Potpisivanjem sporazuma o uspostavljanju vlasti, između koalcije stranka koncentracionog bloka pod nazivom osmorka ispred bošnjačko-bosanskog biračkog tijela, zatim stranke HDZ BiH ispred hrvatskog biračkog tijela, te SNSD-a ispred Srpskog biračkog tijela, dogodio se niz presedana, koji su do sada bili potpuno netipični za političku scenu u BiH. Jedan od najznačajnijih presedana je taj, da po prvi put od prvih demokratskih izbora početkom 90-tih godina prošlog vijeka, najača i najveća nacionalna stranka bošnjačkog naroda – SDA, ne učestvuje u vlasti ni na državnom, kao ni na entitetskom nivou.
Od pokreta do potopa
Najveća patriotska stranka, kako je naziva sadašnji predsjednik Bakir Izetbegović, bila je prvenstveno nacionalni pokret, nastao u vremenu naglog buđenja svijesti o nacionalnom identitetu, koji je rezultirao ubjedljivom pobjedom na prvim demokratskim izborima početkom 90-tih godina prošlog vijeka. Od tada do danas SDA je bila nezaobilazni faktor u krojenju političkog života u BiH, učestvujući u vlasti sa ostalim dvjema nacionalnim strankama i to HDZ-om kao predstavnikom hrvatskog političkog korupsa, te SDS-om, kao predstavnikom srpskog političkog korpusa. Prvobitno uspostavljna vlast „svete trojke“, zasnivala se na čisto ideološkom principu, gdje je jedino bilo važno ne dozvoliti reformisanim socijalističkim snagama da ostanu na vlasti. Ali takav koncept ubrzo se pokazao nedovoljnim, jer su sve tri nacionalističke stranke katastrofalno odgovorile na suštinska pitanja prvenstveno organizacije, političke vizije i pozicije BiH, što je dovelo do tragičnih sukoba nedugo nakon uspostavljanja vlasti, tačnije početkom 1992 godine.
Politička saradnja se nastavila nakon potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma 1996 godine, pod jakim partronatom međunarodne zajednice, koja je dojučerašnje zaraćene snage, uspjela dovesti da sjednu za jedan stol, time makar i prividno uspostavljajući funkcionalnost, koja je prvih godina nakon ratnih dešavanja, zavisila isključivo od djelovanja institucije visokog predstavnika u BiH. Upravo će 2005 godine, tadašnji visoki predstavnik Pedi Ešdaun, svim nametnutim odlukama, uništiti „svetu trojku“ na način, da je sankcijama prema SDS-u, omogućio politički uspon stranke SNSD, te Milorada Dodika. Koji su bez ratnih mrlja, i sa stavom da ratni zločinci trebaju da završe u Hagu, postali poželjan politički partner iz reda srpskog naroda, koji se ukomponovao u standardnu podjelu vlasti. Ta nova koalcija sa jednom prinudnom izmjenom, trajala je od tada pa do današnjih dana, kada je prvenstveno HDZ, nezadovoljan rješavanjem pitanjem izbora hrvatskog člana predsjedništva, a zatim i SNSD odlučila da izbaci tradicionalnog i najdugovječnijeg koalcionog partnera iz vlasti, poslavši tako SDA u opoziciju prvi put nakon preko 30 godina.
Degragacija i stagnacija
Procesi kojima je SDA uspostavljala svoju vlast su se zasnivali na jednoj vrsti pseudoreligijskog uređenja društva. Od trenutka dolaska na vlast bile su izvršene pripreme za osnivanje samostalnog/paralelnog vođenja sigurnosnih i obavještajnih službi, koje su nakon ratnih dešavanja nastavile da budu temelj preko kojeg se upravljalo društvom. Takav ideološki temelj je aminovala Islamska zajednica BiH, koja je nakon planske islamizacije Armije BiH, krenula i u proces radikalizacije nacionalnog korupsa. To se radilo planskim prenaglašavanjem uloge žrtve, odnosno smišljenom homogenizacijom nacionalnog korpusa proglašavanjem ostala dva naroda u BiH ne samo političkim, već i biološkim neprijateljima. S druge strane, samo djelovanje stranke, zasnivalo se na kontroli ratnog šverca, kriminala i korupcije, koja je zaokružena kriminalnom postratnom privatizacijom velikih indrustrijskih preduzeća. Pa do odobravanja i praktičkog primjenjivanja nepotizma, političke korupcije, koja je često bila garant spašavanja krivičnog gonjenja raznoraznih ratnih i postratnih kriminalaca i zločinaca, koji su imali i uživali simpatije stranke, posebno u postratnom periodu. Ovdje je važno istaći, da zbog veličine i brojnosti klanova u stranci, ovi procesi i postupci nisu bili jednoglasno prihvaćeni.
