budu srušeni s vlasti.

Kris Hedžis je novinar dobitnik Pulitzerove nagrade koji je 15 godina bio strani dopisnik za The New York Times, šef biroa za Bliski istok i Balkan Prethodno je radio u inostranstvu za The Dallas Morning News, The Christian Science Monitor i NPR. Voditelj je emisije “The Chris Hedges Report”.

Piše: Kris Hedžis za Consortium News, Prevod sa engleskog jezika: Preokret, Foto: Consortium News

Leave a Comment

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Scroll to Top