NORMAN SOLOMON: Kraj politike “jedne Kine”

Arogancija moćnika posebno je zloslutna i odvratna kada šefovi vlada rizikuju ogroman broj života kako bi povukle provokativan potez na svjetskoj geopolitičkoj šahovskoj tabli. U toj kategoriji je i posjeta Nancy Pelosi Tajvanu. Zahvaljujući kojem su porasle šanse za vojnu konfrontaciju između Kine i Sjedinjenih Država. Duge zapaljive tenzije zbog Tajvana između Pekinga i Washingtona sada su blizu rasplamsavanja, a zbog želje Pelosi da bude prvi govornik Predstavničkog doma koji je posjetio Tajvan u 25 godina. Uprkos alarmima koji su izazvani njenim planovima, predsjednik Džo Bajden je stidljivo reagovao – čak iako je veliki dio establišmenta želio da se putovanje otkaže.

“Pa, mislim da vojska misli da to trenutno nije dobra ideja”, rekao je Bajden o budućem putovanju 20. jula. “Ali ne znam kakav je to status.”

Baden je mogao iskoristiti svoj autoritet i spriječiti putovanje Pelosi na Tajvan, ali nije. Ipak, kako su dani prolazili, procurile su vijesti da je u  dijelovima njegove administracije postoji veliko protivljenje putovanju.

“Savjetnik za nacionalnu sigurnost Džejk sulivan i drugi visoki zvaničnici Vijeća za nacionalnu sigurnost protive se putovanju zbog rizika od eskalacije napetosti preko Tajvanskog moreuza”, objavio je Financial Times. I u inostranstvu je, “kontroverza oko putovanja izazvala zabrinutost među saveznicima Washingtona koji u smislu da bi takav potez mogao izazvati krizu između SAD-a i Kine.”

Ističući da je američki vrhovni komandant sve samo ne nevini posmatrač u putovanju Pelosi, zvaničnici su otkrili da će Pentagon obezbediti borbene avione kao pratnju.

Prije više od godinu dana – pod odgovarajućim naslovom New York Timesa “Bajdenova politika prema Tajvanu je zaista, duboko bezobzirna” – Piter Bejnart je istakao da je od početka svog mandata Bajden “odbacivao” dugogodišnju američku politiku “jedne Kine” :

“Bajden je postao prvi američki predsjednik od 1978. koji je na svojoj inaguraciji ugostio izaslanika Tajvana. U aprilu je njegova administracija objavila da ublažava decenijama stara ograničenja na službene kontakte SAD-a s vladom Tajvana. Ove politike povećavaju izglede za katastrofalan rat. Što više Sjedinjene Države i Tajvan formalno zatvaraju vrata ponovnom ujedinjenju, veća je vjerovatnoća da će Peking nastojati da do ponovog ujedinjenja dođe silom.”

Bejnart je također dodao:

“Ono što je ključno je da tajvanski narod sačuva svoju slobodu i da planeta ne srlja ka Trećem svjetskom ratu. Najbolji način za Sjedinjene Države da ostvare te ciljeve je održavanje američke vojne podrške Tajvanu uz istovremeno poštovanje okvira ‘jedne Kine’ koji je više od četiri decenije pomogao da se očuva mir na jednom od najopasnijih mjesta na svijetu.”

U trenutku kada je posjeta Pelosi Tajvanu dovela do daljnje namjerne erozije politike “jedne Kine”, Bajdenova slabašna reakcija na taj potez nije ništa drugo nego suptilna vrsta prevrtljivosti.

Mnogi glavni komentatori, iako vrlo kritični prema Kini, također priznaju da se radi o opasnom trendu.

“Bajdenova administracija ostaje posvećena tome da se prema Kini postavi kao jastreb daleko više od svog prethodnika”, napisao je konzervativni istoričar Niall Ferguson u petak i dodao:

“Kalkulacija u Bijeloj kući je vjerovatno ista kao i na izborima 2020., da je oštar nastup prema Kini ono što će donijeti glasove – ili, drugačije rečeno, da je svaki postupak koji bi republikanci mogli predstaviti kao ‘slabost prema Kini’ gubitak glasova. Ipak, teško je povjerovati da je ova kalkulacija od bilo kakve vrijednosti ukoliko je  njen rezultat nova međunarodna kriza, sa svim njenim potencijalnim ekonomskim posljedicama.”

U međuvremenu je The Wall Street Journal sažeo trenutnu neizvjesnost naslovom u kojem se navodi da bi posjeta Pelosi “vjerovatno potkopala probno približavanje između SAD-a i Kine”.

Ali posljedice – daleko od toga da su samo ekonomske i diplomatske – mogle bi biti egzistencijalne za cijelo čovječanstvo. Kina ima nekoliko stotina nuklearnih bojevih glava spremnih za upotrebu, dok Sjedinjene Države imaju nekoliko hiljada. Potencijal za vojnu eskalaciju je isuviše stvaran.

“Stalno tvrdimo da se naša politika ‘jedne Kine’ nije promijenila, ali posjeta Pelosi bi očigledno predstavljala presedan i ne može se tumačiti kao u skladu s ‘nezvaničnim odnosima'”, rekla je Susan Tornton, bivša v.d. za pitanja istočne Azije i Pacifika u Stej Departmentu. Tornton je dodala: “Ako se njena posjeta desi, izgledi za krizu će se povećati jer će Kina morati da odgovori.”

Prošle sedmice, par mejnstrim političkih analitičara iz elitnih trustova mozgova – njemačkog Maršalovog fonda i Američkog instituta za preduzetništvo – iznijeli su u New York Timesu sljedeće mišljenje:

“Jedna iskra bi mogla rasplamsati ovu situaciju u krizu koja eskalira u vojni sukob. Posjeta Nensi Pelosi Tajvanu bi to mogla biti povod za to.”

Međutim, juli je završio sa jakim naznakama da je Bajden Pelosi dao zeleno svjetlo upravo u tom pravcu. Ovo je vrsta liderstva koja nas, doslovno, sve može pobiti.

Norman Solomon je suosnivač i nacionalni koordinator RootsAction.org. Njegove knjige uključuju Laki rat: Kako nas predsjednici i stručnjaci nastavljaju varati do smrti (2006.) i Vodimo ljubav, ali i rat: Bliski susreti s američkom ratničkom državom (2007.).

Piše: Norman Solomon za Common Dreams, Foto: Pixabay, Prevod: Preokret

Leave a Comment

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Scroll to Top