BOBAN STOJANOVIĆ: Ima li opozicije u Narodnoj skupštini da pokrene razrešenje Predsednika Republike?

Ideja za ovaj tekst nastala je kao osvrt na stav kolege Aleksandra Ivkovića da Narodna skupština ima u rukama mehanizam koji se zove „razrešenje predsednika Republike Srbije“ i na osvrt kolege Milenkovića da je Aleksandar Vučić u prethodnu subotu u samo nekoliko sati tri puta prekršio Ustav Republike Srbije.

Da, zaista – prema Ustavu Republike Srbije, Narodna skupština može da razreši predsednika Republike. U članu 118. Ustava definisano je kako i na koji način se razrešava predsednik Republike zbog povrede Ustava. Ovaj član Ustava definiše da se predsednik Republike razrešava odlukom Narodne skupštine, glasovima najmanje dve trećine poslanika, da postupak za razrešenje može da pokrene Narodna skupština na predlog najmanje 1/3 narodnih poslanika, a da je Ustavni sud dužan da pokrene postupak za razrešenje predsednika i da najkasnije u roku od 45 dana odluči o postojanju povrede Ustava.

Postoji li šansa da se postupak pokrene?

Postupak sigurno nikad neće biti pokrenut u aktuelnom sazivu Narodne skupštine jer neće postojati većina za tako nešto i ovaj mehanizam i institut jesu osmišljeni pre svega za faze i okolnosti kohabitacije (predsednik Republike ne pripada parlamentarnoj većini) ili teških povreda Ustava koje bi sigurno bile i predmet unutar-partijskih borbi. Da se razumemo, siguran sam da ovaj predlog o razrešenju nikada ne bi bio izglasan od strane većine poslanika Narodne skupština, a da – siguran sam ni da kada bi se to kojim slučajem i desilo, da bi Ustavni sud doneo odluku da je sve u redu i da Ustav nije povređen (kao što je donosio partijski podobne odluke i pre Aleksandra Vučića).

Da li postupak uopšte može da se pokrene?

Rekao bih da ne može jer teško da će bilo kada postojati većina za takvo nešto u aktuelnom sazivu Narodne skupštine, ali da – mogli bismo da vidimo zahteve za pokretanje takvog postupka. Kao što sam napisao, predlog za pokretanje postupka razrešenja predsednika Republike može da predloži najmanje 1/3 Narodne skupštine, a to bi značilo potpis najmanje 84 narodna poslanika. Ako saberete sve ono što se naziva opozicijom (Nada – DSS&POKS, SSP i partneri, Narodna stranka, Demokratska stranka, Zavetnici, Dveri i drugi deo POKS-a, Moramo – Zajedno, Ne davimo Beograd – Moramo, pa i manjine – SDA, Koalicija Albanaca doline i Zajedno za Vojvodinu) – to je 91 poslanik. I bez partija manjine – ono što se zove opozicijom ima 86 poslanika. Sasvim dovoljno da se podnese predlog za postupak za razrešenje predsednika Republike.

Zašto onda pokretanje postupka ako se nikad neće pokrenuti?

Pod jedan, poprilično sam siguran da ne postoji opozicioni politički subjekt koji nije tokom poslednje kampanje, a i godinama pre toga pričao kako predsednik Republike krši Ustav Republike Srbije. Svima su puna usta toga, u zavisnosti da li su vam bliži ekološka politika, Kosovo, EU ili Rusija, zaštita manjina ili protivljenje gej paradi – svi opozicioni subjekti su se u nekom trenutku svog delovanja pozivali na to da predsednik Republike krši Ustav. Ako su govorili o tome – zašto zaista ne bi na institucionalan način pokretali predloge da se predsednik Republike razreši sa te funkcije baš iz razloga jer krši Ustav Republike Srbije.

