VUK BAČANOVIĆ: Natošamanizam, ili ogled o gluposti i mržnji

Kad god budem prisiljen da pročitam neku društveno-(geo)političku  analizu prof. dr. Nerzuka Ćurka prisjetim se Prvog bazičnog zakona gluposti, kako ga je definisao italijanski ekonomski istoričar Karlo Cipola, a to je da „svi, uvijek i neizbježno potcjenjuju broj glupih individua”. „Neki glupi ljudi”, piše dalje Cipola „obično uzrokuju samo ograničene gubitke, dok drugi u velikoj mjeri uspjevaju u uzrokovnju široko rasprostranjene štete, ne samo za jednu ili dvije osobe već za čitave zajednice i društva.” Ja bih ovdje dodao i generacije. Međutim, kada sam nedavno bio prisiljen da pročitam Ćurkovu kolumnu „Putin i Dugin” objavljenu na portalu tačno.net (kažem prisiljen, jer mi je naprosto mučno da čitam neprobavljive gluposti) i tvrdnje „o najavi velikog rata protiv Zapada. O Srbiji kao isturenom komandnom mjestu ruskog neoimperijalizma”, nisam mogao da se ne sjetim drugog Cipolinog bazičnog zakona gluposti koji kaže da je “vjerovatnoća da je određena osoba glupa, nezavisna od bilo koje druge osobine te osobe”, a koji je baziran na istraživanjima sprovedenim na velikom broju svjetskih univerziteta i koji su pokazali da stepen obrazovanja nema ništa sa vjerovatnošću potencijalne gluposti određene osobe. Međutim, u Ćurkovom slučaju stvari stoje daleko gore. Pa hajde da vidimo kako i koliko.

Nema smisla sa otvorenim NATO lobistom Ćurkom polemisati o „ničim izazvanom napadu na Ukrajinu”, tezu za čijeg autora označava isključivo Aleksandra Dugina, jer on ili ignoriše ili uopšte ne čita (najvjerovatnije je ovo drugo, jer je sa stranim jezicima na vi) zapadne autore kao što su Džefri Saks, Kris Hedžis, Patrik Lorens, Vilijem Astor, Rej MekGovern, Kejtlin Džonston, a da ne govorimo o Džonu Pilgeru koji je analizirajući situaciju u Ukrajini na terenu još 2014. navodeći desetine argumenata, zaključio da “posljednju ‘tampon državu’ koja graniči s Rusijom – Ukrajinu – razdiru fašističke snage koje su pokrenule SAD i EU”, da “mi na zapadu sada podržavamo neonaciste u zemlji u kojoj su ukrajinski nacisti podržavali Hitlera” i da je “Poput ruševina Iraka i Afganistana, Ukrajina… pretvorena u C.I.A. tematski park koji void lično C.I.A. režiser Džon Brenan sa sjedištem u Kijevu, sa desetinama ‘specijalnih jedinica’ iz CIA i FBI. za uspostavljanje ‘sigurnosne strukture’ koja nadgleda divljačke napade na one koji su se protivili februarskom puču.” Jasno je da za dokazanog NATO lobistu Ćurka divljački napadi na one koji su željeli mirnu koegzistenciju sa i sa Rusijom i sa EU, njihova dehumanizacija i zlostavljanje kroz reafirmaciju neonacizma ne predstavlja zločin. Takve osobe on ne smatra ljudskim bićima, već ih generalno kvalifikuje kao „udes”:

„Naš zajednički balkanski udes sadržan je u neporecivom uvjerenju desetina hiljada građana Srbije (da ne kažem stotina hiljada) da je sve rusko i sve srpsko unaprijed istina, a sve što dolazi sa Zapada (izuzev love) apriori laž koju politički i vojno može slomiti samo Putin a intelektualno taj euroazijski, hristoslavistički šaman srpske proruske, ekstremno nacionalističke desnice Aleksandar Dugin, egzaltiran u uvjerenju da je Rusija autonomna civilizacija a Moskva “treći Rim”. Taj leksikon smrti ima veoma dobar odjek u Srbiji, najbolji u cijelom svijetu. Tamo gdje su četnici proglašeni antifašistima i dobili penziju, onaj ko se bori protiv ruskog ultimativnog zagrljaja, šta je drugo nego nacista. Baš je zahtjevno biti komšija i Rusiji i Srbiji.”

