TAJANA POTERJAHIN: Domaće tržište „samopomoći”

Gnjila priroda savremenog čoveka postaje sve mlitavija upravo zahvaljujući ideji da nismo sposobni da preživimo ni najmanju neprijatnost sami. Svaki negativan ishod danas se naziva traumom…

Svi smo odavno shvatili da internet nije tek mesto za povezivanje, informisanje ili zabavu već, pre svega, globalno tržište na kome su razlike između virtuelnog i stvarnog već prevaziđene u meri koja nam se pre samo nekoliko decenija činila nedostižnom. Dobre i loše strane ovog, uslovno rečeno, napretka, deo su svakodnevnog iskustva svih nas, čak i osobe koje internet uopšte ne koriste, u svojoj svakodnevici osećaju posledice njegovog postojanja. I ovo su, naravno, opšta mesta.

Zarađivanje na internetu, ne u smislu poslova koje iz firme možete da radite „online”, već samostalnih „biznisa” u punom je zamahu. Ne mislim pritom na pogodnosti reklamiranja na internetu, već na kreiranje sadržaja i „vrednosti”, ali i identiteta, direktno na mreži. Naravno, i ovde postoje brojne nijanse. Profesor jezika, na primer, koji je napravio Instagram nalog kako bi efikasnije oglasio svoju delatnost i ilustrovao svoje nastavničke kapacitete, čak i ako časove takođe drži preko video poziva a ne uživo, ne može se staviti u isti koš sa osobom koja je kreirala nalog da bi ljudima prodavala – ništa.

Pretpostavljam da se čitaoci stariji od dvadesetak godina vrlo dobro sećaju relativno često spominjanog fenomena procvata crnog (postoji li belo?) tržišta vračarskih delatnosti u poslednjoj deceniji dvadesetog veka kod nas. Kao antropološki i politički fenomen, pomama za vidovnjacima koji su beskrupulozno varali ljude, analizirana je u nekoliko naučnih studija i svakako zavređuje nova istraživanja, ali uopšteno, jasno je da se u najvećem broju slučajeva radilo o prostom unovčavanju nečijeg poverenja, bez mogućnosti ili namere da se toj osobi zaista pomogne.

Važno je da ovde naglasim kako sada ne govorim o magiji i magijskom mišljenju uopšte, niti raspravljam o delotvornosti starih magijskih praksi, već upravo o zloupotrebi čitavog korpusa verovanja, običaja, ritualnih obrazaca, radi sticanja novca. Tako se i dogodilo da rituali koji su nekada izvođeni u najvećoj tajnosti, dobiju udarne termine tadašnjih komercijalnih televizija, i da vračare postanu TV zvezde iako se nekada u selu samo šapatom nagoveštavalo o tome koja se žena bavi takvim poslovima. Estradizacija, popularizacija radi ostvarivanja koristi izmestila je i samu magiju iz konteksta, banalizovala je, uprostila, kako bi svako poželeo da je kupi. I ljudi su je kupovali.

Iako smo davno sa podsmehom konstatovali da su u toj šaradi učestvovali samo zatucani, neobrazovani i glupi, koji u nekom smislu i „zaslužuju” da budu prevareni, dvadesetak godina kasnije događa nam se nešto vrlo slično, i ne bi se reklo da smo stvorili imunitet na prodavanje magle. Baš naprotiv.

Zvono za uzbunu

Magla je evoluirala. Više nam sredovečne gospođe i gospoda ne nude otvaranje karata i trećeg oka u višesatnim emisijama lokalnih televizija, ispitujući nas o našem privatnom životu kako bi mogli te informacije da iskoriste u prevari.

Nasmejana lica Instagrama, uspešni poslovni ljudi, znalci svih tajni Univerzuma, ali najviše onih koje se tiču našeg ličnog života, čekaju nas svakog dana raširenih ruku, da nam za neku siću zaista „promene život”. Oni koji su iz bilo kog razloga popularni, pa ih povremeno sponzoriše neki brend kako bi prodali koju majicu, puder ili tašnu, ne spadaju u ovu kategoriju. Govorim o licima koja pod biznisom na mreži podrazumevaju manipulaciju drugim korisnicima te mreže. A ta manipulacija se uči. Već postoji razgranato stablo programa i kurseva koji pojedinca vode od nezaposlene osobe do uspešnog i ostvarenog internet karaktera.

