Nazivanje stvari pravim imenom je postao raritet, no eto, meni još uvjek basta, valjda zbog toga što ne nosam orahe po džepovima. Naše viteštvo i plemenitost se odražava samo u komentarima na tuđe naslove i tuđe živote po društvenim mrežama koje pišemo u pauzama između varanja supružnika, sitnih prevara u vidu slobodnih dana, bolovanja na poslu, kubika ogrevnog drveta ili bilo čega što možemo “ućariti sa strane” to jeste ukrasti od firme, države ili pak komšiluka.
Busamo se svojom vjerom, kako pravoslavljem, onako i muslimanstvom, a niti smo pravoslavci niti muslimani jer i tu religiju posjedujemo u nekim oznakama, nikako u praksi, čak ni tradicionalno (rimokatolike i ne čujem da se suviše busaju pa ih ovdje zaobilazim). Narodnost ili bolje reći nacionalnost nam je takođe vrlo bitna, a sami smo jako loš primjer za opštu sliku te nacije kojom grmimo okolo. Djeca koja izvlače stolicu i maltretiraju nastavnika nisu djeca, to su probisvjeti, propalice, delikventi, đubrad, odgojena da budu đubrad koja će za koju godinu da postanu uspješni kriminalci! Pod pojmom “uspješni” podrazumjevan da će još više propasti na svom unaprijed ucrtanom kursu gubljenja svakog obrisa slovjesnog ljudskog bića!
Neke daleke narode nazivamo braćom, biramo strane između dva naroda koji nam rodbinski, religijski i bilo kako drugačije, dođu isto daleko. Dok se istovremeno sa najrođenijima srećemo po sudovima i komuniciramo preko advokata radi metra kvadratnog zemljišta koje je krvavo zaradio neki daleki predak.
Sa komšijama se gledamo preko nišana i nikad ne tražimo problem u sebi jer molim vas, kako tu može da bude problem? Vrlo malo ljudi znam koji će klimnuti glavom i priznati krivicu, pa kud puklo, kada ga policajac zaustavi i kaže da je učinio prekršaj. Većina će pokušati da podmiti policajca, ali će takođe kad dođe kući lajati na korumpirano društvo. Ljekara će veliki procenat nas častiti za porođaj, bolest ili bilo šta drugo, učeći ga direktno da onome ko nema novca za mito ne pruži isti kvalitet usluge.
Dakle zdušno podržavamo mito i korupciju lajući na nju! Većina će nas pročitati bombastičan naslov na koji neće kliknuti niti zaviriti u tekst koji se iza njega krije, ali će imati “pravedan” sud o podmetnutoj laži đubreta koje sebe naziva novinarom.
Taj sud po pravilu nikad neće biti blag nego ćeš ti, besposlena kalašturo razapeti sveštenika o kom neznaš ništa, koji preseljava, ne brinući da li će ti zagoriti ručak, jer ne moraš da brineš, ne kuvaš. Nemaš nikakvu obavezu. Nemaš svoj život koji bi ti bio bitniji od tuđeg. Pritom ti si pravovjerna HRIŠĆANKA koja se sa Hristom i Hrišćanstvom srela nije.
Isto važi i za tebe bilmezu matori koji u pauzama između gledanja pornografije i igranja kladionice u svojoj pedesetoj godini bez kučeta i mačeta bistriš svjetsku politiku! Da si bio sposoban i hrabar bistrio bi strategiju odgoja svoje djece sa svojom suprugom! Naša djeca su uvjek u pravu i nastavnik je kriv jer ih mrzi. Pa dobro ljudi da li ste normalni? Znate li kakvu štetu činite svom djetetu štiteći ga od svega i svakoga? Znate li kakvu štetu činite generacijama koje dolaze poslije vaše djece? Da li ste svjesni da postoje roditelji koji svoju djecu uče da ne provociraju, poštuju starije, ponašaju se kao kavaljeri prema djevojčicama i zgaze vašeg razmaženog sina kao mrava ukoliko za tim bude potrebe? Znate li da postoje ljudi koji će zaštititi one koji ne mogu sami da se zaštite, a tada ćete misliti da se lično na vas prosuo gnjev božiji iz starog zavjeta? Ovaj sistem je propao i jedini način je da se potpuno sruši i iznova izgradi, a to je jedino moguće preoravanjem trulih panjeva i sijanjem novog žita!
Piše: Milan Bovan za Preokret, Ilustracija: MidJourney prompt by Preokret