Zaista je umijeće napisati cijeli odlomak u kojem amabaš ništa nije tačno, ali to je vještina za koju se Ćurku mora priznati da je majstor bez premca. Ostaje nepoznato kojom je analitikom došao do desetina i stotina hiljada ljudi u Srbiji čije o čijem, navodnom mišljenju o odnosu Putina i Dugina zna sve, ali bi, kao neko kome bi morale biti poznate barem osnove sociologije, trebao znati da je mnijenje većine nacionalnog kolektiva o ispravnosti temeljnog društvenog narativa nešto što je karakteristika svih ljudskih bića, od amazonskih plemena do prosječnog Amerikanca koji je uvjeren u istinu da njegova država širom svijeta donosi demokratiju, mir, pravdu i blagostanje, a ne bombe, masovna uništenja i, u konačnici, tragične dislucije kompletnih društava, uključujući tu i Dejtonsku BiH.  Više je nego odvratna je tendencija raznih do zla boga površnih analitičara i moralizatora da kritičare zapadnih društava pokušavaju diskreditovati ljubavlju prema zapadnim valutama, ili životom u svijetu u kojem su zapadne ekonomije i njihove valute, naprosto, jake. Tačno je da postoje površnjaci koji će nas ubjeđivati da je sve na zapadu „apriori laž”, ali ništa manje od onih koji će nas, poput Ćurka ubjeđivati da je sve u redu sa onima koji primaju pare sa zapada u cilju dokazivanja da je zapad apriori u pravu i da taj svijet, tobože, pokreću ideali, a ne isključivo novac. Jer samo fenomen kupovine gluposti objašnjava pisanje članka o materiji o kojoj ne znaš ništa.

Pa tako Dugin nikako ne može biti Putinov „hristoslavični šaman”. Ne samo zbog toga što se lično ne poznaju i ne sarađuju, već i zbog toga što svako ko je barem letimično prelistao Duginovu obimnu bibliografiju shvata da njegova ezoterijska sinkretistička heterodoksija (koja uključuje kombinovanje svih abrahamskih, ali i neabrahamskih, odnosno antičkih i živućih paganskih religijskih tradicija) nema nikakve veze sa „ubjeđenjam da su Sloveni prirodni hrišćani i da je svaka konverzija iz hrišćanstva u neku drugu vjeru izdaja slovenske rase”, kako je hristoslavizam definisao Mihael Sels, sam autor ovog termina, a što nas upućuje da Ćurku nisu jasna ni najosnovnija značenja terminologije kojom se služi. Ako bi Rusija bila zasnovana na hristoslavizmu i da je tačno da Dugin takvu ideologiju šapće na Putinovo uho, neminovno bi se raspala u lančanim reakcijama pobuna i građanskih ratova, jer bi to značilo jasno programsku tendenciju njene vlasti za nasilnom konverzijom dvadesetomilionske muslimanske populacije, a što sa zemljom u kojoj su zakonom zabranjenе karikature poslanika Muhameda, mora se priznati, ipak nije slučaj. Kao ni sa Duginom, u čijim knjigama, istina, nailazimo na mnoge somnabulne antropološke i sociološke teorije i tvrdnje (poput faze nacional-boljševizma, zatim oživljavanja Hiperborejske teorije i drugih mističarskih fantazmagorija), koje imaju veze sa njegovom ranom fascinacijom Rene Genonom i Juijusom Evolom, ali i jasnu kritiku evropskog demonizovanja muslimanskih migranata i stav da ruski patriotizam ne smije biti partikularno etnički, već „sveljudski“.

