Osamdeset pet posto ispitanika muslimana je objasnilo da se protive američkoj politici jer ona ne poštuje islamsku vjeru…
Nakon događaja 11. septembra 2001. godine, američki istraživački centri počeli su pridavati pažnju proučavanju javnog mnijenja u zemljama s većinski muslimanskim stanovništvom i upozoravati kako je opasno da američki donositelji odluka ignoriraju stavove javnosti na Bliskom istoku. Ti centri su jasno stavljali do znanja da su američki donositelji odluka zainteresirani isključivo za stavove vladajuće elite koja podržava američku politiku.
Jedna od najvažnijih naučnih institucija koja je počela posvećivati pažnju proučavanju javnog mnijenja u muslimanskim zemljama bio je Međunarodni institut Gallup, analitička i konsultantska kompanija sa sjedištem u Washingtonu, DC. Tu je još i Centar Pew, nestranački američki istraživački centar. Ovi centri su proveli ispitivanje javnog mnijenja u više zemalja.
Amerika u očima muslimanskih masa
Ankete koje su uzastopno provodili ovi centri pokazale su da je imidž Sjedinjenih Američkih Država (SAD) u muslimanskoj javnosti negativan. Prema anketi koju je proveo Centar Pew 2002. godine, 69 posto Egipćana, 75 posto Jordanaca, 59 posto Libanaca, 69 posto Pakistanaca i 55 posto Turaka izrazilo je jasno protivljenje politici SAD-a. Anketa je također pokazala da većina muslimana smatra da je širenje američkih ideja i običaja štetno za njihova društva.
Amerika i stvarni interesi država
Istraživači američkih istraživačkih centara pokušali su objasniti širenje fenomena neprijateljstva prema SAD-u proučavajući utjecaj američke vanjske politike na stavove masa. Oni su faktore koji su doveli do sve većeg protivljenja javnosti u muslimanskim zemljama američkoj vanjskoj politici razvrstali na sljedeći način:
- Kontinuirana američka podrška Izraelu, ignoriranje prava palestinskog naroda i snabdijevanje okupatorske vojske oružjem kako bi ga koristila za masakre nad Palestincima.
- SAD zanemaruje stvarne interese muslimanskih zemalja.
- Osjećaj da Amerika produbljuje jaz između bogatih i siromašnih.
- SAD ne radi ozbiljno na rješavanju globalnih problema.
Utjecaj američke agresije na Irak
Neprijateljstvo prema Americi u muslimanskom svijetu dodatno se povećalo nakon američke agresije na Irak. To se neprijateljstvo proširilo i izvan Bliskog istoka, posebno u Indoneziji, gdje su rezultati provedene ankete pokazali da samo 15 posto Indonežana podržava vanjsku politiku SAD-a, što ukazuje na rastuće protivljenje Americi.
Istraživanje instituta Gallup
Istraživanje instituta Gallup također je pokazalo da se procenat onih koji odbacuju američku vanjsku politiku u muslimanskom svijetu kreće između 33 i 70 posto.
Osamdeset pet posto ispitanika muslimana je objasnilo da se protive američkoj politici jer ona ne poštuje islamsku vjeru i njene vrijednosti i nepravedno se odnosi prema muslimanima.
Rezultati koje je provela organizacija za ispitivanje javnog mnijenja Zogby International podudarili su se s rezultatima istraživanja Pewa i Gallupa, pokazavši da se postotak onih koji odbijaju američku politiku u sedam zemalja s muslimanskom većinom kreće između 48 i 87 posto.
Ulaganje u javnu diplomatiju
Ovakvi rezultati potaknuli su američku administraciju da poveća sredstva koja su dodijeljena za aktivnosti javne diplomatije. Također su potaknuli rasprave među stručnjacima i donositeljima odluka o utjecaju televizijskih izvještavanja na muslimansko javno mnijenje. Kroz ovakve rasprave američki istraživači su pokušali odgovoriti na pitanje: Kako se širenjem američkih vrijednosti i stvaranjem povoljne klime za prihvatanje američke vanjske politike može utjecati na mase u muslimanskim zemljama?
U tom kontekstu, Amerika je osmislila svoj strateški plan za javnu diplomatiju; oslanjala se na različite akademske i kulturne aktivnosti, objavljivala je brojne materijale u medijima kako bi se utjecalo na stavove javnosti i izgradio pozitivan imidž Amerike u svijesti javnosti.
State Department je koordinirao ove aktivnosti, povećao sredstva koja se dodjeljuju Agenciji za javnu diplomatiju i Američkoj informativnoj agenciji. Također je imenovao dužnosnika za javnu diplomatiju u rangu podsekretara te napravio dugoročne strateške planove s ciljem utjecaja na muslimansko javno mnijenje.
Mediji i popravljanje imidža
Jedan od najvažnijih temelja na kojima je izgrađena američka strategija bila je upotreba medija za direktno dopiranje do javnosti u muslimanskim zemljama. Uspostavljene su radio stanice, televizijski kanali i web stranice, proizvedeno je mnogo filmova, objavljeno mnogo knjiga i časopisa. Fokus je usmjeren na izradu kulturnih i informativnih materijala za mlade, naročito u periodu adolescencije.
Plan je uključivao i brojne aktivnosti čiji je cilj utjecati na novinare u muslimanskim zemljama, kako bi ih potaknuli da usvoje američko stajalište i stanu u odbranu njene politike, kao i da se oslanjaju na američke izvore prilikom izvještavanja.
