RADIVOJE RADIĆ: Sveti Sava kao žrtva akademskog mediokritetstva

Devedesetih godina, sada već prošlog, XX veka u više prilika moglo se čuti da na naučnim skupovima ljudi sa najvišim kvalifikacijama citiraju odlomak Savinog pisma episkopu Irineju u kojem se tvrdi da je „Istok mislio da smo mi Zapad, a Zapad da smo Istok… A mi smo Srbi sudbinom predodređeni da budemo Istok na Zapadu i Zapad na Istoku, i da priznajemo iznad sebe samo nebeski Jerusalim, a na zemlji nikoga.” Da ne govorimo koliko je ovaj citat bio navođen u službi dnevne politike.

O čemu je, zapravo, reč? Pomenutog episkopa Irineja uzalud ćemo tražiti u istorijskim izvorima koji su savremeni Svetom Savi, što odmah pobuđuje sumnju u autentičnost i izrečene poruke. I sadržaj poruke izaziva priličnu podozrivost. Bogoslovi su naglasili da je „u Savinoj teologiji isključeno svako predodređenje sudbinom, što takođe govori o proizvoljnosti autora teksta.” U spornoj izjavi nema ni traga od smernosti i skromnosti srednjovekovnih duhovnika, već prevladavaju drugačiji tonovi.

Stručnjacima je, dakle, bilo jasno da je citat svakako apokrifan. Posle male istrage ušlo se u trag ovoj neobičnoj krilatici, a ishod je izložio akademik Sima Ćirković u saopštenju na naučnom skupu Sveti Sava u srpskoj istoriji i tradiciji, održanom 1995. povodom četiri stotine godina od spaljivanja moštiju prvog srpskog arhiepiskopa. Uz dragocenu pomoć profesorke Radmile Marinković, akademik Ćirković je pomenuti tekst našao u knjizi Milana D. Miletića. Reč je o zbirci pripovedaka za koje autor kaže da su „zasnovane na istorijskim materijalima koji potiču iz njegovog (Savinog – prim. R.R.) i nešto kasnijeg vremena i svaka priča obrađuje događaje koji su u tim spisima zabeleženi ili pak slobodno opisuje one crte Svetog Save koje su nesumnjivo postojale”. Sporni citat nalazi se u priči pod naslovom „Sad”. Ista priča – sa istim citatom, naravno! – ponovljena je i u drugom izdanju ove knjige.

U ovom trenutku najviše me zanimaju pobude koje su dovele do toga da ova krilatica bude izmišljena, s jedne, i da bude nekritički preuzimana od strane istraživača koji bi trebalo da znaju šta je prava naučna istina, s druge strane. Nemam valjane odgovore na postavljena pitanja. I, naposletku, ne preostaje mi ništa drugo nego da uzviknem ili zavapim: „O tempora! O mores!” (O, vremena! O, morala! To jest, kakvo vreme, kakvi običaji.).”

Radivoj Radić, Srbi pre Adama i posle njega, Evoluta, Beograd 2015.

Leave a Comment

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Scroll to Top