KRIS HEDŽIS: Uništiti idola rata!

Idolopoklonstvo je primarni grijeh iz kojeg proizlaze svi drugi grijesi. Idoli nas iskušavaju da postanemo Bog. Oni zahtijevaju žrtvujemo druge ljude u ludoj potrazi za bogatstvom, slavom ili moći. Ali sa idolom se stvar uvijek završi tak tako što zahtijeva da mu žrtvujemo i sami sebe, da bi nas potom ostavio da umremo na krvlju natopljenim oltarima koji smo podigli kako bismo žrtvovali druge.

Jer carstva ne bivaju ubijena, ona vrše samoubistva u podnožju idola koji ih opsjedaju.

Danas smo ovdje da osudimo neizabrane, neodgovorne prvosveštenike Imperije, koji predvode tijela miliona žrtava, zajedno sa trilionima našeg nacionalnog bogatstva, pravo u utrobu naše vlastite verzije kanaanskog idola, Moloha.

Politička klasa, mediji, industrija zabave, finansijeri, pa čak i vjerske institucije vrebaju kao vukovi na krv muslimana ili Rusa ili Kineza, ili koga god je idol demonizovao kao nedostojnog života. U ratovima u Iraku, Afganistanu, Siriji, Libiji i Somaliji nije bilo racionalnih ciljeva. U Ukrajini ih također nema. Trajni rat i industrijska klanica su njihovo jedino opravdanje.

Lockheed Martin, Raytheon, General Dynamics, Boeing i Northrop Grumman zarađuju milijarde dolara profita. Ogromni izdaci koje zahtjeva Pentagon su sveti. Klika ratnohuškačkih stručnjaka, diplomata i tehnokrata, koji samodopadno izbjegavaju odgovornost za niz vojnih katastrofa koje orkestriraju se protejski, vješto transformiše u skladu s političkim plimama, prelazi iz Republikanske stranke u Demokratsku stranku, a zatim nazad, mutira od hladnokrvinih ratnika u neokonzervativace i liberalne intervencioniste. Džulijen Benda je ovu vrstu dvorske elite nazvao „samoproklamovanom varvarogenijskom inteligencijom“.

Ovi makroi rata ne vide leševe svojih žrtava. Ja sam ih gledao. Uključujući i djecu. Svako beživotno tijelo nad kojim sam stajao kao reporter u Gvatemali, Salvadoru, Nikaragvi, Palestini, Iraku, Sudanu, Jemenu, Bosni ili na Kosovu, mjesec za mjesecom, godinu za godinom, razotkrivalo je njihov moralni bankrot, intelektualno nepoštenje, bolesnu krvožednost i luđačke fantazije.

To su marionete Pentagona, države u državi, i proizvođači oružja koji izdašno finansiraju svoje think tankove: Projekat za novo američko stoljeće, Inicijativu za vanjsku politiku, Američki institut za preduzetništvo, Centar za novu američku sigurnost, Institut za proučavanje rata, Atlantic Council i Brookings Institute. Poput mutiranog soja bakterije otpornog na antibiotike, oni su nepobjedivi. Nije važno koliko su u krivu, koliko su apsurdne njihove teorije o globalnoj dominaciji, koliko puta su slagali ili ocrnili druge kulture i društva kao necivilizovane ili koliko su ih puta osudili na smrt. Oni su nepomični rekviziti, paraziti koji bivaju izbljuvani u imperijalnom samrtnom horpcu, spremni da nam prodaju sljedeći pošteni rat protiv onoga za koga su odlučili da je novi Hitler. Karta se mijenja. Igra je ista.

Imajte sažaljenja za naše proroke, one koji lutaju uokolo kao glas pravednika u pustinji. Žalite Julijana Asanža, koji prolazi proces usporene egzekucije u londonskom zatvoru. Počinio je smrtni grijeh pred imperijom. Razotkrio je njene zločine, mašineriju smrti, njenu moralnu izopačenost.

