Danas je aktuelan slučaj uzvikivanja parole „Za dom spremni” od strane pojedinih hrvatskih fudbalera.Ovo izražavanje bi moralo biti sankcionisano od strane hrvatske države, ono nije zaštićeno pravom na slobodu izražavanja, a sam događaj je veoma sličan i jednom predmetu iz Hrvatske koji se našao pred Evropskim sudom za ljudska prava, koji je poznat pod nazivom Šimunić protiv Hrvatske. Naime, hrvatski fudbaler Josip „Džo” Šimunić je 2013. godine na zagrebačkom stadionu „Maksimir”, nakon službenog završetka fudbalske utakmice, uzeo mikrofon, okrenuo se prema gledaocima i uz visoko podignutu lijevu ruku više puta uzviknuo „Za dom”, na šta su mu gledaoci uzvratili sa uzvikom „Spremni”.
Zbog toga je prekršajno kažnjen pred hrvatskim sudovima. Kada je slučaj došao do Evropskog suda, Evropski sud nije ulazio u ocjenu da li je izraz „Za dom” prekršaj koji je baziran na mržnji, ali je naglasio da su domaći sudovi sproveli temeljan postupak i utvrdili sve relevantne činjenice. U okviru toga su naročito proveli analizu i kontekst značenja izraza, gdje je utvrđeno da on ima značenje i kontekst koji je uperen protiv prava koja štiti Konvencija za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda. Pozdrav „Za dom spremni” je bio pozdrav u okviru klerofašističkog ustaškog režima u okviru Nezavisne države Hrvatske.
Kako Ustavni sud Republike Hrvatske, u opisu činjenica i okolnosti Šimunićevog predmeta, navodi: „nesporna je činjenica da je navedeni uzvik, […] korišten i kao službeni pozdrav Ustaškog pokreta i totalitarnog režima Nezavisne države Hrvatske […], koji se nalazio i na svim službenim dokumentima, bilo u izvornom obliku ’Za dom i poglavnika’ ili u njegovim skraćenim oblicima ’Za dom spremni’ ili ’Za dom’”.
Evropski sud je bio stava da je miješanje u slobodu izražavanja bilo utemeljeno na zakonu, imalo je legitiman cilj i bilo je nužno u demokratskom društvu, te je zbog toga predstavku g. Šimunića proglasio očito neosnovanom. Evropski sud je naročito istakao da je g. Šimunić kao poznati fudbaler trebalo da bude svjestan negativnog uticaja koji njegovo ponašanje ima, pa se morao suzdržati od takvog ponašanja pred velikim brojem gledalaca kojima bi on mogao biti uzor.O ovome sam više pisao u svojoj novoj knjizi „Tolerancija i njeni neprijatelji – Sloboda izražavanja i (ne)tolerisanje netolerantnih u demokratskom društvu”.
Piše: Dejan Lučka za Preokret, Ilustracija: MidJourney prompt by Preokret