Od devedesetih poznati političari u Americi zalagali su se za otkrivanje više informacija o NLO i svim pratećim istraživačkim projektima. Šta je do sada otkriveno?
UPOZORENJE: Ovaj tekst nije pronađen u neidentifikovanom letećem objektu parkiranom u američkim vojnim hangarima i tokom njegovog pisanja nije povređen nijedan vanzemaljac.
Priča o vanzemaljcima više nije rezervisana za opskurne kanale po YouTube-u, za duhovite pesme poznatih repera – da, od tada su za mene vanzemaljci metalik, roze i debeli – za ljubitelje teorija zavere ili blejače po krovovima koji su istripovali da nešto svetli drugačije nego što inače svetle zvezde, Mesec i čitav kosmos što nas okružuje.
Priča o vanzemaljcima stigla je do Kongresa, gde je izvršeno ozbiljno saslušanje zviždača i odatle, kako obično biva sa važnim temama koje se u Kongresu zapodenu – povratnom spregom do onih istih opskurnih YouTube kanala, ljubitelja teorija zavere i blejača koji su jedva čekali da im neko da šlagvort da ponovo svima objasne da su nešto baš oni videli.
Dobro, dešava se i svakom od nas da kada se pažljivo zagleda u nebo, primeti neki odblesak, neku drugačiju svetlost, nešto što ranije nije video. Dobro, dešava se i da slikamo ili snimimo takav prizor. Ali priča o vanzemaljcima, usled poslednjeg niza događaja, dobila je potpuno drugačiju dimenziju i u limbo kreiran manjkom informacija i viškom teorija, uvukla baš svakog ko se na bilo koji način prepoznao u prva tri pasusa ovog teksta.
A šta se to sada, koji đavo, desilo?
Američka vlada je sprovela “višedecenijski” program kojim su sistemski prikupljani srušeni neidentifikovani leteći objekti (NLO), kako bi na njima bio rađen inženjering kojim bi se moglo utvrditi njihovo poreklo i druge važne pojedinosti, otkrio je tokom saslušanja pred Kongresom Dejvid Gruš. On je bio jedan od vodećih članova tima za analizu neobjašnjivih anomalnih fenomena (UAP) u okviru agencije američkog Ministarstva odbrane do 2023. godine.
On je pred šokiranim kongresmenima otkrio da mu je bio uskraćen pristup tajnim vladinim NLO programima i dodao još da se suočio sa „veoma brutalnom” odmazdom zbog svojih navoda i spremnosti da ih iznese u javnost.
Tokom jednog dela saslušanja, Gruš je izjavio i da je imao saznanja o „ljudima koji su povređeni” tokom „vladinih napora da prikrije informacije o NLO” i projektu koji je toj temi navodno posvećen.
Kongresmen Tim Burčet upitao je u jednom trenutku Gruša da li ima „bilo kakvo lično saznanje o ljudima koji su fizički povređeni” u pokušajima da se prikrije „vanzemaljska tehnologija”.
Gruš je odgovorio vrlo kratko: „Da.”
Burčet je onda pitao Gruša da li je čuo da je neko ubijen. Bivši obaveštajac je odgovorio: „Uputio sam ljude sa tim znanjem nadležnim organima.”
Ubrzo nakon toga, Pentagon je demantovao Grušove tvrdnje o bilo kakvom zataškavanju. U zvaničnom saopštenju za javnost, portparol Pentagona je rekao da istražitelji nisu otkrili „bilo kakve proverljive informacije koje bi potkrepile tvrdnje da su bilo kakvi programi u vezi sa posedovanjem ili inženjeringom vanzemaljskih materijala postojali u prošlosti ili postoje trenutno”.
Drugi svedoci na saslušanju bili su Dejvid Fejvor, bivši komandant mornarice i Rajan Grejvs, penzionisani mornarički pilot, koji su tvrdili da su jednom ili više puta na obalama Atlantika viđali NLO.