Društvo koje zabranjuje da se govori istina gubi mogućnost da živi pravednost.

Neki ovdje danas prisutni sebe doživljavaju kao radikale, možda čak i kao revolucionare. Ali ono što zahtijevamo od političkog spektra je, u stvari, konzervativno: obnova vladavine prava. Dakle, ono što je jednostavno i osnovno. U funkcionalnoj republici, to ne bi trebalo biti ništa kontroverzni. Ali živjeti u istini u despotskom sistemu koji je filozof Šeldon Volin prozvao „obrnutim totalitarizmom“, samo je po sebi subverzivno.

Arhitekti imperijalizma, gospodari rata, zakonodavna, sudska i izvršna vlast koju kontrolišu korporacije i njihovi pokorni glasnici u medijima i akademskoj zajednici su nelegitimni. Recite ovu jednostavnu istinu i bićete prognani, kao i mnogi od nas, na marginu. Dokažite ovu istinu, kao što je to učinio Džulijen, i bićete razapeti.

“Crvena Rosa je sada nestala i…”, napisao je Bertolt Brecht o ubijenoj socijalistkinji Rozi Luksemburg. „Rekla je siromašnima kako život funkcioniše, i tako su je bogati uklonili.”

Prošli smo kroz vrijeme korporativnog državnog udara, prilikom kojeg su siromašni i zaposleni muškarci i žene, od kojih polovina mjesečno nema 400 dolara za pokrivanje najosnovnijih troškova, svedeni na izvor hronične nestabilnosti. Nezaposlenost i nesigurnost pristupa osnovnim životnim namirnicama su sveprisutni. Naše zajednice i gradovi su opustošeni.

Rat, finansijske špekulacije, stalni nadzor i militarizovana policija koja funkcioniše kao unutrašnja okupaciona vojska jedina su stvarna briga države. Čak ni habeas corpus više ne postoji. Mi smo, kao građani, roba za korporativne sisteme moći, najprije iskorištena, a potom odbačena. A beskrajni ratovi koje vodimo u inostranstvu iznjedrili su ratove koje vodimo kod kuće, čega su jasno svjesni i moji učenici kojima predajem u zatvorskom sistemu Nju Džersija. Sva carstva umiru u istom činu samospaljivanja. Tiraniju koju je Atinsko carstvo nametnulo drugima i koju je Tukidid zabilježio u svojoj istoriji Peloponeskog rata, ono je , u konačnici, nametnulo i samoj sebi.

Uzvratiti silniku istom mjerom, pružiti ruku i pomoći slabima, potlačenima i onima koji pate, spasiti planetu od ekocida, osuditi domaće i međunarodne zločine vladajuće klase, tražiti pravdu, živjeti u istini, razbiti idole, sve to danas nosi Kajinov znak.

Oni koji su na vlasti moraju osjetiti naš gnjev, što znači stalnu nenasilnu građansku neposlušnostt, socijalne i političke nemire. Organizirana moć odozdo je jedina moć koja nas može spasiti. Politika je igra straha. Naša je dužnost da one na vlasti učinimo veoma, veoma uplašenima.

Vladajuća oligarhija nas je zgrabila u svoj smrtni stisak. Ona ne može biti reformisana. Ona zamagljuje i falsifikuje istinu. U manijakalnoj je potrazi za povećanjem svog opscenog bogatstva i nekontrolisane moći. Prisiljava nas da kleknemo pred lažnim bogovima.

Zbog toga, citirajući Kraljicu srca, metaforički, naravno, kažem: “Odbijte im glave!”

Iz autorovog obraćanja na antiratnim demonstracijama 19. februara u Vašingtonu.

Piše: Kris Hedžis za Consortium News,
Prevod: Preokret
Ilustracija: MidJourney prompt by Preokret

Leave a Comment

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Scroll to Top