KEJTLIN DŽONSTON: Lejdi Gaga i “sve čega se Kina boji”

Londonski Tajms je objavio članak pod naslovom: “Lejdi Gaga oličava sve ono čega se Kina plaši” i podnaslovom: “Beskompromisna individualnost pjevačice čini je ozbiljnom prijetnjom masovnom nametanju kulturnog konformizma kroz cenzuru”. Sadržaj članka je jednako užasno idiotski kako ste već mogli i zamisliti.

Nego, evo prva tri paragrafa članka Bena Mekintreja, jer ako sam ih već ja morala pročitati, pročitajte ih i vi:

“Žena koja je izgledala kao vanzemaljska bogomoljka presvučena crvenom kožom ušetala je na binu na Totenhem Hotspur stadionu. Dok su mlazovi plamena ispaljivani i do 100 stopa u vazduh i dok je 50.000 originalno kostimiranih navijača vrištalo na sav glas, shvatio sam zašto se Kina toliko boji Lejdi Gage.

Jer ne postoji ništa tako divlje individualističko, tako prkosno konvencijama, tako nespremno da bude uređeno i kontrolisano kao Lady Gaga. punim glasom, erotična, egzotična ubercelebrity koja, istovremeno, također, uspijeva biti djevojka iz susjedstva, Stefani Joanne Angelina Germanotta iz New Yorka .

Prošlosedmični Chromatica Ball Lady Gage bio, nakon sedam godina, prvi nastup ove biseksualne feministkinje koja pjeva o slobodi, drogama, ovisnosti, mentalnom zdravlju i apsolutnom pravu na samoizražavanje jer ona i svi ostali su Born This Way. Objedinjujući u jednoj ličnosti Fredija Merkurija i princezu Dianu, ona je i ekstremna modna nakaza i prkosno obična, zbog čega je jedna od najmoćnijih pop zvijezda u istoriji i, sa stanovišta komunističkog vodstva Pekinga, ozbiljna prijetnja.”

Mekintrej dalje objašnjava da je Lejdi Gaga zabranjena u Kini 2016. godine zbog susreta s Dalaj Lamom (za koga se zna da je decenijama bio na platnom spisku CIA-e), što je čini ozbiljnom prijetnjom, budući da njen hrabri prkos i biseksualni feministički individualizam pričinjavaju noćne more Ksi Džinpingu .

“Lejdi Gaga ne predstavlja toliku prijetnju zbog svojih političkih stavova ili njene posjete Dalaj Lami, odnosno podrške LGBTQ pravima, već zbog svoje odlučnosti da bude i podstiče druge da budu drugačiji”, zaključuje Makintrej. “Ćini što hoćeš, pjeva ona, a Peking drhti.”

Još uvijek ne mogu vjerovati da je ovaj članak objavljen. Bilo gdje. Bila bih iznenađena da sam ga pročitalima čak i na najneopskurnijem klikbejt blogu u najudaljenijim bespućima interneta, a kamoli u uglednim britanskim novinama koje izlaze 237 godina.

Međutim iz moje sadašnje pozicije, najsmješnija stvar u je način na koji članak prikazuje zapadni svijet kao bastion slobodne misli i individualnosti. Samo ta jedna činjenica pomračuje apsurd činjenice da autor članka smatra da je savršen simbol ove slobode Lejdi Gaga koja se šepuri u haljini, ni manje ni više nego napraljavljenoj od sirovog mesa.

Budimo realni, sama činjenica da se služimo antikineskom propagandom kako bismo olakšali dugoročne strateške planove imperije u čijem su centrru SAD, dok u korporativnoj štampi čitamo o tome koliko smo slobodni i jedinstveni u poređenju s Kinezima, ukazuje vam na to o koliko se bizarnoj tvrdnji radi.

U autoritarnom režimu ste dužni da radite ono što moćnici žele da radite. U slobodnoj demokratiji uvijek radite ono što volite, a samo je puka slučajnost da ono što volite gotovo uvijek savršeno odgovara onome što moćnici žele da uradite.

Što su vam jasniji efekti ispiranja mozga domaće zapadnjačke propagande, to je neodoljivije posmatrati zapadnjake koji sebe smatraju slobodnomislećim individualistima koji, za razliku od građana država poput Kine, žive u slobodnom društvu.

Civilizacija čiji su stanovnici u kontinuitetu, od djetinjstva do samrtnog hropca, indoktrinirani sistemom vjerovanja koji služi moćnicima nije ni slobodna ni misleća. Njeni stanovnici samo umišljaju da je to tako i to misle jer im je tako rečeno.

Sloboda misli i sloboda govora postoje samo na marginama zapadnog društva i to u tako malom broju da ne čini nikakvu razliku. Glavnina populacije čiji bi se brojnost mogla iskoristiti za revolucionarne promjene razdijeljena je u političke frakcije koje su kreirane da, na svakom koraku, podupiru status quo, a uz pomoć odgovarajućih medijskih eho komore koje ih sprečavaju da pruže bilo kakav značajan otpor sistemskoj mašini.

U cjelosti mi marširamo u savršenom skladu sa voljom naših gospodara: glasamo kako im se sviđa, mislimo kako im se sviđa, govorimo onako kako im se dopada, radimo onako kako im se dopada, kupujemo ono što im se dopada i na isti način živimo. Jedino nam sistemski narativi ugrađeni u naše mozgove obrazovnim sistemima I medijskim mašinerijama govore da smo slobodni. Isti oni sistemski narativi koji su nas programirali da s visine gledamo na države kao što je Kina.

Piše: Kejtlin Džonston za Consortium News, Foto: Društvene mreže, Prevod: Preokret

Leave a Comment

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Scroll to Top