SRĐAN ŽAGOVEC: Nacionalizam i kognitivna disonanca

Budući da je fino tkanje bh. današnjice nemoguće razumjeti bez solidnog poznavanja kriminalistike i kriminologije, a društveni život teško da je shvatljiv ikome ko ne razumije makar osnove psihopatologije i defektologije,  uzeo sam, kao strastveni filozof – amater, da se teoretski potkivam iz ovih oblasti ne bih li napokon stekao realniji uvid u stvarnu prirodu i pozadinske fenomene naše defektne i nasilno uvrnute stvarnosti.  U tom istraživanju sam naišao na jedan termin koji opisuje psihološki fenomen poznat kao kognitivna disonanca. I shvatio sam kako bi bilo korisno što veći broj ljudi upoznati sa ovim pojmom, i što je još važnije – fenomenom koji opisuje. 

“Kognitivna disonanca je termin koji se odnosi na mentalni stres ili neugodu koja proizlazi iz suprotstavljenih ili nespojivih misli, uvjerenja, vrijednosti ili djela. Ova disonanca može potaknuti promjenu u mišljenju ili ponašanju kako bi se smanjio ili uklonio taj stres. Termin “kognitivna disonanca” izmislio je psiholog Leon Festinger 1955. godine u svom radu “Kognitivna disonanca” – kaže Merriam – Webster. 

Da pobjegnemo od suhoparnih definicija, recimo da je kognitivna disonanca nešto kao kada se tvoja mama naljuti na tebe jer si pojeo sve kolače, a ti se praviš da uopšte ne znaš da si to uradio – mora da si ih pojeo slučajno, u neznanju. Ili kada tvoj prijatelj kaže da je vegan, a onda se pojavi pred tobom sa janjećim zaporkom, ekstatično ga oglođe i pita te šta me tako gledaš. Ili kada tvoj otac kaže da mrzi korupciju, a onda mrtav-pijan da saobraćajcu 100 eura da bi ga ovaj pustio da nastavi takav voziti 130 na sat.  Kognitivna disonanca je kada tvoj profesor kaže da je mirovnjak, a onda počne da se hvali koliko dugo je bio na ratištu i koliko je priznanja dobio. I pozdravlja kad NATO nekog bombarduje. Radi uspostave mira i blagostanja što doći neće, pa da krenu putem sreće te. 
Kognitivna disonanca je važan psihološki fenomen koji nas uči da ljudi često imaju razna uvjerenja i ponašanja koja se međusobno ne podudaraju.

Razumijevanje ovog fenomena nije lako, ali je itekako važno za razumijevanje ljudskog ponašanja. Postoje drastičniji i radikalniji primjeri kognitivne disonance koji su uočljivi kod stanovnika Bosne i Hercegovine.  Uzmimo primjer osobe po imenu Neko. Neko se zalaže za multietničnost i toleranciju, a ipak podržava političku opciju koja eksploatiše etničku ili nacionalnu netoleranciju i nepovjerenje. Neko se protivi nasilju, a ipak podržava političare ili stranke koji se koriste nasiljem kako bi ostvarile ciljeve svojih sponzora ili autokratskih tehnomenadžerskih šefova. Neko se zalaže za demokratiju, a ipak podržava autoritarni režim ili političara koji djeluje protivno demokratskim principima. Neko se glasno protivi kriminalu, a ipak pribjegava kriminalu kako bi ostvario svoje ciljeve ili riješio neke probleme koji se, nažalost, nisu mogli riješiti na legalan način.

Neko na društvenom mrežama izražava neprijateljstvo i nepovjerenje prema drugom narodu, a kada se sa istim sretne u stvarnom životu – pretvara se u čistu ljudsku toplinu, pa završe zagrljeni i raspjevani u kafani. Neko je osoba koja se protivi korupciji, a ipak sudjeluje u koruptivnim radnjama ili podržava one koji se služe koruptivnim praksama. Uvjeren sam da i čitalac sigurno poznaje ovu osobu,  ako je već svako jutro ne gleda u ogledalu.

