Hašim Tači, zajedno sa bivšim šefom njegove tajne policije Kadrijem Veseljijem, portparolom OVK Jakupom Krasnićijem i nekadašnjim članom glavnog štaba OVK Redžepom Seljimijem, posle ozbiljne istrage i ispitivanja nekoliko stotina svedoka, optuženi je pred Haškim tribunalom za ubistva 102 osobe, mučenja, zlostavljanja, zastrašivanja i progon Srba, Roma, ali i političkih protivnika među kosovskim Albancima, od marta 1998. do septembra 1999. godine. Suđenje Tačiju u Hagu bi moglo, kad se jednom okonča, da baci dodatno svetlo na niz nedovoljno razjašnjenih okolnosti koje su pratile ne samo nastanak i delovanje OVK, već i ono što je zatim usledilo.
U gluvo doba noći, sredinom juna 1999. godine, bez reči i u manje-više pravilnoj koloni, glavnom prištinskom ulicom koračalo je par stotina muškaraca. Bez oružja, odeveni u izbledele zelene uniforme. Tek poneki je na rukavu imao prišiven amblem Oslobodilačke vojske Kosova. Pratila su ih dva prilično olupana autobusa u kojima su sedeli slično odeveni vojnici.
Išli su mirno gledajući napred i posle desetak minuta zamakli ka centru grada, prolazeći pored skršenih i nagorelih izloga davno napuštenih prodavnica. Neupadljiva noćna parada OVK bila je rezultat diplomatske gimnastike o načinu na koji će dojučerašnji gerilci umarširati u grad. Lideri OVK želeli su da bar jedna njihova jedinica naoružana i pod punom opremom uđe u grad u po bela dana i pokaže kako su pobedili u ratu. Generali NATO-a na to nikako nisu pristajali.
Na kraju ulice, uniforme su zamenili civilnom odećom i OVK je, bar zvanično, prestala da postoji. Dan kasnije, u košulji sličnoj onima u kojima su noć ranije Prištinom prodefilovali njegovi saborci, u komandu Kfora na sastanak sa generalom Majkom Džeksonom, u pratnji svega nekoliko telohranitelja i prevodiocem, ušetao je Hašim Tači, budući premijer i predsednik i uz Ibrahima Rugovu ključna ličnost kosovske političke scene.
Četvrt veka kasnije, nekadašnji politički lider Oslobodilačke vojske Kosova je u sudnici u Hagu bez preteranih emocija slušao tačke optužnice, koja ga tereti za ubistva 102 osobe, ratne zločine, zločine protiv čovečnosti, te progone kosovskih Srba i političkih neistomišljenika, pre svega onih iz redova Rugovinog Demokratskog saveza Kosova.
„Duboko žalim i osećam bol zbog svih žrtava rata, bez predrasuda, ali žrtve neće pronaći pravdu ukoliko budu osuđeni nevini ljudi“, rekao je Tači u ulozi za koju se pre svega nekoliko godina čvrsto verovao da će je, nekako, izbeći. „Očekujem da ću biti oslobođen svih optužbi.”
Kosovski Džordž Vašington pred sudom
Hašim Tači, zajedno sa bivšim šefom njegove tajne policije Kadrijem Veseljijem, portparolom OVK Jakupom Krasnićijem i nekadašnjim članom glavnog štaba OVK Redžepom Seljimijem, posle ozbiljne istrage i ispitivanja nekoliko stotina svedoka, optuženi je pred Haškim tribunalom za ubistva 102 osobe, mučenja, zlostavljanja, zastrašivanja i progon Srba, Roma, ali i političkih protivnika među kosovskim Albancima, od marta 1998. do septembra 1999. godine.
Tužilaštvo Specijalnog suda za zločine OVK navodi da se četvorica lidera terete za zločine počinjene protiv stotina civila, zbog čega snose individualnu odgovornost, te da su bili deo sistematskih napada na osobe za koje su smatrali da deluju protiv OVK.
Tačijevi branioci, Gregori Kiho i Luka Misetić, koji su svojeveremeno pred Haškim tribunalom uspešno odbranili hrvatskog generala Antu Gotovinu, početne stavove odbrane zasnovali su na tvrdnjama da bivši politički lider OVK nije imao stvarnu moć, već da je ona ležala u rukama komandanata operativnih zona, kojih je na Kosovu tokom rata bilo šest, uz sedmu u Makedoniji koja nikada nije bila aktivirana.
Veseljija pred sudom zastupa Ben Emerson, koji je prethodno bio branilac Ramuša Haradinaja. Samo iz kosovskog budžeta, od 2021. godine na odbranu četvorice bivših komandanata OVK potrošeno je više od 16 miliona evra.