Naravno, kazaćete, pa to je „life coaching”, sve to znamo. Ko nasedne, zaslužuje da bude prevaren. Baš isto kao sa vidovnjacima, zar ne? Međutim, da li je zaista etički prihvatljivo da odmahnemo rukom na to što se, na primer, javno izdaju za doktore osobe koje to nisu? U proteklih nekoliko meseci provela sam mnogo vremena istražujući domaće tržište „samopomoći” i pročitala sam na hiljade komentara. Moram da zaključim kako situacija uopšte nije ohrabrujuća, naprotiv, vreme je da neko zvoni za uzbunu.

Iako se trude da odaberu polje specijalizacije, kako bi lakše označili i privukli ciljnu grupu, ovi uspešni stručnjaci ipak ne uspevaju da smeste svoju delatnost u jedno konkretno polje. Vi najčešće ne biste sa sigurnošću mogli da tvrdite pod čiju nadležnost spada ono čime se bave. Medicina? Obrazovanje i „edukacija” ili „draga Saveta”? Zabava? Psihološko savetovanje ili istureno odeljenje neopaganskog kulta boginje majke?

Prodaja podrške

I ključno pitanje, kome odgovaraju životni vodiči sa Instagrama? Od insulinske rezistencije do veštačke inteligencije, pokrivaju apsolutno sva polja, uopštene savete daju besplatno, dok za konkretniji pristup najčešće morate da platite. Međusobno su odlično uvezani. Nemoguće je pojedincu da stvori savršenu iluziju uspešnosti. Zato se drže zajedno, organizuju seminare gde lepo odeveni sede u modernim salama i debatuju, grle se, „šire ljubav”, ciljajući najčešće žene, i to one ranjive, kako bi im svoju podršku prodali po što boljoj ceni, ne posedujući pritom najčešće ni relevantnu licencu, a kamoli znanje i kapacitet za lečenje i savetovanje ljudi sa porodičnim ili psihološkim problemima.

Strategija koju u govoru najčešće koriste je povlađivanje. Nakon što odaberu ciljnu grupu, počinje kreiranje sadržaja koji njenim pripadnicima daje za pravo. Tako nikada nećete čuti, na profilima koji sprovode feminističku agendu, kritiku na račun nekog ženskog stereotipa ili ponašanja. Fokusirani na slabe tačke svojih pratilaca, ovi trgovci razrađuju određenu temu sve dok osoba sa druge strane ne bude u stanju da se identifikuje sa opisanom situacijom, i ne kaže – pa ona kao da o meni govori! Tada pratilac postaje klijent. Kao kod vračare, zar ne? Ako joj kažete datum rođenja i ime, ona će zaključiti da ste, na primer, muško, i da imate probleme u životu. Jednostavno, najopštija ljudska iskustva, nalik horoskopskim prognozama, prepakuju se tako da zvuče lično.

Osmehnuto lice osobe koja je sve svoje probleme rešila, i koja vam sa pozicije autoriteta (jer, zaboga, ima na hiljade pratilaca) govori da ima ključ vašeg života, u trenutku kada ste razočarani, usamljeni, prosto ranjivi, a pritom od vas traži novac, zapravo je čeljust vuka u jagnjećoj koži.

Šta je loše u tome da neko proda svoje znanje? Apsolutno ništa, ako znanje koje se prodaje zaista postoji. Međutim, ako je to napamet naučeni priručnik sa mentorskog programa koji je sopstvenik bizniz profila takođe platio, kako bi se obučio da vara druge, zaista se mora postaviti pitanje moralne održivosti ovog tek procvetalog tržišta za lenje i pokvarene. Zapravo, jedne piramidalne organizacije manipulatora kojima ćemo se, uz malo sreće i pameti, i nešto preduzimljivosti nadležnih instanci, smejati za koju deceniju, kao i nesrećnim zorkama i kleopatrama danas.

Poremećene međuljudske odnose i tešku krizu zajednice ovi Instagram predatori koriste kako bi zadržali ljude u virtuelnom mehuru, koji je njihovo radno okruženje. Zato će objasniti kako je nedopustivo ako vas tetka na rođačkoj svadbi pita da li ste diplomirali, jer vam tobož zadire u intimu i stvara pritisak, ali će zato učiniti sve da dopru do najskrivenijih aspekata vašeg života i vašeg bića, i davaće vam savete o braku iako ne poznaju vašeg supružnika, paušalno će vam pripisivati traume u skladu sa agendom i najčešće govoriti ono što želite da čujete. Ko je još spreman da časti lošu muziku?

