Sjedinjene Države, Izrael i Saudijska Arabija planiraju rat s Iranom. Iranski sporazum o nuklearnom oružju iz 2015. ili Zajednički sveobuhvatni plan akcije (JCPOA), koji je Donald Trump sabotirao, kako se čini, neće biti oživljen. Vrhovna komanda SAD-a (CENTCOM) razmatra opcije za napad ako procijeni da je Teheran zaista spreman za proizvodnju nuklearnog oružja, a Izrael, koji se protivi nuklearnim pregovorima između SAD-a i Irana, već izvodi vojne napade. Tokom posjete Izraelu, Bajden je uvjeravao premijera Yaira Lapida da su SAD “spremne koristiti sve elemente svoje nacionalne moći”, uključujući vojnu silu, kako bi spriječile Iran u proizvodnji nuklearnog oružja.
Saudijska Arabija, Izrael i SAD djeluju kao partnerska trojka na Bliskom istoku. Izraelska vlada je izgradila bliski savez sa Saudijskom Arabijom, iz koje je došlo 15 od 19 otmičara u napadima 11. septembra i koja je bila velikodušan sponzor međunarodnog terorizma, podržavajući selefijski džihadizam, ideološku osnovu Al-Kaide, i grupe kao što su afganistanski talibani, Lashkar-e-Taiba (LeT) i Al-Nusra front.
Tri zemlje su radile u tandemu kako bi podržale vojni udar u Egiptu 2013. godine, predvođen generalom Abdelom Fatahom al-Sisijem, koji je zbacio njegovu prvu demokratski izabranu vladu, zatvorio desetine hiljada vladinih kritičara, uključujući novinare i branitelje ljudskih prava, pod politički motiviranim optužbama. Sisijev režim sarađuje s Izraelom tako što svoju zajedničku granicu s Gazom drži zatvorenom za Palestince, svodeći njihovo prisustvo na pojas Gaze, jedno od najgušće naseljenih i najsiromašnijih mjesta na svijetu.
Izrael, jedina nuklearna sila na Bliskom istoku, provodi stalnu kampanju tajnih napada na iranska nuklearna mjesta i nuklearne naučnike. Četiri iranska nuklearna naučnika ubijena su, vjerovatno od strane Izraela, između 2010. i 2012. U julu 2020. požar, koji se pripisuje izraelskoj bombi, oštetio je iransku nuklearnu lokaciju Natanz. U novembru 2020. Izrael je koristio mitraljeze na daljinsko upravljanje da ubije najvećeg iranskog nuklearnog naučnika.
U januaru 2020. Sjedinjene Države ubijaju generala Kasema Sulejmanija, šefa iranskih elitnih snaga Kuds, zajedno s još devet ljudi, uključujući ključnu ličnost u koaliciji protiv ISIS-a, Abu Mahdija al-Muhandisa. Koristišten je dron MQ-9 Reaper za ispaljivanje projektila na njegov konvoj, u blizini aerodroma u Bagdadu.
Da su slične napade izveli iranski operativci unutar Izraela, to bi izazvalo rat. Samo je odluka Irana da ne uzvrati, osim lansiranja desetak balističkih projektila na dvije vojne baze u Iraku, spriječila eskalaciju ratnog požara.
Iran je 7. jula obavijestio Međunarodnu agenciju za atomsku energiju (IAEA) da koristi IR-6 centrifuge s “modifikovanim podzaglavljima”. Deklarisana svrha procesa obogaćivanja uranijuma u podzemnom postrojenju u Fordowu je stvaranje izotopa uranijuma obogaćenog do 20 posto – daleko ispod nivoa obogaćivanja od 90 posto neophodnih za stvaranje uranijuma za nuklearno oružje. Prema JCPOA sporazumu, nivoi obogaćivanja su ograničeni na 3,67 posto.
Izrael je izdvojio 1,5 milijardi dolara za potencijalni napad na Iran i tokom prve nedelje juna održao je velike vojne vežbe, uključujući jednu iznad Mediterana i jednu u Crvenom moru, a sve u pripremi za napad na iranske nuklearne lokacije koristeći desetine borbenih aviona , uključujući borbene avione Lockheed Martin F-35.
Memorandum o razumijevanju iz 2016. koji je potpisao predsjednik Barack Obama predviđa 10-godišnji vojni paket pomoći za Izrael u iznosu od 38 milijardi dolara.