„Viđao sam čudne svetleće objekte svakog dana najmanje nekoliko godina”, dopunio se potom Grejs. Ipak, nijedno od ta dva svedočenja ni po sadržaju, ni po intenzitetu nisu bila ni blizu Grušovog.
Mediji su primetili da je tokom saslušanja bivši obaveštajac, premda je bio pod zakletvom, bio „značajno manje otvoren nego ranije u razgovorima sa medijima”. To je i logično, pošto je prethodno za različite medije rekao kako američka vlada kontroliše svemirki brod „veličine fudbalskog terena“, a La Parizijenu potanko objasnio kako je u posedu Pentagona i veliki NLO u obliku zvona, koji je prizemljio i oteo još Benito Musolini 1933. godine.
Zvuči smešno. Da li je?
Istorija neidentifikovanog i anomalnog
Od devedesetih poznati političari u Americi –uključujući pokojnog demokratskog senatora Harija Rida, demokratskog predsedničkog savetnika Džona Podestu i republikanskog senatora Marka Rubija – zalagali su se za otkrivanje više informacija o NLO i svim pratećim istraživačkim projektima. Pentagon je 2020. objavio video-snimke neidentifikovanih vazdušnih (ili anomalnih) fenomena, uključujući objekat „Tic Tac” za koji svedok Fejvor tvrdi da ga je video. U tom trenutku, 33 odsto Amerikanaca smatralo je da su neki NLO bili vanzemaljske svemirske letelice; do 2021. taj broj je porastao na 41 odsto. U maju ove godine, Nasini eksperti obavestili su nas da većina anomalnih letećih objekata može da se objasni.
Ali naravno, kada kažete „većina”, ostaje i onaj manji deo. On je, kako tvrde, neobjašnjiv. Panel eksperata je izvestio da, iako se većina UAP-ova može objasniti, neki još nisu. Čak Šumer, lider većine u Senatu, ovog meseca je predložio komisiji da skine tajnost sa više dokumenata.
Senator američke savezne države Njujork, Čak Šumer, pokušava da progura zakon kojim bi se stvorila komisija za deklasifikaciju poverljivih vladinih dokumenata o neidentifikovanim letećim objektima (NLO). Ovakva mera ima za cilj da se suprotstavi i raskrinka sve teorije zavera koje je vlada svojim strahom od otkrivanja dokumenata veštački stvorila.
Međutim, od političara svesnih važnosti da se otkriju informacije i teoretičara zavera, ovom temom znatno duže bavi se jedna druga grupa ljudi – naučnici.
Naučna misao o vanzemaljskom životu zarobljena je Fermijevim paradoksom. Godine 1950, fizičar Enriko Fermi, ključna figura u razvoju nuklearne bombe, navodno je pitao: „Pa dobro, gde su onda svi?” Bio je to njegov odgovor na teoriju da je život moguć i na drugim mestima u univerzumu. On je postavio logično pitanje – ako je tako, zašto ne vidimo nikakve dokaze za to?
Godina 1950. je takođe ona koju su neki naučnici izabrali kao zoru antropocenske ere. Možda postoji logična veza između našeg uništenja Zemlje i naše želje da pronađemo smisao izvan nje, piše Financial times.
Potraga za radio signalima iz svemira pokrenuta je upravo pedesetih godina, podstaknuta hladnoratovskom konkurencijom. Godine 1976. Nasa je spustila dve svemirske letelice na Mars, ali nijedna nije primetila znake života. Agencija je 1992. godine započela desetogodišnji program za traženje radio signala, vredan 100 miliona dolara, ali je Kongres otkazao finansiranje sledeće godine.
Izgledi za postojanje života u svemiru su porasli 1995. godine, kada su dva švajcarska naučnika otkrila planetu koja kruži oko zvezde poput našeg Sunca. Bolji teleskopi svakako su doneli i dodatne naučne nalaze – potvrđeno je više od 5.000 egzoplaneta (planeta izvan našeg Sunčevog sistema). Prema nekim procenama, u univerzumu postoji 2 triona galaksija.
