ELIS BEKTAŠ: Skaska o krokodilima kojima je dosadila svakodnevnica ispunjena jednoličnošću

Dvojici krokodila bijaše dosadila monotonost i identičnost dana koji su tekli obalama rijeke Nil indolentno i nezainteresovano baš kao i mutna voda što je tekla koritom rijeke Nil pa oni odlučiše učinit kraj nepodnošljivoj dosadi te se stoga udružiše u zločinačku bandu i načiniše plan da pod okriljem noći ukradu plazma TV iz kuće nekog usnulog felaha.

Kako rekoše tako i učiniše ali televizor im unese samo kratkotrajnu radost i živost u svakodnevnicu koja se ubrzo vrati u svoju jednoličnu kolotečinu a krokodili se pomiriše sa sudbinom i nastaviše gledat programski sadržaj koji se od njihovih dana i od mutne vode rijeke Nil razlikovao samo po šarenilu a u svemu ostalom je bio jednako dosadan, jednoličan i mutan. Jednog su dana gledali informativnu emisiju političkog sadržaja koji je tretirao ne samo domaće već i inostrane događaje pa tako na ekranu ugledaše dvojicu političara koji su nešto poručivali sa govornica svaki u svojoj zemlji i obraćajući se svaki svojim sirotinjama.

– Jesu li ova dvojica krokodili? upita prvi krokodil koji je imao malo dioptrie pa mu vid nije bio baš najoštriji.

– Jedan je poružan ovako kao i mi a drugi je nekakav spljošten ovako ko i mi, kaza drugi krokodil, ali nisu krokodili.

– Pa što onda plaču i rone onolike suze ovako kao i mi? upita prvi krokodil.

– Zato što govore govore o žrtvama svojih milleta što su postradale u ratnim vihorima prošlih stoljeća, objasni drugi krokodil, pa moraju ronit suze.

– Ja i dalje ne shvaćam što moraju ronit suze, kaza prvi krokodil. Jesu li oni izjeli te žrtve pa se sad muče propustit ih kroz ždrijelo i posve progutat te im od tavkog napora suze frcaju?

– Teško bi oni i svezanu kokoš ulovili da je izjedu, odgovori drugi krokodil, ali si pravilno pogodio da im suze teku uslijed napinjanja prilikom gutanja.

– Pa šta onda gutaju sa onolicnim ustašcima? opet upita prvi krokodil.

– Gutaju preraspoređeno društveno blago koje po njihovom mišljenju nije potrebno društvima naviklim na fukarluk i koja bi se od blaga samo izopačila pa se zato oni žrtvuju za opštu dobrobit gutajući to blago, reče drugi krokodil, a uz to gutaju i sudbinu svoih milleta da je tako sakriju i poštede svoje millete gorke i strašne istine onako kao što se na smrt bolesnom čeljadetu govori hajd šta si se tu sneveslio, živićeš ti nama još sto godina.

– Vala su čestita i požrtvovana ova dvojica, uzviknu prvi krokodil, Allah ih nagradio za njihova dobra djela što ih čine za svoje millete.

– Možda si u pravu, odvrati drugi krokodil, ali ja od milostivog Allaha neću tražiti nagradu za njih dvojicu već ću mu uputit dovu da se među nama krokodilima takvi nikad ne pojave jer bi to označilo kraj našeg mirnog načina života koji smo očuvali evo već hiljadama i hiljadama godina i prestali bismo biti čuvari svetih tajni davno potopljenih u dubine Nila pa bismo sebi morali druga zanimanja potražit a kraj ove dvojice i po uzoru na njih vjerovatno bismo završili kao proizvođači obuće i galanterije od krokodilske kože.

– Zar odista misliš, upita prvi krokodil nakon što je zamišljeno šutio nekoliko časaka, da bi nas neko mogao gurnuti u bezumlje i natjerat da se međusobno satiremo na veselje zlurade marve koju smo još davno naučili da sa strahopoštovanjem dolazi na pojilo i da se što brže vrati u svoju vukojebinu?

– Naša vrsta pamti mnoga stradanja i mnoge propasti koje su bile plodovi nerazborite znatiželje, kaza drugi krokodil polako i naglašavajuč svaku riječ, pa stoga trebamo postupiti u skladu sa mudrošću koju nam pripisuju i ne tragat za tim odgovorom već se potruditi da nam pitanje što si ga postavio sutra i sam život ne postavi.

– Pa jest tako, saglasi se prvi krokodil, ali šta trebamo učiniti pa da spriječimo takav razvoj događaja?

– Trebamo još večeras hurit ovaj televizor u rijeku Nil, odgovori drugi krokodil, dok se nije pročulo da smo ga nas dvojica ukrali da nas zabavlja jer bi i drugi krokodili mogli počet noću krasti televizore i vrijeme provodit zureći u njihove ekrane i ko zna bismo li se uspjeli oduprijeti ludilu i histeriji masovnih medija il bismo odbacili naš iskustveni skepticizam i počeli vjerovat u izmišljotine koje se mogu vidjeti i čuti na tim ekranima pa bismo za to vjerovanje bili kažnjeni time što bismo konačno naučili šta je to strah a znajući kakve grozote jedni drugima može počinit slaba i krhka čeljad obuzeta strahom zamisli kakve bismo grozote mi počinili jedni drugima sa ovako snažnim tijelima i sa ovakvim čeljustima.

– Posve si u pravu, nadoveza se prvi krokodil koji je konačno razumio suštinu ahbabovih riječi, i još bi te grozote što bismo ih činili jedni drugima bile uvećane gorčinom zbog izgubljene dosade u kojoj smo uživali hiljadama godina i koju smo nas dvojica brzopleto htjeli odbacit i zamijenit je televizorom zaboravljajući da je upravo ta dosada najveće društveno blago jer tamo gdje vlada dosada tamo nema ni žrtava ni heroja ni intelektualaca ali nema ni izvještačenog jedinstva kao otrovnog ploda straha već smo uprkos svijesti o kolektivnoj dimenziji našeg identiteta ipak sačuvali individualnost i svaki je od nas krokodil za sebe.

– Zahvaljujući tvoim mudrim riječima, uzviknu drugi krokodil, ja sam tek sad shvatio ono što mi je svo ovo vrijeme bilo pred očima ali sam bio slijep kraj njih.

– A šta je to što si shvatio? upita prvi krokodil.

– Ostajući vjerni našem preziru spram društvenih i humanističkih znanosti, reče drugi krokodil, mi smo ostvarili dva najveća ideala insana kao društvenog bića a insan se kao društveno biće sve više udaljavao od tih ideala što je više nastojao da do njih stigne putem znanosti umjesto putem dosade.

– A koja su ta dva ideala? još jednom upita prvi krokodil.

– Ideal besklasnog društva skladno stopljen sa idealom građanske države, odgovori drugi krokodil nakon čega dva ahbaba pokrenuše svoja vretenasta tjelesa pa čeljustima popoloviše plijen svog lopovskog poduhvata i odnesoše ga u mulj rijeke Nil u kom su mnoge tajne ali i mnoge zablude našle svoje vječno sklonište.

Piše: Elis Bektaš  za Preokret, Ilustracija: MidJourney prompt by Preokret

Leave a Comment

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Scroll to Top