Izrael i njegov lobi u SAD-u rade na tome da obustave pregovore s Iranom o praćenju njegovog nuklearnog programa. Priprema za rat nalikuje na izraelski pritisak na SAD da izvrši invaziju na Irak, što je jedna od najgorih strateških odluka u američkoj istoriji.
Bivši britanski premijer Tony Blair, u svjedočenju pred britanskom ratnom komisijom za Irak, iznio je ovaj prikaz svojih razgovora sa Georgeom W. Bushom u Crawfordu u Teksasu u aprilu 2002:
“Kad se prijsećam te rasprave, to se manje odnosilo na pojedinosti o tome šta ćemo učiniti u Iraku ili, zaista, na Bliskom istoku, jer je pitanje Izraela bilo zaista veliko pitanje u to vrijeme. Mislim, u stvari, sjećam se, zapravo, možda je bilo razgovora koje smo vodili čak i sa Izraelcima, nas dvojica, dok smo bili tamo. Dakle, to je bio poenta svega ovoga.”
Saudijska Arabija, koja nastoji da dominira arapskim svijetom, prekinula je veze s Iranom 2016. godine nakon što su demonstranti upali u njenu ambasadu u Teheranu, a nakon što je Rijad pogubio šiitskog šeiha Nimra al-Nimra. Saudijska Arabija je, uz pomoć Kine, izgradila fabriku za preradu uranijuma i nabavila balističke rakete a 2017. je potpisala niz sporazuma sa SAD-om o kupovini oružja u ukupnom iznosu od 110 milijardi dolara koje se isplaćuju odmah, a 350 milijardi dolara u narednoj deceniji.
Rat s Iranom bio bi katastrofa nezamislivih razmjera. Brzo bi se proširio po cijelom regionu. Šiiti širom Bliskog istoka bi napad na Iran doživjeli kao vjerski rat protiv šiizma. Dva miliona šiita u Saudijskoj Arabiji, koncentrisanih u naftom bogatoj istočnoj provinciji; šiitska većina u Iraku; a šiitske zajednice u Bahreinu, Pakistanu i Turskoj pridružile bi se borbi protiv SAD-a i Izraela.
Iran bi koristio svoje kineske protubrodske rakete, raketne i bombe opremljene glisere i podmornice, mine, bespilotne letjelice i obalsku artiljeriju da zatvori Hormuški moreuz, koridor za 20 posto svjetske opskrbe naftom i tečnim plinom. Postrojenja za proizvodnju nafte u Perzijskom zalivu bila bi sabotirana.
Iranska nafta, koja čini 13 posto svjetske opskrbe energijom, bila bi povučena s tržišta. Nafta bi skočila na preko 500 dolara po barelu, a možda, ako bi se sukob odugovlačio i na preko 750 dolara po barelu. Naša ekonomija zasnovana na nafti, koja je već uzdrmana rastućim cijenama zbog sankcija Rusiji, bila bi potpuno blokirana.
Izrael bi bio gađan iranskim balističkim projektilima Shahab-3. Hezbolahova zaliha raketa koje isporučuje Iran i koje navodno mogu doletjeti do bilo kojeg dijela Izraela, uključujući izraelsku nuklearnu elektranu u Dimoni, također bi bila raspoređena. Udari Irana i njegovih saveznika na Izrael, kao i na američka vojna postrojenja u regionu, za sobom bi ostavili stotine, a možda i na hiljade mrtvih.
Godine 2002. američka vojska je izvela svoju “najsloženiju ratnu igru” ikada, koja je koštala preko 250 miliona dolara. Poznata kao Milenijumski izazov, vježba je organizovana između protivničkih Plavih snaga (SAD) i Crvenih snaga (koje su široko smatrane zamjenom Irana). Cilj je bio dobiti potvrdu efikasnosti američkih “modernih koncepata borbe u zajedničkoj službi”. Rezultat je bio posve suprotan. Crvene snage, predvođene penzionisanim general-potpukovnikom marinacem Paulom Van Riperom, izvele su niz napada kamikaza čamcima samoubicama i uništile 16 američkih ratnih brodova za manje od 20 minuta.
Kada je ratna igra resetovana, namještena je u korist Plavih snaga. Plavoj sili je omogućen pristup eksperimentalnoj tehnologiji – uključujući i onoj koja ne postoji, poput laserskog oružja u zraku. U međuvremenu, Crvenim snagama je rečeno da im nije dozvoljeno da obaraju avione Plavog tima, kao i da moraju držati svoje ofanzivno oružje na otvorenom i da ne mogu koristiti hemijsko oružje. Čak ni tada, Plava snaga nije mogla postići sve svoje ciljeve jer je Riper pokrenuo gerilsku pobunu protiv okupatorskih snaga.