Prvi koji je iskazao svoje nezadovoljstvo i protivljenje, takvim načinom upravljanja i vladanja je bio Haris Silajdžić, koji je svojim odlaskom iz SDA, osnovao Stranku za BiH, i to u delikatnom još uvijek ratnom vremenu, razbijajući jedinstvo stranke, i udarajući na neupitnost tadašnjeg stranačkog ali i nacionalnog lidera – Alije Izetbegovića. Upravo će izlazak Silajdžića, biti inicijalna kapsula koja će vremenom dovesti do degragacije stranke. Smrću Izetbegovića strarijeg, vođstvo stranke će preuzeti Sulejman Tihić, koji će napraviti velike i strukturalne ali i ideološke promjene u stranci, otvarajući stranku i prema drugim narodima, ali ono što je najvažnije, otvarajući proces modernizacije i sekularizacije na, do tada, neprimjenljiv način. Upravo takav način vođenja stranke, značio je isključenje „osnivača“, odnosno radikalnih i konzervativnih struja, među kojima se najviše isticao nedavno preminuli Hasan Čengić, a koji je najprije podržao regionalno cijepanje stranke na teritoriji Bosanske krajine, gdje se porodila ASDA, kao stranka nasljednica „pravog puta“. Regionalna cijepanja stranke će se dramatično pogoršati, nakon smrti Sulejmana Tihića, odnosno nakon što predsjednik stranke postane „Alijin sin“ – Bakir Izetbegović. Po, preuzimanju vodstva od strane Izetbegovića mlađeg, nezadovoljni tretmanom, a nerijetko i mogućnošću vertikalnog napredovanja, znatan broj članova ponovo odlučuje istupiti iz SDA, krećući u formiranje ličnih – privatnih političkih stranaka, koje su u prvobitnom djelovanju, prikupljale (okupljale) sve dotadašnje članove, koji su bili izuzetno nezadovoljni radom i djelovanjem stranke, a čiji je broj bio znatan. Najbolje to pokazuje činjenica, da je u kantonu Sarajevo, za vrlo kratak period novoastala stranka Naroda i Pravde (NiP) čiji su vodeći ljudi Elmedin Konaković i Kemal Ademović bili visoko pozicioniralni kadrovi SDA stranke, postala vodeća politička partija.
Usporedo sa degragacijom SDA, došlo je do dramatične stagnacije društvenih prilika, gdje je stranka pod vodstvom Izetbegovića mlađeg, kao i dalje vodeća bh politička organizacija, rigidnim stavovima i slijepom željom da se pošto poto održi na vlasti, dovela do potpune blokade institucija na državnom i federalnom nivou, ali i očigledne privatizacije pojedinjenih institucija. To se posebno dalo primjetiti u slučajevima Univerzitetskog kliničnog centra u Sarajevu, na čije je menadžersko mjesto došla profesorica Sebija Izetbegović, supruga Bakira Izetbegovića, odnosno u slučaju obavještajno – sigurnosne agencije BiH, na čije čelno mjesto je došao Osman Mehmedagić, prijeratni i ratni pratilac nekadašnjeg predsjednika stranke i predsjedavajućeg predsjedništva BiH – Alije Izetbegovića. Imenovanjem ove dvije ličnosti, bošnjačka politička scena se doslovno pretvara u rijaliti program pod kodnim nazivom „Afera“ a čiji su najprominentniji učesnici Mehmedagić i Izetbegovićeva, sa nizanjem mega skandala na dnevnoj bazi, od kojih je nakrupniji, blatatno dokazivanje da ni jeda ni drugi akter rijalitija ne posjeduju adekvatne diplome za funkcije koje obavljaju.
Šta donosi budućnost ?
Da li postoji politički život izvan SDA je pitanje koje je ovih dana najaktuelnije u BiH. Razni politički analitičari krenuli su u pojašnjenje mogućih scenarija, i događaja koji neminovno slijede, nakon što ogromna armija budžetskih korisnika, među kojima su direktori, uposlenici raznih upravnih i nadzornih odobora, institucija, službeni radnici, ostane bez posla, a iz razloga jer je njihovo zaposlenje zavisilo isključivo od stranačke pripadnosti.
Treba istaći da tekuće tektonske promjene mogu rezultirati i ogromnim socijalnim nemirima. SDA, koja je, prema izbornim rezultatima i dalje, pojedinačno, vodeća stranka u BiH moraće se suočiti s realnošću, da takvi rezultati u postojećim uslovim ne pretstavljaj ništa. Očajnički pokušaj lobiranja, stranke DF, koja je inače jedan od otpalih fragmenata Socijaldemokratske partije BiH (SDP), da se pokuša uspostaviti ponovna „sveta trojka“ sa HDZ-om, doživio je svoj katastrofalan ishod. Nisu pomogle ni ogromne stranačke aktivnosti pridobijanja odbjeglih članova, prvenstveno na teritoriji Tuzlanskog kantona. SDA se sada nalazi na raskrsnici. I za nju postoje dva pravca djelovanja.