Sam patetični NATO lobista Ćurak je nedavno napisao jadikovku o tome da su muslimani „novi Jevreji Evrope“, slabo znajući da je upravo „hristoslavični šaman Dugin“ u svojoj knjizi „Evroazijski revanš Rusije“ konstatovao da je „među takvim modernim političkim mitovima koje konzumiraju naivne mase, jedan od najštetnijih onaj o jedinstvenom islamskom fundamentalizmu kao divljoj mračnjačkoj sili koja prijeti civilizacijskom čovječanstvu, a posebno ‘bogatom sjeveru’.“ U istom maniru mu to također ne smeta da gadosti svojih poslodavaca i liberalnih istomišljenika tovari drugima. Posebno „proglašavanje četnika antifašistima“ povezivati sa ruskim sentimentima u srpskom društvu, a ne kao akt blatantne vesternofilije, koji se najbolje ogleda u svečanom uručivanju američkog državnog ordenja Draži Mihailoviću njegovim potomcima u režiji američkog ambasadora i zvaničnog američkog podgrijavanja revizionističkih mitova u vezi „Operacije Halijard“, to jest spašavanja američkih pilota od strane Mihailovićeve Jugoslovenske vojske u otadžbini. Taj proces, dakle, nema nikakve veze sa „ruskim ultimativnim zagrljajem“, već upravo suprotno, ali šta očekivati od gradžanskog šamana koji ne čita ono što tvrdi da čita, te u istom maniru ne primjećuje da je istom, a ne ruskom, linijom, ukrajinski nacista Stepan Bandera, odgovoran  zločine nad Jevrejima i Poljacima, (koji su uključivali zakucavanje novorodženčadi na drveće uz natpis „Putokaz za slobodnu Ukrajinu“), odlukom ukrajinskog parlamenta, postao „otac domovine“, te da glavnokomandujući ukrajinske vojne sile Valerj Zalužni, nosi narukvicu sa nacističkim runama i istaknutom svastikom.

Dugin je, što shvata svako ko je pročitao ponešto od njegovih knjiga, sinkretistički čudak, u svojoj sadašnjoj fazi bizarnih teoretisanja najsličniji Heleni Petrovni Blavackoj, ali može li Ćurak dokazati da je „hristoslavični šaman“ nadređen Žaluzniju i drugim ukrajinskim neonacistima za koje se Ćurak pravi da ne postoje? Kako da objasni svoje ignorisanje vrlo ozbiljnih geopolitičkih implikacija zapadnog sponzorisanja neonacističke ideologije u Ukrajini? Nikako, što znači da natoslavični šaman svoje prijetvorno humanističke paškvile piše iz sasvim drugih razloga. To jest da mu je dehumanizacija i demonizacija Rusije samo alat za dehumanizaciju i demonizaciju Srbije i cjeokupnog srpskog naroda. Da je to upravo tako svjedoči i patetični panegirik natoslavičnog šamana liderki Žena u crnom, Staši Zajević. Samo zbog toga što smo od Ćurka navikli čitati uvrede svakog pokušaja razložnog razmišljanja, zaobiđimo, jezivi rasizam tvrdnje da Srbiju bez Staše Zajević ništa ne bi sprečavalo „na putu ka dolje“, to jest da osim Zajevićke ovo društvo ne poznaje ništa osim „hristoslavičnog Dugina“ i pozabavimo se sljedećim histeričnim ispadom:

Evo malo gasa i vakcina od dajdže Aleksandra,
dobra je to zamjena za negiranje genocida – Srbija nikada nije nikoga napala!
Eno nakrivila se zgrada na East Riveru, cvili međunarodna asambleja
Ne može doći sebi od Vučićevog statementa za govornicom UN-a
Avaj, nos mu nije narastao

Trideset godina poslije zvanični Beograd i dalje skriva tragove zločina
Čak u New Yorku, čak u New Yorku
I da je nije bilo, da je nema svih ovih godina
Laž bi nesmetano pjevala okrutnu pjesmu kolektivnog trijumfa


Naravno da Vučić laže i manipuliše i to čini jer je političar kojem je to osnovni opis posla, ali se zgrada u East Riveru zasigurno neće iskriviti od njegovih kukumavčenja, budući da je izdržala i daleko gore, npr. laž o iračkom oružju za masovno uništenje, laži o „ratu protiv terora“, laži o Libiji i Siriji, laži kojima su uništeni milioni ljudskih života, a na kojima je potpis aktuelnog američkog predsjednika Džoa Bajdena. Okrutna pjesma kolektivnog trijumfa je, dakle, pjesma i natoslavičnog šamana, jer je, podsjetimo, nazivajući NATO „darom s neba“ pribjegavao i najsubimbecilnijim autorasističkim refleksijama poput one prema kojoj će ulazak u ovaj vojni savez „proizvesti kulturu rada, za razliku od postojeće kulture smrti, koja vodi kulturi nasilja, kulturi herojstva, koja u suštini stvara kulturu nerada.“ Kultura rada je, valjda, kad su vam laži dajdže Bajdena apriori draže od onih dajdže Vučića, jer su praznoslovlja ovog prvog izvor magije natoslavičnih šamana. Zamislite taj nečuveni i nezapamćeni bezobrazluk, neko laže u Njujorku, toj prijestolnici svjetske istinoljubivosti i pravorijeka.