Zašto Joe Biden ne bii slavljen od strane zločinačkog režima Saudijske Arabije i aparthejdske države Izrael? Zbog toga što Biden i SAD imaju isto toliko krvi na svojim rukama. Da, 2018. de facto vladar Saudijske Arabije, kralj Mohammed bin Salman, naredio je ubojstvo i komadanje mog prijatelja i kolege Jamala Khashoggija. Da, Izrael je ubio palestinsku novinarku Shireen Abu Akleh. Ali Washington je više nego izjednačen u zločinima koje su počinili Izrael i Saudijci, uključujući i zločine protiv novinara.
Zatvaranje Juliana Assangea – koji je objavio video kolateralnog ubojstva koji prikazuje američke pilote helikoptera kako se smiju dok u Iraku 2007. ubijaju dva novinara Reutersa i grupu civila – osmišljeno je kako bi se Assange psihički i fizički uništio. Leševi civila, uključujući djecu, koje gomilaju Izrael i Saudijska Arabija, koji većinu masovnih ubistava u Gazi i Jemenu vrše američkim oružjem, nisu ni blizu stotinama hiljada mrtvih koje su za sobom ostavile SAD u dvije decenije ratovanja na Bliskom istoku.
Godine 1991. koalicija predvođena SAD-om uništila je veliki dio iračke civilne infrastrukture, uključujući postrojenja za pročišćavanje vode, što je rezultiralo zagađenje pitke vode kanalizacijom. Zatim su uslijedile godine zračnih napada SAD-a, Ujedinjenog Kraljevstva i Francuske koji su nametnuli “Zonu zabrane letenja” zajedno sa razornim sankcijama koje su nametnute preko UN-a. Od 1991. do 1998. procijenjeno je da su samo te sankcije ubile 100.000 do 227.000 iračke djece mlađe od pet godina, iako su tačne brojke bile predmet mnogih rasprava.
U okviru američke kampanje bombardovanja iračkih urbanih centara pod parolom “Šok i strahopoštovanje” tokom invazije na Irak 2003. godine bačeno je 3.000 bombi na civilna područja, pri čemu je ubijeno 7.000 civila u prva dva mjeseca rata.
Prema jednoj procjeni, SAD su odgovorne za direktno ili indirektno ubijanje skoro 20 miliona ljudi od kraja Drugog svjetskog rata. Izrael i Saudijska Arabija su bez sumnje gangsterske države. Ali i Sjedinjene Države. “Malo ih je”, rekao je Biden za izraelske vijesti Channel 12, reagirajući na poslanike Demokratske stranke koji su kritikovali izraelsko postupanje prema Palestincima. „Mislim da nisu u pravu. Mislim da prave grešku. Izrael je demokratija. Izrael je naš saveznik. Izrael je prijatelj i ja se ne izvinjavam.”
Tjeskoba koju izaziva činjenica zbog toga što Bajden, u okviru svoje posjete, ne poziva Saudijce i Izraelce na odgovornost za ovu posjetu je stravična, kao i pomisao da nam je preostao bilo kakav kredibilitet koji nam omogućava da budemo arbitri između ispravnog i pogrešnog.
Ideja da su Bajden i SAD posrednici i pregaoci za mir odavno je uništena. SAD nude besramnu podršku izraelskoj desničarskoj vladi, uključujući ulaganje veta na rezolucije UN-a koje kritikuju Izrael.
Odbija da uslovljava pomoć poštovanjem ljudskih prava čak i kada Izrael pokreće uporne ubilačke napade na civilno stanovništvo u Gazi, označava palestinske nevladine organizacije kao terorističke grupe, proširuje ilegalna naselja samo za Jevreje, sprovodi agresivna iseljavanja palestinskih porodica i maltretira Palestince i arapsko-američke državljane na ulaznim mjestima i unutar okupiranih palestinskih teritorija.
Ideja da SAD predstavlja i promiče vrlinu istinska je ilustracija samoobmane koja prati moralnu i fizičku degeneraciju Amerike. Ostatak svijeta, koji s gađenjem posmara ono što su SAD postale, to ne shvata ozbiljno. Plaše se američkih bombi. Ali strah nije isto što i poštovanje.
Oni više ne zavide američkoj hedonističkoj masovnoj kulturi, okaljanoj masovnim pucnjavama, društvenom nejednakošću, propadanjem infrastrukture, disfunkcijom i politikom senzacije i horora koje su građanski i politički diskurs pretvorile u bezobraznu burlesku.