Prvi je proces dodatne homogenizacije dosadašnjeg rigidnog ustrojstva stranke u kojem je poslušnost lideru Bakiru Izetbegoviću neupitno. Takav pravac djelovanja, podrazumijevaće koristištenje svake prilike, blokade rada sadašnjih nosioca vlasti, ne isključujući pri tome ni organizaiju masovnih protesta, kao način prisilnog svrgavanja nove vladajuće koalicije „Osmorke“, posebno na federalnom nivou, koji je krucijalni izvor moći SDA. To je realan scenario posebno zbog toga, jer se radi o prjetnji prestanka finansiranja stranke legalnim putem, a što podrazumijeva korištenje i kontrolu budžeta dvije najveće kompanije koje su još uvijek u državnom vlasništvu – BH telekoma i Elektroprivrede BiH. Gubitak kontrole ovih kompanija za SDA je i više nego katastrofalan ishod, iz prostog razloga što bi on ujedno značio i gubitak ogromnog biračkog tijela, koje se kontrolisalo preko stranačkog upošljavanja u ovim dvjema kompanijama. Pored toga, gubitak vodećeg mjesta u obavještajno – bezbjednosnim strukturama, značiće i gubitak kontrole nelegalniih tokova novca. Velika istraga, koju trenutno vodi Tužilaštvo BiH, sastoji se raskrinkavanju ogromne mreže distributera i preprodavača narkotika, za koje se do iz medija moglo informisati da su usko surađivali sa obavještajno – bezbjednosnim strukturama, koje su pod kontrolom SDA. Ovdje treba izdvojiti pisanje novinara Slobodana Vaskovića, koji kompletan slučaj dekodiranja šifrovanih komunikacija, preko aplikacije Skaj vezuje za vodećeg čovjeka sigurnosno obavještajne agencije (OSA)– Osmana Mehmedagića, koji je na tu poziciju imenovan kao kadar SDA. Upravo takva povezanost, dovela je do reagovanja Američke ambasade, koja je, preko svojih kanala na američku Crnu listu stavila, kako nekadašnje, tako i sadašnje istaknute funkcionere SDA, od kojih se posebno izdvaja ime, još uvijek aktuelnog premijera Federacije BiH, Fadila Novalića, koji u SDA uživa poseban ugled, iako se protiv njega trenutačno vodi sudski proces na sudu BiH, vezan za sumnjivu nabavku respiratora u vremenu pandemije i potencionalno pranje novca, kao i zloupotrebu položaja.
Šta je druga postava u stanju da učini?
Sve ove informacije govore o tome, da je vrlo realan i moguć scenariji ozbiljnog međubošnjačkog obračuna, u kojem će se ugrožene interesne grupe sukobiti na sve moguće načine, kako bi zaštitili svoj izvor finansija i primanja. Zato ne treba čuditi izjava Elmedina Konakovića, koji je gostujući nedavno na televiziji FACE TV, naglasilio da će, u slučaju većih socijalnih nemira, odnosno većeg izlaska ljudi na ulice, oni automatski predati vlast upravo SDA. Ovo nam govori da, pored nedovoljno razvijene infrastrukture, fragmenti SDA koji su sada postali nove političke stranke, još uvijek nisu dovoljno jaki da obuzdaju moć matie. SDA je, kao nacionalni pokret, od samog svog osnivanja, kreirala ekstremno radikalnu i militantnu strategiju, prvenstveno preuzimanja, a zatim i kontrolisanja vlasti.
Drugi scenario je drugačiji od prvog, a značio bi koordinaciju sa sadašnjom koalicijom Osmorke, ali koji bi podrazumijevao i uklanjanje Bakira Izetbegovića sa pozicije presjedavajućeg i nastavak fragmentiranja stranke, pri čemu bi došlo do osnivanja novih regionalnih političkih subjekata, prvenstveno na teritoriji srednje Bosne, gdje priliku da se iskaže čeka, trenutno jedini dostojni stranački suparnik Bakira Izetbegovića, Šemsudin Mehmedović.
Oba scenarija će, ipak zaviti od rada novoformirane kolacije, koju čine stranke proizašle iz SDA sa koalicionim partnerima SDP i Naše stranke te HDZ i SNSD. Ipak sama činjenica, da će sa svojih pozicija uskoro biti uklonjeni kako profesorica Izetbegović, tako i vrhovni obavještajac Mehmedagić, garantuje otvaranje „pandorine kutije“, koja će bosanskohercegovačkoj ali i regionalnoj javnosti, ponuditi nove skandalozne i zaprepstujuće afere. Proces uspostave nove vlasti sigurno će zahvatiti i do sada neodoirljivu Islamsku zajednicu BiH. I upravo mogućnost, razdvajanja te institucije od uticaja SDA, može biti važan korak ka istinskoj sekularizaciji bošnjačkog nacionalnog korupsa. Pored toga, osnovi problem prvenstveno ostaje i pitanje borbe protiv kriminala i korupcije, što će definitivno odlučiti da li će nova koalicija biti u stanju da napravi tako neophodne društvene promjene, ili će se raditi o prostoj formalnoj zamjen marioneta bez konkretnog učinka. Prostim jezikom rečeno, ostaje da se vidi da li će rezervna postava proizišla iz SDA uspjeti da postigne ono što originalnoj nije pošlo za rukom 26 godina po okončanju rata.
Piše: Muhamed Kovačević za Preokret, Ilustracija: MidJourney prompt by Preokret