KRIS HEDŽIS: Ovdje smo da se borimo za Džulijena (VIDEO)

Merik Garland i oni koji rade u Ministarstvu pravde su marionete kojima se upravlja, a ne gospodari lutaka. Oni su fasada, fikcija fikcija kreirana u cilju kako bi izgledalo da dugogodišnji progon Džulijana Asanža ima veze sa pravdom. Kao i Visoki sud u Londonu, oni izvode razrađenu sudsku pantomimu. Oni raspravljaju o zagonetnim pravnim nijansama kako bi odvratili pažnju od Dikensovske farse u kojoj čovjek koji nije počinio zločin, koji nije američki državljanin, može biti izručen po Zakonu o špijunaži i osuđen na doživotni zatvor za najhrabriji i najdosljedniji novinarski rad naše generacije.

Mašina za Asanžovo linčovanje nije na Pensilvanija aveniji. Nalazi se u Langleju u Virdžiniji, u kompleksu koji ne može biti opokoljen od strane naroda – Centralnoj obavještajnoj agenciji. Pokreće je tajnovita duboka država, u svojoj ludoj težnji za imperijalnom dominacijom i nemilosrdnom ekspoloatacijom, ona čiji mi nismo grašani. Budući da su Džulijen i Vilikils razotkrili ovog modernog Levijatana, mašina zahtjeva osvetu.

Sjedinjene Države su prozapravo prošle kroz proces usporenog korporativnog državnog udara i više nisu funkcionalna demokratija. Istinske centre moći, u korporativnom, vojnom i nacionalnom sektoru sigurnosti  ponizio i osramotio Vikiliks. Njihovi ratni zločini, laži i zavere da slome demokratske težnje ugroženih i siromašnih, kao i rasprostranjena korupcija, u zemlji i širom sveta, ogoljeni su u gomilama procurjelih dokumenata.

Ne možemo se boriti u ime Juliana osim ako nam nije jasno protiv koga se borimo. A taj neprijatelj je daleko gori od korumpiranog pravosuđa. Globalna klasa milijardera, koja je orkestrirala soCIAlnu nejednakost kojoj je rival još samo faraonski Egipat, interno je preuzela sve poluge moći i učinila nas najšpijuniranijom, najnadgledanijom, posmatranom i fotografisanom populacijom u ljudskoj istoriji. Kada vas vlada nadgleda 24 sata dnevno, više se ne možete služiti rječju sloboda. Radi se od odnosu između gospodara i robova. Julian je, naravno, dugo bio meta, ali kada je WikiLeaks objavio dokumente poznate kao Vault 7, koji su razotkrili hakerske alate koje CIA koristi za praćenje naših telefona, televizora, pa čak i automobila, on je – kao i samo novinarstvo – osuđen na raspinjanje.

Cilj je da se zaustave bilo kakve istrage o unutrašnjem funkcionisanju struktura moći a kojima bi se vladajuća klasa mogla pozvati na odgovornost za svoje zločine: iskorijeniti javno mnijenje i zamijeniti ga bezumljem za široke narodne mase.

Proveo sam dvije decenije kao strani dopisnik na rubnim teritorijama imperije, u Latinskoj Americi, Africi, na Bliskom istoku i na Balkanu. Moram reći da sam akutno svjestan divljaštva imperije, odnosno kako se brutalna oruđa represije prvo testiraju na onima koje Frantz Fanon nazivao „prezrenim na svijetu“. Totalni nadzor. Mučenje. Državni udari. Crne liste. Crna propaganda. Militarizovana policija. Militarizovani dronovi. Atentati. Ratovi.

Jednom usavršeni na „obojenim” narodima u inostranstvu, ovi alati se vraćaju nazad u otadžbinu. Bušenjem naše zemlje iznutra deindustrijalizacijom, mjerama štednje, deregulacijama, stagnacijom plata, ukidanjem sindikata, ogromnim izdacima na rat i obavještajne agencije, odbijanjem rješavanja klimatske vanredne situacije i virtualnim bojkotom poreza za najbogatije pojedince i korporacije, ovi grabežljivci nas namjeravaju držati u ropstvu, pretvoriti nas u žrtve korporativnog neofeudalizma. Instruenti orvelovske kontrole su nametnuti. Tiranija predviđena za druge je nametnuta nama.

