Zatekoh se jednom nekim poslom na Baščaršiji a tamo mi priđe jedan domaći intelektualac i doktor humanističkih znanosti te mi nazva građanski selam i kaza
– Ne znam da li me poznajete ali zato ja dobro poznajem Vas i čast mi je što sam Vas sreo.
– Znam ja ko si ti, odgovorih, ali te nažalost nisam u vakat prepoznao te ne stigoh u vakat ni uteći da se ne brukam među ovolikim narodom stojeći u društvu domaćeg intelektualca.
– Ne krivite sebe, reče pomirljivo domaći intelektualac. Čak i da ste me u vakat prepoznali opet ne biste stigli uteći. Pogledajte samo ove uske sokake koji svaki bijeg čine nemogućim i zar mislite da mi još davnih dana ne bismo utekli sami od sebe da je to bilo moguće.
– Allah je svemoguć, uzviknuh, te evo zahvaljujući njegovoj milosti dočekah i da budem svjedok kerameta i da jednom čujem nekog intelektualca da kaže nešto smisleno ali de ti sad meni kaži šta ustvari hoćeš od mene kojikurac?
– Htio sam Vas pozvati na kahvu u onaj tamo mutvak, reče intelektualac, a tamo nas već čeka nekoliko mojih kolega koji izgaraju od želje da Vas upoznaju a uz kavu ćemo Vam predočiti i jednu našu kolektivnu želju koju možete nazvati i poslovnim prijedlogom ako hoćete.
Znatiželja nadvlada razum u meni i ja nevoljko prihvatih poziv i stadoh u sebi psovat tu svoju znatiželju koju nisam psovao ni kad me je u razne pogibelji dovodila ali sad je vala zaslužila i psovku i šamar jer me dovela u sramotnu situaciju da me čeljad vidi s domaćim intelektualcima. Kad smo ušli u mutvak još trojica domaćih intelektualaca i doktora humanističkih i društvenih znanosti ustadoše od stola a lica im se ozariše pa me stadoše selamit po građanskom adetu i sve je to izgledalo kao nekakva svečanost kojoj niko ne zna ni razloga ni povoda ili ga možda zna ali ga krije kao što se kriju kućni i familijarni poganluci i bruke a kad smo sjeli za sto i poručili kafe ja im kazah
– Nemam baš puno vremena za sjedit s vama a živaca za to imam još manje pa de mi ukratko iznesite tu vašu želju da je razmotrimo.
– Pa vidite ovako, započe jedan od domaćih intelektualaca, mi prilježno i redovno pratimo Vaše činodejstvovanje i sa radošću dočekujemo svaku novu manifestaciju Vaše pogane ćudi koja ne preza da pred sobom satire sve što joj se nađe na putu pa čak ne preza ni preko mrtvih gaziti kad joj je mrsko zaobilaziti leševe i to pogotovo one iz književnosti i srodnih privrednih djelatnosti a sve to nama predstavlja ne samo duhovnu i umnu radost već i tjelesni užitak.
– Kakav bolan tjelesni užitak?! skoro uzviknuh zapanjen.
– Pa takav, odgovori domaći intelektualac, znate nama se svima što ovdje sjedimo digne kad čitamo kako satirete sve one hudnike i nesrećnike a ponekad znamo i masturbirati dok to čitamo.
– Jeste li vi normalni jebem vam sjeme iz kog ste iznikli, ovaj put sasvim glasno uzviknuh, pa ko je vidio drkat na prizor iživljavanja nad neukim minderlijama i nad kljakavim antifašistima koji su to što jesu samo zato što je fašizmu ovdje istekla licenca.
– Pa ne masturbiramo zbog njih, objasni mi domaći intelektualac, već zamišljamo da Vi tako nas satirete i intelektualno ponižavate a ja Vam ne mogu opisati kakva je silina tog uzbuđenja i takve ekstaze pa smo Vas upravo zato i zvali jer bismo htjeli sa masturbiranja preći na nešto konkretnije ako me razumijete.