Neki od ovih primjera su zaista radikalno debilni,  ali su i realni, pa pokazuju kako ovaj fenomen može biti prisutan u različitim aspektima života i svakodnevnih odluka, posebno u odnosu na važna društvena pitanja (multietničnost, tolerancija, demokratija, ljudska prava i borba protiv korupcije) i kako može imati različite posljedice, kao što su podrška autoritarnim režimima, nasilju, kriminalnim radnjama i svim aspektima propadanja kojim inače zgroženo svjedočimo. Bitno je shvatiti suštinu i prisustvo ovog  fenomena, probuditi svijest o važnosti suočavanja sa vlastitim kognitivnim disonancama i uskladiti odluke i ponašanje sa deklamovanim idejama.  Eto vašem omiljenom NVO-u ideje za projekt, kad im dosade suočavanja sa prošlostima, traumama i pomirenjem, i njegovim ostalim lukrativnim ali, sa gledišta unapređenja društvene svijesti i života, neproduktivnim aktivnostima poznatijim kao aktivizam.

Kognitivna disonanca je kofaktor površnosti i intelektualne ljenosti što dovodi do površnog razmišljanja i nekritičkog prihvatanja informacija od provjerenog i etabliranog proizvođača. Pa imamo veliki broj ljudi koji se brane  od “dezinformacija” tako što ne žele čuti nikakve informacije osim onih koje su već čuli. Ne žele da promišljaju i razvijaju vlastite stavove o zbivanjima u zemlji i svijetu, već se oslanjaju na dominantne narative koji su im prezentirani u pitkim ili dramatičnim formulacijama. Vjeruju autoritetima i medijima u kojim se autoriteti proizvode, vjeruju političarima, vjeruju vjerskim službenicima i estradnim ličnostima. Još gore, većina također vjeruje da je svaka misao koja im padne na pamet sigurno istina. Povjeruju ljudi u takvu misao istom brzinom kojom je pomisle, a rijetko ili nikad ne promisle. Takva misao često dođe iz tuđeg mozga. Ili trusta mozgova. Taj glas kaže: opusti se, sve je u redu, nemoj previše misliti, ne čitaj te stvari, od toga boli glava i pregrijava se procesor, sve je to glupo i previše komplikovano, život je naprosto takav kakav je i sve se ovo dešava samo od sebe. Podigne novine i pokaže prstom u naslov: “Evo, tu sve lijepo piše.” 

Stručnjaci kažu da ova pojava nije nova i da je veoma česta. Međutim, važno je razvijati sposobnost kritičkog mišljenja , a ne samo prihvatiti ono što se servira preko medija i agencija.  Važno je da se potrudimo da se informišemo iz različitih izvora i da se potrudimo da analiziramo informacije koje primamo, te da se suprotstavimo svakoj vrsti propagande i lažnih informacija, pa makar one dolazile iz zvaničnih i “kredibilnih izvora” koji jedini nekim čudom ne podliježu nikakvom fact checkingu.  A službeni fact checkeri će ljubazno propitati ostale izvore informacija umjesto nas, u našem najboljem interesu i u interesu njihovog vrhovnog principa, Istine. Ali. To ne samo da izgleda nakaradno patronizirajuće, već je i ozbiljna medvjeđa usluga intelektu koji se povinuje takvoj arbitraži nad istinom. Neću sad baš da tvrdim da mozak “kržlja” ako se ne koristi za samostalno propitivanje dominantnih narativa, ali korištenje mozga je istinski važno za održavanje mentalne sposobnosti. Redovna mentalna aktivnost, kao što su učenje novih stvari, čitanje literature, rješavanje problema i sadržajna socijalna interakcija može pomoći u održavanju kognitivnih sposobnosti i spriječiti razne mentalne poteškoće, čiju bogatu izložbu vidimo na društvenim mrežama. Tako kažu stručnjaci, nisam ovo ja izmislio.

I kad smo već kod istine, njeno mjesto u hijerarhiji naših civilizacijskih vrijednosti je analogno mjestu na kojem se trenutno nalazi i fact-checkira Julian Assange.
Fenomen kognitivne disonance ima ozbiljne implikacije za budućnost i perspektive života u Bosni i Hercegovini, u kojoj građani podržavaju politike koje su katastrofalne za njihovu ekonomsku i biološku dobrobit, ali istovremeno vjeruju da je upravo takva politika u najboljem interesu njihovog naroda ili etnije.

