MILAN BOVAN: Filozofija i ljudska ‘ajvančad

Prije par dana naletjeh na opasku “Filozof bez diplome koji pametuje (ublažio sam izraz) dok vozi kamion”. Da li vi znate nekog diplomiranog filozofa? Ja poznajem profesore filozofije, pa i filosofije, čak magistre i doktore, dok nekoga kome školska sprema nameće zanimanje filozofa ne poznajem!

 Filozof je dakle onaj ko se bavi filozofijom, a za to su potrebni neki uslovi, čovjek bi morao da se bavi smislom, logikom, etikom i estetikom kao startnim paketom filozofije (taj izraz koristim čisto jer je širim masama bliži, draži mi je onaj koji označava mudroljupce). Učili su me da je razlika između filozofa i bogoslova u tome što filozof smatra sebe mudracem, dok bogoslov, tj. filosof sebe smatra mudroljupcem, a vjeruje da svoju mudrost crpi iz Premudrosti božije, dakle od jedinog mudraca, Boga lično.

Neki poznavaoci svrstavaju Platona, pa čak i Sokrata u bogoslove. Zanimljivo je stanje koje čovjeka potjera na filosofiranje. Primjetio sam da su neki od najvećih filosofa bili usamljeni ili bolje reći odmaknuti od mase, pritom imali su mnogo slobodnog vremena i uslove za preživljavanje, a znate li koja je to sorta modernih ljudi? Mornari i vozači su ljudi koji provode vrijeme daleko od civilizacije, a imaju vrijeme za razmišljanje, svako u svojoj kabini, bilo da je ona pod palubom ili na točkovima.

Vjerujte mi da među ta dva zanimanja poznajem nekoliko izvrsnih filosofa bez diplome filozofskog ili bilo kog drugog fakulteta. Ljudi su skloni razboritom razmišljanju što i jeste filosofija, mnogi su prirodno pametni i imaju vrijeme za čitanje ili na neki drugi način unošenje informacija koje u svojim pametnim glavama obrađuju i o njima donose mišljenje koje ne mora (i dobro je dok god nije) biti konačno. Nove informacije i nova razmišljanja donose nove zaključke i nijedan sud ne mora biti konačan. To je između ostalog i jedna od stvari koje čovjeka razlikuju od životinje, razum!

Iskreno kod ajvančeta nisam primjetio sklonost ka filozofiji jer u prekrupi ili mekinjama bi čovjek možda i mogao naći smisao sjemenke koja je žrtvovana za uzgoj stoke, nikada neće proklijati i razviti novi život ipak se pretačući u održavanje života stoke i u lancu ishrane čovjeka i dalje, a rekao bih da Šaravu to i ne interesuje pretjerano. Ali je i to neinteresovanje mnogo kompleksnija filozofija nego kod mnogog ljudskog ajvančeta.

Piše: Milan Bovan za Preokret, Ilustracija: MidJourney prompt by Preokret

Leave a Comment

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Scroll to Top