No vratimo se u realnost iz svijeta natoslavičnih letećih medvjedića. Šta, na kraju, natoslavični promotor zapadnjačkih laži ima zamjeriti dajdži Vučiću, osim što je ovaj Srbin, a Srbima je, u skladu sa blatantnim zapadnjačkim rasizmom, jednako kao i muslimanima cijeloga svijeta, dozvoljeno lijepiti najgnusnije etikete i proglašavati ih kolektivnim monstrumima koje mogu spasiti samo NGO uposlenici koji analitičarima poput Ćurka udjeljuju honorare da pišu gluposti. Uključujući i onu da je bosanske muslimane sa Iranom nekako povezalo davnašnje teoretisanje Aleksandra Dugina, a ne siva eminencija SDA, Hasan Čengić. I tu slučaj natoslavičnog šamana postaje naročito urnebesan. Pišući svoj proglas povodom godišnjice referenduma o nezavisnosti BiH 1992. koji je inicirala upravo ova stranka, koja je sebe opisivala kao „stranku muslimanskog kulturnog kruga“, Ćurak piše: „Bez kalkulacija i s gnjevom pravednika proklinjem dane kada su formirani SDA, HDZ i SDS i kada je pod krinkom međuetničkog bratstva, mržnja koju je naša Republika snagom Atlasa gurnula u podzemne lagume, s nadom da će je crvi pojesti i da više nikada neće izaći na svjetlo dana u našu Gornju Bosnu, ponovo pokuljala da nas potruje, da nas zgadi jedne drugima, da satre našu ideju ljudskog zajedništva. „ i potom „Možemo li za početak bar zajedno poštovati Dan nezavisnosti? Kako bi stvorili uvjete da jednoga dana zapjevamo: veliki svemogući Bože, mi smo konačno slobodni.“ Da, proklinjući ih, istovremeno poštujemo političko naslijeđe SDA i HDZ-a BiH koji su ovaj referendum inicirali zbog svojih monoetničkih i suštastveno antijugoslovenskih interesa, u ime ideologija koje inicijalno nemaju nikakve veze sa zajedništvom, već sve suprotno od toga, kako bismo bili konačno slobodni?

Mađije natoslavičnih šamana su zaista paranormalni fenomen na granici zastupanja totalnog besmisla i subliminalne mržnje i zla. Zanimljivo je da „hristoslavični šaman“ Dugin, zapravo, u svom promišljanju da „liberalno-demokratski sekularni individualistički model, koji aktivno nameću Sjedinjene Države, uključujući islamske zemlje, udara u samo srce stoljetne ideologije, kulture i etike muslimana i ugrožava njihov identitet“ identičan razmišljanju inicijatoru referenduma za nezavisnost BiH Alije Izetbegovića koje je izneo u Islamskoj deklaraciji da „Muslimanski narodi neće nikada prihvatiti ništa što je izričito suprotno Islamu, jer Islam nije ovdje samo ideja i zakon, Islam je postao ljubav i osjećanje.“ I tako su mađije natoslavičnog šamana – jer takva je to mađija – svoga sihirbaza sačekale iza ćoška. Čak ne u obliku Aleksandra Dugina ili Alije Izetbegovića, jer su i njihovi mambo-džambo sinkretističko-mističarski spisi daleko zabavnija i unekoliko poštenija štiva od natošamanističkih eskapizama. Već u obliku gaulajtera Kristijana Šmita i njegovog Izbornog zakona i dekreta britanske i američke ambasade da se dekret ima, bez pogovora, izvršavati. I iako je opaska Karla Cipole da se od glupe osobe teže odbraniti nego od kriminalca, ili čak gotovo nemoguće, „jer ne postoji racionalan način da se utvrdi kada, kako i da li glupo stvorenje napada… budući da u njegovom napadu ne postoji racionalna struktura“, u slučaju napada glupošću natoslavičnog šamana, NATO se od „dara s neba“, pretvorio u dron sa aplikacijom mehaničke noge koja šamana i njemu slične žestoko udara u debelo meso.

Piše: Vuk Bačanović za Preokret, Foto: MidJourney prompt by Preokret

Leave a Comment

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Scroll to Top