Takva američka strategija, čiji je cilj utjecati na javnost u muslimanskim zemljama, podrazumijevala je pokretanje novih medija, kao što su Radio Sawa i TV kanal Al Hurra. Međutim, usprkos tome što je Amerika ulagala u oblast medija usmjerenih prema masama u muslimanskom svijetu s ciljem utjecaja na javno mnijenje, postoje pitanja na koja tek treba dati odgovor kroz dubinske analize. Jedno od najvažnijih glasi: Koliko je Amerika uspješna u poboljšavanju svog imidža u muslimanskom svijetu i radu na tome da se poveća prihvatanje njene vanjske politike u muslimanskoj javnosti?
Medijska diplomatija
SAD je koristio medijsku diplomatiju za promoviranje svoje vanjske politike i izgradnju svog imidža u islamskom svijetu. Korištene su nove metode za proizvodnju sadržaja koji utječu na različite društvene skupine, s posebnim fokusom na omladinu i adolescente. Također su spajale aktivnosti javne i medijske diplomatije, pa se tako pojavio koncept javne diplomatije koja se temelji na medijima. Veza između bavljenja diplomatijom i medija otvorila je nova polja za korištenje različitih aktivnosti kako bi se utjecalo na mase.
Postoje pokazatelji da je ovakav pristup utjecao na mnoge medije u muslimanskim zemljama da prihvate američku vanjsku politiku, a na novinare da usvoje američko stajalište u praćenju događaja.
Potreba za novim studijama
Americi je još uvijek prijeko potrebna nova vrsta studija koje pojašnjavaju zbog čega raste protivljenje politici SAD-a i zašto je imidž te zemlje narušen.
Jesu li američke strategije uspjele utjecati na mase i pridobiti njihove umove i srca?
Za ovakvu vrstu studija potrebni su istraživači koji nisu iz SAD-a, a koji imaju veću slobodu i nezavisnost u otkrivanju stava javnog mnijenja u muslimanskim zemljama. Ove studije bi trebale povezivati rezultate ispitivanja javnog mnijenja i analizu sadržaja materijala koje Amerika nudi putem medija.
Neprijateljstvo prema islamskim vrijednostima
Ako se vratimo Gallupovoj anketi, uočit ćemo zanimljiv rezultat. Naime, 85 posto ispitanika smatra da Amerika ne poštuje islam i islamske vrijednosti, te kako se ne odnosi pravedno prema muslimanima. Ovakav rezultat bi mogao potaknuti Ameriku da preispita svoju politiku i stavove prema muslimanskom svijetu. Ophođenje prema islamu s poštovanjem jedini je put do muslimanskih srca, a SAD bi trebao odustati od svoje arogancije, oholosti i predrasuda.
No, ako analiziramo sadržaj materijala koji pružaju američki televizijski kanali, posebno TV kanal Al-Hurra, otkrit ćemo da se ti kanali još uvijek odnose s prezirom prema islamu i islamskim vrijednostima. Zapošljavaju se voditelji koji konstantno napadaju islam, a time se formira i slika o Americi kao neprijateljski nastrojenoj državi prema islamu. Prema tome, prirodno je da to izaziva osjećaje neprijateljstva prema Americi u muslimanskim zemljama.
Nema sumnje da Amerika troši ogromne sume novca na ove kanale i osigurava im tehničke mogućnosti što jamči njihov uspjeh. Ali to nije dovoljno i može pojačati osjećaje neprijateljstva prema Americi nakon programa koji dovode u pitanje valjanost sunneta – prakse Poslanika i ismijavaju islam i islamske vrijednosti.
Ovo nameće važno pitanje: Na temelju čega Amerika želi graditi svoj imidž u muslimanskom svijetu? Želi li se muslimanskoj javnosti predstaviti kao neprijateljski nastrojena prema islamu i zahtijevati od masa da prestanu slijediti svog Poslanika?
Budućnost medijske diplomatije
Ovo je prilika koja bi nam mogla otvoriti novi put za razvoj medijske diplomatije, budući da ta diplomatija ne ovisi samo o naprednim medijima i kontroli protoka vijesti, već i o kvaliteti sadržaja koji se nudi putem tih sredstava informiranja te koliko je javnost spremna da to prihvati.
Osim toga, centri za istraživanje javnog mnijenja moraju razviti svoje studije i metode provođenja istraživanja kako bi otkrili činjenice o razmjerima utjecaja medijskih i kulturnih programa i materijala na javnost.
Programi koje prikazuju američki kanali mogu povećati neprijateljstvo javnosti prema Americi i stvoriti negativnu sliku o njoj kao neprijateljski nastrojenoj državi prema islamu. Onda se Amerika žali da joj je imidž narušen i da je neprijateljstvo prema Americi sve veće!
Izgradnja pozitivnog imidža ne temelji se samo na napretku medija i korištenju najnovijih tehnologija u proizvodnji sadržaja, već se temelji i na naučnim studijama o potrebama publike, te na uvažavanju mišljenja javnosti.
Možda će Amerika otkriti da je kanal Al-Hurra doprinio narušavanju imidža te zemlje i sve većem neprijateljstvu javnosti prema njoj, nakon što je dopustila voditelju da napada sunnet, ismijava islamske simbole i ponižava islam.
Izvor: Al Jazeera Balkans
Foto: MidJourney prompt by Preokret