Ili će, kao nedavno na televiziji, izjaviti kako je odlično to što deca predškolskog uzrasta provode sate na TikToku, iako pedijatri i defektolozi već dugo upozoravaju na probleme koje u razvoju deteta izaziva izloženost društvenim mrežama i internetu u ranom uzrastu. Možda će napisati da se žena nekada kod nas smatrala nečistom dok menstruira jer je prosto bila potčinjena, ne spominjući, moguće i iz neznanja, tabu vezan za krv u našoj tradicijskoj kulturi. Dakle, ne samo što su u najvećem broju slučajeva manje pouzdan izvor informacija nego Vikipedija, internet preduzimači imaju i direktan interes da vas drže u neznanju, da vam plasiraju dezinformacije koje pogoduju njihovom biznisu, i da vas ne upute na pravi put za rešavanje problema koji imate.

Ispiranje mozga

Posebnu pažnju zavređuje jedan naročito razrađen sektor Instagram prodavaca, a to je ženski feministički kružok. Bilo bi nepravedno reći da one prodaju maglu, jer to što od njih kupujete dramatično se reflektuje na stvarnost, pa je primerenije reći da ispiraju mozgove, pošto izvan bilo kakve medicinske, sociološke ili antropološke sfere, propovedaju globalističku ideologiju raskida sa „patrijarhalnim obrascima”, a zapravo, sa logikom i zdravom pameću. Iako će vam sve vreme povlađivati i insistirati da uspostavite „granice” naspram svojih najbližih u realnosti, bez problema će vaše strahove, propale brakove, traume, prevare, tuge, izneti na pijacu „iskustava” koja tu ne služe ničemu drugom, nego da se steknu nove mušterije.

Lakomislenu, labilnu osobu svakako je teško sačuvati u današnjem svetu koji uveliko funkcioniše kao velika prevara. Ali možemo li, ipak, nešto da učinimo za one koji su ranjivi među nama? Za početak, treba više da razgovaramo jedni sa drugima, iako nas Instagram gurui uče da nalazimo utehu, ohrabrenja i rešenja na njihovim profilima. Ako imamo nedoumicu po pitanju vere, da odemo do crkve i pitamo sveštenika. Ako imamo bolest, da pitamo doktora, ili našu baku, koja je možda istu lečila određenim čajem čitavog života. Ako nam treba podrška u gajenju deteta, da pitamo svoju majku, prvu komšinicu koja je odgajila petoro dece, ili da ponešto otkrijemo i zaključimo svojim rasuđivanjem.

Naposletku, ako nemamo kome da se obratimo u nekoj životnoj muci, da potražimo pomoć pravog stručnjaka ili da probamo da preguramo sami. Naravno, možemo i na internetu da nađemo informacije, pa čak i podršku, ali koliko je ona iskrena ako joj je moguće odrediti novčanu vrednost? Zašto više verujemo monetizovanim Instagram profilima nego ljudima u svom najbližem okruženju? Ako su nas ovi drugi nekada i izdali, čovek mora, kao socijalno biće, da izađe iz simulacije odnosa i ponovo izgradi istinsku zajednicu u realnosti.

Gnjila priroda savremenog čoveka postaje sve mlitavija upravo zahvaljujući ideji da mi nismo sposobni da preživimo ni najmanju neprijatnost sami. Sada se svaki negativan ishod naziva traumom od koje drugi moraju da nas leče. Hoćemo li svi nositi ožiljke i tragove svog života sve do njegovog kraja? Svakako. Čak ni velika životna sreća ne briše stvarne traume, višegodišnji rad može da ih ublaži i skloni na pravo mesto. Ali ne rad sa šarlatanima, nego pre svega onaj na koji nam najmanje skreću pažnju. Osvešćen život sa sobom, stalna budnost duha. Za to ne morate nikome da platite, a zaista je neprocenjivi deo iskustva koje nazivamo životom.

Izvor: Novi Standard
Foto: MidJourney prompt by Preokret

Leave a Comment

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Scroll to Top