Kao drugo, javnost u Srbiji je sluđena pričama o tome ko je prava, a ko lažna opozicija. Evo možda i prilike da vidimo ko jeste, a ko nije „saradnik“ Aleksandra Vučića i vladajućih partija. Vrlo je prosto, potpisujete zahteve za razrešenje predsednika Republike zbog povrede Ustava svakog dana kada postoji razlog za to. A verujem da ćete zaista imati priliku da u mnogo dana u ovom skupštinskom sazivu isti predlog potpišete. Svakako, možda će moći da se vidi i ko od opozicije uopšte sme da potpiše bilo koji zahtev (što bi bilo jako dobro saznanje ko od opozicije ne želi i neće da potpiše predlog za razrešenje predsednika na osnovu povrede Ustava), a i da vidimo koji delovi Ustava su kome važniji i bitniji. Ne bi bilo pohvalno da tako nešto postoji, ali evo prilike da i to vidimo – da li ima važnih i manje važnih stavki Ustava za političke subjekte.

Šta su uopšte Ustavne nadležnosti predsednika?

Često pričamo o ovome, ali mislim da je retkost da neko taksativno i deklarativno navede nadležnosti predsednika Republike u tekstu ili javnom obraćanju. Zato, sada ovde kopiram član 112. Ustava Republike Srbije koji precizno navodi nadležnosti predsednika Republike:

Predsednik Republike:

-predstavlja Republiku Srbiju u zemlji i inostranstvu,

-ukazom proglašava zakone, u skladu s Ustavom,

-predlaže Narodnoj skupštini kandidata za predsednika Vlade, pošto sasluša mišljenje predstavnika izabranih izbornih lista,

-predlaže Narodnoj skupštini nosioce funkcija, u skladu sa Ustavom i zakonom,

-postavlja i opoziva ukazom ambasadore Republike Srbije na osnovu predloga Vlade,

-prima akreditivna i opozivna pisma stranih diplomatskih predstavnika,

-daje pomilovanja i odlikovanja,

-vrši i druge poslove određene Ustavom.

Predsednik Republike, u skladu sa zakonom, komanduje Vojskom i postavlja, unapređuje i razrešava oficire Vojske Srbije.

Ako pogledate spisak ovih nadležnosti, videćete da one ni u jednom jedinom delu nisu policy (javne politike, one odluke koje utiču na živote svih nas – predsednik nema mogućnost da predloži zakon, da donese bilo koji podzakonski akt ili bilo koju meru koja ima veze sa našim životima) nadležnosti o kojima predsednik Republike voli da priča gotovo svakodnevno. Vlada Republike Srbije utvrđuje i vodi politiku (Član 123. Ustava Republike Srbije), a Narodna skupština donosi zakone i druge opšte akte (Član 99, stav 7. Ustava Republike Srbije). Predsednik Republike se ne pita ni o čemu što se tiče svakodnevnog života građana, niti o tome može da odlučuje.

U skladu sa tim, predsednik bi mogao da prestane da se „kiti perjem“ onim što rade Narodna skupština i Vlada Republike Srbije pošto mu to nije u nadležnosti ili može da se suoči sa tim da je povredio Ustav Republike Srbije (ako je on zaista uticao na neke od tih stvari).

Ipak, kao i do sada, ako će da se pravda time da je on sve radio za Srbiju i računajući da narod voli autoritarne lidere koji će da krše Ustav, ali da se predstavljaju kao mesije i da kroz svoje propagande medije sve to „pere“ – tu je valjda opozicija da na to reaguje.

Stalno ukazujem na to koliko je teško biti opozicija u Srbiji, ali evo vam prilike da direktno i jasno gotovo svake nedelje pokažete da ste prava opozicija i da svojim potpisom na predlog za razrešenje predsednika zbog povrede Ustava to potvrdite i uz to argumentujete ono što stalno govorite – zašto i kako predsednik krši Ustav?

Izvor: Talas
Foto: Pixabay

Leave a Comment

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Scroll to Top