ARTUR LAROK: Bidenov odabir predsjednika Svjetske banke ne može riješiti njenu krizu

Umjesto da suzbija siromaštvo, što joj je misija, ova banka produbljuje nejednakost. Za to je krivo njeno američko vođstvo…

Misija Svjetske banke trebala bi biti da iskorijeni ekstremno siromaštvo i promoviše zajednički, održiv prosperitet. Pa ipak, za mnoge od nas, ova banka je zapravo uradila više da pojača siromaštvo i nepravdu nego bilo koja druga globalna institucija, između ostalog i kroz uslove koje nameće siromašnim nacijama koje trebaju njene kredite.

Jedan od razloga neuspjeha Svjetske banke leži u njenoj arhaičnoj strukturi upravljanja, uspostavljenoj nakon Drugog svjetskog rata, u vrijeme kada većina afričkih i azijskih nacija nije dobila nezavisnost i nije imala suvereni glas. Drugi razlog je taj što se njeno vođstvo ne bira kroz otvoreni globalni proces, nego kroz patrijarhalni „džentlmenski sporazum“ koji omogućava predsjedniku SAD-a da samostalno imenuje predsjednika ove banke.

Svaki od 12 predsjednika Svjetske banke do danas bio je muškarac, američki državljanin.

Ovaj nelegitimni aranžman je nešto što ActionAid, globalna federacija koja podržava više od 15 miliona ljudi u gotovo 40 država da žive dostojanstvenim životom bez siromaštva i ugnjetavanja, osporava, zajedno sa drugima, tokom protekle decenije.

Čast i odgovornost

Ove sedmice sam počeo raditi na svom novom radnom mjestu generalnog sekretara ActionAida. Apliciranje za ovaj posao je uključivalo intenzivan proces koji je trajao nekoliko mjeseci, ali je bio ono što i treba biti – transparentan i rigorozan.

Čast mi je, i važna odgovornost, biti prvi Uganđanin, prvi Afrikanac na poziciji generalnog sekretara ActionAida. Za razliku od tog, imenovanje novog predsjednika Svjetske banke je netransparentan i u praksi ograničen na američke državljane.

Izgleda da se taj obrazac nastavlja. Američki predsjednik Joe Biden jednostrano je nominovao bivšeg izvršnog direktora Mastercarda Ayaja Bangu za poziciju sljedećeg predsjednika banke. Pozivam Bidena da se uskladi sa 21. stoljećem i osigura da naredni lider Svjetske banke bude uistinu najbolja osoba za taj posao. Njegova nominacija, što je tužno, duboko je neprimjerena s obzirom na ogroman značaj njegove uloge u svijetu.

Bangin kredibilitet da napravi promjene koje su potrebne u Svjetskoj banci fatalno je kompromitovan manjkom legitmiteta u njegovom imenovanju. Kako on može pružiti hrabru novu viziju da izazove i preobrazi moć kada njegova moć kao predsjednika dolazi iz iskrivljenog procesa? Banga je prethodno radio u oblasti investicionih fondova rizičnog kapitala bez iskustva u javnoj službi. Zaista, njegovo korporativno iskustvo održava onaj vid hiperkapitalizma koji pokreće nejednakost i uništava klimu i koji je sve protiv čega bi Svjetska banka trebala ustati ako zaista želi okončati siromaštvo u svijetu.

Novi način razmišljanja

Svjetskoj banci je hitno potreban novi način razmišljanja ako se želi vratiti na kolosijek svoje misije. Za početak, potreban nam je predsjednik Svjetske banke koji će prestati poricati klimatske promjene, što čini trenutni predsjednik David Malpass. Ali, u vrijeme kada nam je potrebno da se Svjetska banka usprotivi industriji fosilnih goriva, ova institucija je i dalje zauzeta finansiranjem fosilnih goriva.

Također nam treba neko ko će prepoznati da klimatski dug globalnog sjevera ne može biti naplaćen državama duboko pogođenim klimatskom krizom u obliku kredita koji vode daljoj zaduženosti. Pa ipak, prijedlozi za klimatsko finansiranje o kojima bi se trebalo raspravljati na sastancima Svjetske banke u aprilu fokusiraju se upravo na povećanje kredita, a ne grantova.

Vrijeme je da Svjetska banka prepozna razmjere globalne dužničke krize – i da prizna kako je taj dug faktor koji ubrzava klimatsku krizu. Zadužene države moraju prikupiti dolare, a najlakši način za to je kroz iskopavanje fosilnih goriva i nacionalnih resursa i kroz industrijsku poljoprivrednu proizvodnju orijentisanu na izvoz koja opslužuje globalni lanac opskrbe. Ako dug pogoršava klimatsku krizu, kako povećanje duga može biti odgovor?

Treba nam predsjednik koji će ucrtati novi put, daleko od 40 godina strukturalnog prilagođavanja i štednje. Zajedno sa Međunarodnim monetarnim fondom, Svjetska banka se i dalje zalaže za smanjenja i zamrzavanje plata u javnom sektoru. Ne podržava očiglednu alternativu pomoći zemljama u proširenju svojih poreskih prihoda na progresivne načine kako bi se održivo finansirali radnici u javnom sektoru koji su ključni za postizanje ciljeva održivog razvoja.

‘Feministički motiv’

Novi predsjednik će trebati predvoditi razvoj nove rodne strategije Svjetske banke, one koja se suprotstavlja kontradikcijama između usko ciljanog rada njenog rodnog tima i šireg rodnog utjecaja njenog rada koji primjenjuje štednju. Kada se smanji potrošnja na javni sektor, žene su u trostrukom nepovoljnom položaju: prve gube pristup javnim uslugama, radna mjesta i prve su koje preuzimaju na sebe neplaćeni rad brige o drugima.

Sadašnja rodna strategija, koja ističe ove godine, je instrumentalistička, uska i uglavnom neefikasna. Svaka nova mora biti transformativna.

U ulozi generalnog sekretara ActionAida, koristit ću feministički objektiv u borbi za promjenu sistema. Svjetska banka treba napraviti odlučujući korak odmicanja od podrške koju pruža privatizaciji i partnerstvu između javnog i privatnog sektora, učeći iz sve većeg broja dokaza o njihovoj šteti, posebno isključivanja žena i djevojaka koje proizilazi iz naplate naknada.

Ali, ova banka je i dalje uhvaćena u ideologiji koja javne usluge vidi kao problem, ne rješenje. Ako postoji mala nada za promjenu sistema od Svjetske banke i reforma nije moguća, jedina alternativa je ukidanje.

Izvor: Al Jazeera Balkans
Foto: MidJourney prompt by Preokret

Leave a Comment

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Scroll to Top