Pregovori u Rambujeu
Dvodnevna politička drama koja je pratila poletanje francuskog aviona sa delegacijom kosovskih Albanaca ka Rambujeu početkom februara 1999, lansirala je Tačija na veliku scenu, od begunca od potera jugoslovenskih snaga bezbednosti na Kosovu dosspeo je na sam vrh tamošnje političke scene. Amerikanci su bili ti koji su odlučili da njega postave iznad do tada neprikosnovenog lidera Ibrahima Rugove, te ostatka delegacije koju su činili i Fehmi Agani, Redžep Ćosja, Veton Suroi…
Tači, kako kažu njegovi branioci, ne negira da su se desili brojni ratni zločini na Kosovu, ali tvrdi da je sva moć bila u rukama lokalnih komandanata. Dokazujući takve tvrdnje, odbrana je prikazala insert iz Bi-Bi-Sijevog dokumentarca u kojem jedan od operativnih komandanata, Rustem Mustafa poznat i po ratnom nadimku Remi, upozorava delegaciju kosovskih Albanaca da ne potpisuju dokument u Rambujeu.
„Nećemo upotrebiti protivavionske rakete protiv Srba. Ukoliko potpišete, sačuvaćemo jednu da oborimo vaš avion“, rekao je tada Mustafa. Citiran je i sadašnji američki ambasador u Beogradu, u to vreme glavni posrednik u pregovorima između Beograda i kosovskih Albanaca, koji je u knjizi napisao da mu je Tači rekao da će ga ubiti kad se vrati kući, ako potpiše.
Kraj rata, Tači je, kako su kasnije tvrdili njegovi politički rivali, proveo u Albaniji odakle se helikopterom NATO vratio u bazu OVK u selu Beriše.
Iako se Tačijava odbrana u Hagu zasniva na tome da su zločine odgovorni operativni komandanti OVK-a, tužilaštvo suda u Hagu smatra da serija dokumenata koja su priložena uz optužnicu pokazuju važnost hijerarhije u organizaciji OVK, posebno u vezi „neoborivih dokaza” o jedinstvenoj komandi te organizacije.
Specijalni tužilac Metju Haling je opisao istorijat nastanka OVK, uključujući ulogu četvorice optuženih u formiranju glavnog štaba, čime su „pokrenuli ovaj udruženi zločinački poduhvat“.
Prema tvrdnjama tužilaštva, Tači i nekadaši šef tajne službe OVK Kadri Veselji bili su na čelu „političkog direktorata“, Krasnići, kaniji portparol OVK, bavio se odnosima sa javnošću, dok je Redžep Seljimi bio „generalni inspektor“.
„Od početka je hijerarhija bila važna. Hijerarhija je služila da se preduprede infiltracije, zato je nju bilo potrebno fanatično pratiti“, rekao je tužilac, navodeći da je glavni štab OVK kontrolisao disciplinu unutar jedinica, čiji su „oficiri, bez pogovora, morali da izvršavaju naređenja starešina“.
Martijev izveštaj
Tači je tokom cele političke karijere imao slovio kao osoba sa harizmom, koja je nedostajala njegovim saborcima, ali i rivalima. Zapadne diplomate mu najveću manu nalaze u činjenici da, uprkos brojnim pokušajima, nije uspeo da se skloni od senke gerilca koja ga je pratila i lošeg uticaja nekadašnjih saboraca.
Kroz njegovu kancelariju prodefilovali su državna sekretarka SAD Madlen Olbrajt, Bil i Hilari Klinton, britanski premijer i jedan od najvatrenijih podržavalaca OVK Toni Bler. Pio je pivo sa Pedijem Ešdaunom, a Džozef Bajden ga je u julu 2010. godine, u vreme kada je bio potpredsednik SAD, uporedio sa Džordžom Vašingtonom.
Ipak, od trenutka kada je specijalni izvestilac Saveta Evrope Dik Marti objavio svoj izveštaj o Kosovu, počeli su da ga izbegavaju – pre svega zbog navoda da je šef mafijaške organizacije, koja se bavila švercom droge, trgovinom ljudskim organima, reketiranjem i krijumčarenjem cigareta.
U Martijevom izveštaju pominje se i dokument od kojeg je, kako se čini, počeo politički sunovrat Hašima Tačija – poverljivi spis nemačke obaveštajne službe BND iz 2005. godine, koji se nekoliko godina kasnije pojavio na Vikiliksu.
Taj, kao i dokumenti američkog Federalnog istražnog biroa, pokazuju da su kriminalne organizacije na čijem su se čelu nalazili čelnici OVK brojale oko 26.000 ljudi, i da su od šverca droge, cigareta i reketiranja godišnje zarađivale i do sedam milijardi dolara.
