Pratim po portalima put čovjeka po imenu Enver koji je pošao na Hadž u Meku.
Kako koje mjesto prolazi tako se šire vijesti da su mu kako pravoslavni tako i muslimani davali novac, hranu, sokove i slično, a zašto?
Zato što su vjerujući i zato što je u tom čovjeku velika vjera! Čovjek je krenuo na put dug skoro sedam hiljada kilometara pješke i to je zaista podvig kakav je rijetko ko spreman i pokušati zarad svoje vjere.
Gledajte, ne pričam o religiji, on jeste musliman, ja sam pravoslavac, no čovjek vjeruje u Boga, njegova religijska pravila i poreci su drugačiji od mojih, no Bog ne može biti drugačiji jer onda ne bi bio Jedan zar ne?
Zašto su svi gdje god naiđe tako dobri prema njemu? Zato što vjeran čovjek privlači sebi slične, čak i onaj ko nije vjeran i možda je zao, kada sazna za njegovu volju na podvig promijeniće se. Ili će se makar držati dalje od njega.
Kako je sa vjernima onako je i sa onim drugima, postoji taj zakon privlačenja sličnih. Evo recimo potpuno nebitan čovjek za kojeg u nekom realnom svijetu ne bismo morali, a ni trebali znati da postoji, nekakav Hodža iz Kozarca istrese svoju žuč i zlo koje njeguje u svojoj žalosnoj duši, dižući prst i pozivajući se na Allaha, to zlo jedva dočekaju drugi koji isto takvo zlo nose u sebi samo u suprotnom smjeru jer zlo je kao struja naizmjenično. Čemu? Jedini razlog je želja zla za opstankom i umnožavanjem, a to vam je gospodo vjernici Šejtan ili Sotona lično!
Sve što želim reći ovdje jeste to da kada bismo svi, na svim stranama bili vjerni, (ali zaista vjerni bez licemjernog uzdizanja sebe pred ljudima), loših odnosa među ljudima ne bi ni bilo!
Dakle vjera nije problem i nikada nije bila, niti može da bude. Vjera nije ono što pokreće mržnju, ratove i zločine, to je mržnja, a vjernik mržnju ne poznaje. Vjera je ljubav prema LJubavi – Bogu.
Piše: Milan Bovan za Preokret, Ilustracija: MidJourney prompt by Preokret