Svoju duševnu ljenost i žmirenje pred nepravdama, nasiljem, ispiranjem mozga sumanutom propagandom i lažima i svakojakom korupcijom pravdaju uzrečicom ne znam, nisam te struke. Ipak, važno je učestvovati, pa se ponekad uključe u raspravu i kažu ili napišu nešto što zvuči kao nekakva parola ili  nedavno pročitani novinski naslov, izbacuju napola svarene reflukse onoga šta im se uvuče u uho kroz sredstva javnog dezinfomisanja, jer znaju da ih niko zbog toga neće grditi, ušutkivati niti nogirati sa društvenih mreža. Žele se dopasti, uklopiti, uškopiti, demonstrirati lojalnost gospodarima ovog svijeta, linčovati nekoga nedeljom sa svojim online prijateljima, biti voljeni i prihvaćeni i rado viđeni, spiskati djedovinu u zamjenu za jalove modne dodatke i statusne simbole, gadžete na kojim se upravo živi iluzija života. I uključenosti u isti. 

Lideri jednostavno manipuliraju takvim javnim mišljenjem kroz medijsko zastrašivanje, traumiranje, sada već višedecenijsko zaglupljivanje, propagandu i lažne informacije, ili građani iz drugih razloga osjećaju patriotsku ili nacionalnu lojalnost prema svojoj zemlji ili lideru. Tada oni, usprkos tome što na nekoj razini osjećaju suprotnost između svojih ličnih vrijednosti i onoga što podržavaju, ipak ignorišu ili opravdavaju po njih same štetne posljedice politike. Kao što ignorišu i da ih se na izborima brutalno vara i krade. Da se u institucije ulazi uz pomoć žrijeba, koji čak izgleda kao demokratskija varijanta od nestalih vreća sa listićima (da Demokratija ima čime obrisati dupe), i onih pola miliona nevažećih glasova na koje se niko nije osvrnuo, nego se nastavilo   navijati, slaviti pobjede, kombinovati nove šeme, a iduće izbore ćemo ukrasti elektronski u saradnji sa međunarodnom zajednicom, i tako dalje, i tome slično. 

Ako se građani svjesno ne suoče sa svojim kognitivnim disonancama i ne usklade svoje ponašanje sa svojim istinskim uvjerenjima, to će dovesti do nepopravljivog ekonomskog propadanja i još većeg socijalnog haosa i bijede bez usmjerenja i plana. Nema nikog da nam pomogne. Velike političke i ekonomske sile nemaju dobre i pozitivne planove za žitelje Bosne i Hercegovine i njihov bolji život, ma koliko ugodno i umirujuće bilo vjerovati u takve bajke. One radije glume vlastitu, a koriste našu kognitivnu disonancu i podržavaju korumpiranu vlast i njeno nasilje nad građanima i njihovim mozgovima, kako bi neometano ostvarivali svoje interese. Ne pitajte me koji su to konkretni interesi.

O tome bi se dalo napisati hejbet sočnih teorija zavjere koje bi se u 99% slučajeva u nekom budućem trenutku pokazale isitinitim. Ali se ovaj tekst time neće baviti, nego će naprosto naglasiti hitnost potrebe da se narod Bosne i Hercegovine, i to svaki čovjek ponaosob, što prije osvijesti i počne upravljati vlastitim misaonim procesima i posljedično – sudbinom.  To će sigurno doprinijeti unapređenju ekonomskog razvoja i stvaranju radnih mjesta, kao i rađanju novih ideja i politika poboljšanja kvaliteta života svih građana, privlačenja direktnih stranih investicija i turista, provođenja zakona o porijeklu imovine, ustavnih promjena, smanjivanja adminstracije, i ostalih, u trista voda ispranih trica i kučina i prvoaprilskih paketa prepunih šala i pošalica koje će možda razvedriti buduće mrakove i spriječiti da se naša moralna i socioekonomska propast pretvori u onu biološku. 

Piše: Srđan Žagovec za Preokret, Foto: MidJourney prompt by Preokret

Leave a Comment

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Scroll to Top