Od svojih samih početaka, CIA izvršava atentate, državne udare, torture i ilegalno špijuniranje i zlostavljanje, uključujući američke državljane, aktivnosti koje su 1975. razotkrila u saslušanja Senatu i Kongresu. Svi ovi zločini, posebno nakon napada 11. septembra, vratili su se u obliku osvete. CIA je odmetnička i neodgovorna paravojna organizacija sa vlastitim oružanim jedinicama i dronovima, odredima smrti i ogromnim arhipelagom globalnih „crnih lokacija” na kojima se muče i zauvijek nestaju otete žrtve.

SAD izdvaja godišnji tajni crni budžet od oko 50 milijardi dolara kako bi prikrili više vrsta tajnih projekata koje provodi CIA. i druge obavještajne agencije i sve je to obično izvan nadzora Kongresa. CIA ima dobro treniran aparat za otmice, mučenje i ubijanje ljudi širom svijeta, zbog čega je, pošto je uspostavila sistem 24-satnog video nadzora Juliana Asanža u  Ekvadorskoj ambasadi u Londonu, sasvim prirodno, razmatrala njegovu otmicu i ubistvo. To je njihov posao. Senator Frank Čurč je, nakon što je pregledao vrlo redigovanu verziju dokumenata CIA-e objavljenih u njegovom komitetu – definisao su “tajnu aktivnost” CIA-e kao “semantičku masku za ubistva, prisile, ucjene, podmićivanje, širenje laži i druženje s poznatim mučiteljima i međunarodnim teroristima”.

Sve despotije maskiraju državne progone lažnim sudskim postupcima. Revijalna suđenja i trojke u Staljinovom Sovjetskom Savezu. Zaluđene nacističke sudije u fašističkoj Njemačkoj. Denuncijacija su Maovoj Kini. Državni zločin je uvijek zaogrnut lažnom legalnošću i sudskim farsama.

Ako Julian bude izručen i osuđen i s obzirom na sličnosti sovjetske Lubjanke sa sudstvom u istočnom okrugu Virdžinije, to gotovo sigurno znači da svi oni koji su objavljivali povjerljive materijale, kao što sam i sam radio za Njujork tajms , postaju kriminalci.

To znači da će se gvozdena zavjesa spustiti kako bi se prikrile zloupotrebe moći. To znači da  država, koja kroz posebne administrativne mjere, ili SAM, antiterorističke zakone i Zakon o špijunaži koji su se pretvorili našu domaću verziju Staljinovog člana 58, može zatvoriti bilo koga u svijetu ko se usudi počiniti zločin zvani: „Reći istinu!”.

Ovdje smo da se borimo za Džulijena. Ali isto ttako i da se borimo protiv moćnih sila podzemlja koje su, zahtijevajući Džulijenovo izručenje i doživotni zatvor, objavile rat novinarstvu.

Ovdje smo da se borimo za Džulijena. Ali mi smo tu i da se borimo za obnovu vladavine prava i demokratije.

Ovdje smo da se borimo za Džulijena. Ali također i da demontiramo državni nadzor nalik nadzoru Štazija koji je nametnut širom Zapada.

Ovdje smo da se borimo za Džulijena. Ali mi smo također ovdje da rušimo – i dozvolite mi da ponovim tu riječ radi dobrobiti onih u FBI. i državnoj bezbijednosti koji nas nadgledaju – srušite korporativnu državu i stvorite vladu naroda, od strane ljudi i za ljude, koja će njegovati i štititi, a ne progoniti, najbolje među nama.

Moj intervju sa Džulijenovim ocem, Džonom Šiptonom, možete pogledati ovdje.

Piše: Kris Hedžis za Consortium News, Prevod: Preokret, Foto: MidJourney prompt by Preokret

1 thought on “KRIS HEDŽIS: Ovdje smo da se borimo za Džulijena (VIDEO)”

Leave a Comment

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Scroll to Top