Smrt (ne)zaštićenog svedoka
Krajem 2019. godine, kod jezera Badovac kod Prištine pronađeno je telo šumskog inspektora Nazmija Rustemija, svega tri meseca pošto je razgovarao sa istražiteljima Specijalnog suda za zločine OVK. Sud u Hagu nije želeo da komentariše ovaj događaj, ali se zaštita svedoka, kao i u slučajevima koje je Haški tribunal vodio protiv Ramuša Haradinaja i Fatmira Ljimaja, još jednom pokazala ključem eventualnog budućeg uspeha tužilaštva.
Posle kosovskog debakla tužilaštva koje su predvodili Karla del Ponte i Serž Bramerc, novi sud je najavio više od 300 svedoka, kojima se garantovala potpuna bezbednost.
Ipak, pre dve godine predstavnici ovog suda upozoravali su na rastuće pritiske i opstrukcije, ocenjujući da će problemi rasti kako proces bude napredovao.
Upravo zbog otkrivanja identiteta svedoka i objavljivanja poverljivih dokumenata Specijalnog suda, u maju 2022. godine osuđeni su na četiri i po godine zatvora predsednik udruženja veterana OVK Hisni Gucati i Naser Haradinaj. Prilikom suđenja tvrdili su da im je nekoliko hiljada stranica dokumenata pred vratima ostavila nepoznata osoba.
Kao u jeftinom trileru, na snimku koji su veterani OVK dostavili tužilaštvu vidi se kako maskirani mladić sa kačketom unosi kutiju u prostoriju.
Problem zaštite svedoka u velikoj je meri uništio šanse Del Ponteove i Bramerca da pred Haškim tribunalom osude Haradinaja i Ljimaja, o čemu su u nekoliko navrata obaveštavali i Savet bezbednosti Ujedinjenih nacija.
„Nemam ništa protiv prijateljstava, ali ako imate postere na kojima šef UNMIK-a podržava Haradinaja, to stvara ozbiljne probleme”, rekla je Del Ponteova na oproštajnoj konferenciji za novinare u Njujorku 2007. godine. „Govorili su da stabilnost zavisi od Haradinaja, koje optužen za ratne zločine.“
I tužilaštvo Specijalnog suda je prošle sedmice u uvodnom izlaganju upozorilo da i pored dokaza koje tužilaštvo ima protiv optuženih postoji mogućnost da svedoci u ovom slučaju neće svedočiti zbog straha ili lojalnosti prema optuženima.
Trgovina organima
Deo izveštaja Dika Martija, usvojenog u Savetu Evrope januara 2011. godine, koji je najviše šokirao javnost odnosio se na trgovinu organima otetih Srba i ostalih nealbanaca, koje su pripadnici OVK otimali na Kosovu i zatim prebacivali u improvizovane zatvore na severu Albanije.
Na tim mestima gubio im se svaki trag, a prema dokumentima koje je u godinama posle kraja rata povremeno sastavljao UNMIK, izvestan broj otetih je ubijen kako bi njihovi organi bili prodati na crnom tržištu.
Ipak, trgovina organima nije deo optužnice protiv nekadašnjih komandanata OVK. „Za sada“, kako tvrde neki od komentatora.
„Kada se pre 13 godina pojavio izveštaj Dika Martija o tome da smo OVK i ja trgovali organima, zatražio sam od međunarodne zajednice da sprovede nezavisnu istragu“, rekao je Tači. „Oni su me obavestili da je Specijalni sud od suštinskog značaja kako bi se ti navodi pobili. Svetu je sada poznato da takozvana Žuta kuća nikada nije postojala. Očekujem da ću biti oslobođen i ostalih optužbi.“
Uoči početka suđenja, u znak podrške četvorici bivših lidera Oslobodilačke vojske Kosova ispred Haškog tribunala se okupilo nekoliko stotina simpatizera, dok je u Prištini održan „Marš za pravdu“, na kojem je učestvovalo nekoliko hiljada građana.
Odbrani Tačija pridružio se početkom suđenja i albanski premijer Edi Rama, koji je se Tviteru upitao: „Da li su ljudi koji su vodili svoje narode ka slobodi od sada kriminalci? Džo Bajden lično je čoveka sa ove fotografije jednom nazvao kosovskim Džordžom Vašingtonom”, napisao je Rama ispod Tačijeve slike posle početka suđenja.
Analitičari smatraju da će ishod suđenja četvorici komandanata OVK imati potencijalno ogroman uticaj na istorijsko viđenje rata na Kosovu, posebno jer su idejni tvorci bombardovanja tadašnje SR Jugoslavije zarad takve akcije redefinisali pojam vojne intervencije zasnovane na humanitarnim razlozima. Suđenje u Hagu bi moglo, kad se jednom okonča, da baci dodatno svetlo na niz nedovoljno razjašnjenih okolnosti koje su pratile kako nastanak i delovanje OVK, tako i sve ono što se dešavalo nakon poslednjeg rata u 20. veku, do danas.
Izvor: RTS OKO
Foto: MidJourney prompt by Preokret