– Na šta bolan konkretnije? upitah sa prizvukom opreza i opominjućim režanjem u glasu, eno vam tekija pa se gore satirite od kurca ko i sav pošten svijet a nepošten svijet uključujući i mene ostavite na miru.
– Ko je o kurcu govorio? upita domaći intelektualac, mi smo Vas htjeli zamoliti ako ikako možete i nas početi onako satirati tekstovima a mi smo tu uslugu spremni platiti veoma konkretno i pošteno.
– Gadite mi se, rekoh, ali po tom osnovu niste izuzeci te ću razmisliti o vašoj molbi i javiti vam šta sam odlučio a sad mi iskreno odgovorite na jedno pitanje ako vam to nije pregolem napor s obzirom da ste intelektualci i to domaći.
– Pitajte, kazaše domaći intelektualci uglas, a mi ćemo dati sve od sebe.
– Zanima me što ste mi se obratili ovako džematile, upitah, i što baš sad a ne nekad ranije ili nekad u bližoj ili daljoj budućnosti?
– Iskren je odgovor, uze riječ onaj prvi domaći intelektualac koji me zaustavio na ulici, da se uskoro bliže izbori za funkcije na univerzitetu i na akademiji nauka i umjetnosti a među nama domaćim intelektulacima već odavno kruži posve istinita izreka jebo domaćeg intelektualca kog Kepi nije satro a povrh svega takvi se domaći intelektualci teško mogu nadati usponu na profesionalnoj i društvenoj ljestvici jer bez Vašeg satiranja oni ne mogu predočiti čvrst dokaz da ispunjavaju najvažniji uslov za odgovorne dužnosti u akademskom svijetu ili za one u budžetskim tijelima.
– A koji je to uslov? znatiželjno upitah.
– Pa da su imbecili, odgovoriše mi domaći intelektualci uglas a ja zgađen ustadoh od stola i slagah im da žurim stići na Dobrinju dok se akšam nije zatvorio.
Domaći intelektualci ustadoše da se građanski poselamimo a jedan od njih me upita
– Desi li se ikad da promašite pa da odete njima onamo?
– Odem ja često njima onamo ali to nisu promašaji već pogoci, kazah, jer čovjek mora izjednačit barem kolektivne mahnitluke kad mu već ne daju da krivicu izjednačava.
– Sad se u naše grudi uvukla neka bojazan, reče drugi domaći intelektualac, da ćete nam i Vi otići kao Kusta.
– Prije svega vama Kusta nije otišao već ste vi njemu ostali, odvratih, drugo, ja vama ne mogu otići jer nisam vama ni dolazio i treće, ne zaboravite da Kusta nije samo filmski stvaralac već je i domaći intelektualac što vašu vezu s njim čini zauvijek neraskidivom i što priječi uspostavljanje bilo kakve relacije između njega i mene.
– Nemojte zaboraviti podebljati tezu da smo imbecili kad nas budete satirali, molimo Vas, viknuše domaći intelektualci uglas kad sam već bio na vratima mutvaka, a ako Vam još štagod padne napamet samo udrite po nama a mi ćemo Vam uredno platiti za svako satiranje.
Dok sam kao Zis išao niz sarajevske sokake obećah sebi da će mi ovo biti posljednji kompromis što ga pravim u životu a opravdao sam to sebi time što mi treba novac da mogu kupiti vreću za spavanje i lovački nož te paket šibica i još kupaće gaće pride pa da se mogu odmetnuti u goru ako ne bude nikakvog drugog načina da se maknem od ove ovdje izopačenosti i ovog poganluka a ako se pitate šta će mi kojikurac kupaće gaće na vrh gore, to je zato što kupaće gaće imaju učkur kojim ću zadaviti svakog humanističkog i društvenog domaćeg intelektualca kojeg sretnem na toj gori jer nije lijepo ni kulturno klat čeljad ni lovačkim nožem ni inače. A Allah najbolje zna.
Piše: Elis Bektaš za Preokret, Ilustracija: MidJourney prompt by Preokret