Amerika je šala kojoj se više niko ne smije i koja će postati još neduhovitija kada hrišćanski fašisti, fanatici i teoretičari zavjere preuzmu kontrolu nad Kongresom na jesen, a očekujem i predsjedničkom funkcijom dvije godine kasnije.
SAD, zajedno s Izraelom, ratuju protiv muslimana koji, sa procijenjenih 1,9 milijardi sljedbenika, čine skoro 25 posto svjetske populacije. SAD su mnoge u muslimanskom svijetu pretvorile u svoje neprijatelje. Muslimanski svijet ne mrzi SAD zbog njihovih vrijednosti. Mrzi njihovo licemerje. Mrzi rasizam, odbijanje da budu ispoštovane njihove političke težnje, smrtonosne napade, vojnu okupaciju kao i uništavajuće sankcije.
Muslimani izražavaju isti onaj bijes koji osjećaju Gvatemalci, Kubanci, Kongoanci, Brazilci, Argentinci, Indonežani, Panamci, Vijetnamci, Kambodžani, Filipinci, Sjeverni i Južni Korejci, Čileanci, Nikaragvanci i Salvadorci – one koje je Frantz Fanon nazvao „prezrenima na svijetu“. I njih je poklala, pokorila i ponizila američka visoko militrizovana vojna mašina primoravši ih da prihvate američku hegemoniju i ubijanje u tajnim centrima za mučenje ili od strane ubica koje podržava C.I.A koja nikome ne odgovara. Ista ona C.I.A. koja je blokiraala je sve istrage o svom programu mučenja, uključujući uništavanje dokaza na video snimci o ispitivanjima koja su uključivala mučenje i koja je sakrila gotovo cijeli izvještaja od 6.900 stranica Senatske komisije za obavještajne poslove koji je istraživao program pritvora, mučenja i torture nakon 11. Septembra. Bajden odlazi u Saudijsku Arabiju i Izrael kao prosjak. Kao predsjednički kandidat, označio je Saudijsku Arabiju “izopštenom” i obećao da će ona “platiti cijenu” za Khashoggijevo ubistvo.
Ali s rastućom cijenom nafte, Bajden ovo ubistvo pere deterdžentom, skupa sa humanitarnom katastrofom koju su Saudijci izazvali u Jemenu, moleći Saudijce da povećaju proizvodnju nafte, što je princ Selman odbacio.
Slično tome, Biden je slabić i u u Izraelu, nemoćan protiv širenja jevrejskih naselja i napada na Palestince, i ne želi da premjesti američku ambasadu u Tel Aviv iz Jerusalema, što je predstavljalo potez Trumpove administracije koji krši međunarodno pravo.
Bajdenovo osoblje svelo je svoje djelovanje na molbe Izraelcima da ga ne osramote kao što su to učinili tokom njegove posjete kao potpredsjednika 2010. Tokom njegove posjete 2010. godine, Izrael je objavio da gradi 1.600 novih stambenih objekata samo za Jevreje u ilegalnim naseljima u okupiranom istočnom Jerusalemu. Obamina Bijela kuća je reagovalo ljutito osudivši “suštinu i vrijeme objave”.
Kako SAD mogu kritikovati Kubu, Nikaragvu i Venecuelu na Sveameričkom samitu u Los Angelesu, a istovremeno prigrliti saudijski režim i izraelsku aparthejdsku državi? Kako može osuditi ratne zločine Rusije, a istovremeno podržavati industrijsko nasilje nad muslimanskim svijetom?
Kako se može zalagati za 12 miliona Ujgura, većinom muslimana, koji žive u Xinjiangu, a ignorirati Palestince? Kako to može opravdati još jedan “preventivni rat”, ovaj put protiv Irana?
Dvoličnost se ne može sakriti od većine svijeta. Oni znaju ko su SAD. Oni znaju da su u američkim očima nedostojni. Za neizbježnu propast SAD-a na svjetskoj sceni navija većina planete. Tragedija je u tome što su one, u svome padu, očigledno odlučne da sa sobom povuku toliko drugih.
Kris Hedžis je novinar dobitnik Pulitzerove nagrade koji je 15 godina bio strani dopisnik za The New York Times, šef biroa za Bliski istok i Balkan Prethodno je radio u inostranstvu za The Dallas Morning News, The Christian Science Monitor i NPR. Voditelj je emisije “The Chris Hedges Report”.
Piše: Kris Hedžis za Consortium News, Prevod sa engleskog jezika: Preokret, Foto: Pixabay