Bila je 2015. godina kada je tehnološki milijarder Jurij Milner obećao 100 miliona dolara za Breakthrough Listen, uključujući i pokušaj skeniranja 100 najbližih galaksija našoj.
Današnja potraga za vanzemaljskim životom, međutim, nije samo potraga za radio signalima. To je potraga za biosignaturama, kao što su gasovi koje proizvode živi organizmi. Ovo je na ivici onoga što naši najmoćniji teleskopi, kao što je svemirski teleskop James Vebb (JVST), mogu postići. Potraga takođe traje i za tehnopotpisima – znakovima vanzemaljske tehnologije, uključujući velike strukture.
Važno je, prema pisanju FT-a, naglasiti i da već dugo postoji razlika između naučnika koji traže život u svemiru i entuzijasta koji otkrivaju posetioce na Zemlji. Događajima poput Grušovog svedočenja i ta razlika postaje zamagljena. Teoriju o posetiocima vanzemaljaca preuzeo je jedan od najcenjenijih kosmologa, Avi Leb, profesor sa Harvarda koji je devet godina bio predsednik odeljenja za astronomiju na tom univerzitetu.
Leb ne pridaje težinu Grušovom svedočenju. Ali i to malo zvuči kao – ja ću da vam objasnim gde su pravi vanzemaljci.
„Nije pružio nikakve dokaze i nije bio svedok da takvi dokazi postoje”, rekao je Leb nakon svedočenja koje smo čuli iz Kongresa. „Sve su to priče iz druge ruke. To nije način na koji nauka radi.” On je uveren da Pentagon ništa ne krije. Naravno. Iz potpuno drugačijeg ugla: „Oni su apsolutno nesposobni za bavljenje bilo kakvim naučnim pitanjima”.
Sa druge strane, Lebove kolege sa Harvarda tvrde da ih njihov bivši kolega svojim pričama o tome da su vanzemaljci posetili naš sunčevi sistem samo – bruka.
Crni novac iz „C prstena”
Ovo, međutim, nije prvi put da se ozbiljno piše i priča o tome da Pentagon finansira ozbiljne projekte i da ih krije kao zmija noge. Velika priča Njujork tajmsa iz decembra 2017. godine, koju su potpisali Helen Kuper, Ralf Blumental i Lesli Kin, počinje na sledeći način:
„U budžetu Pentagona od 600 miliona dolara, bilo je gotovo nemoguće pronaći tragove 22 miliona dolara opredeljenih za Napredni program identifikacije pretnji iz vazduha. Ali dobro, to je i bio Pentagonov cilj”.
Program je godinama istraživao izveštaje o neidentifikovanim letećim objektima, pisao je tada Njujork tajms, pozivajući se na intervjue sa učesnicima programa i na izveštaje koje su imali priliku da pregledaju. Program je vodio službenik vojne obaveštajne službe, Luis Elizondo, na petom spratu Pentagonovog C prstena, duboko u lavirintu zgrade.
Ministarstvo odbrane nikada ranije nije priznalo postojanje programa, za koji su još tada tvrdili da je ugašen 2012. godine. Ljudi koji su učestvovali u programu za NYT su potvrdili da, iako je Pentagon u to vreme prekinuo finansiranje tog programa, program i dalje postoji. Samo što su na zadacima u vezi sa tim projektom radili paralelno sa drugim, zvaničnim zaduženjima.
Tajni program – njegovi delovi su bili poverljivi kada je tekst napisan 2017. godine i poveriljivi su i danas – počeo je 2007. godine, a u početku je uglavnom finansiran na zahtev Harija Rida, demokrate iz Nevade koji je u to vreme bio lider većine u Senatu i koji je dugo bio zainteresovan za svemirske fenomene. Većina novca otišla je u kompaniju za istraživanje svemira koju vodi milijarder i dugogodišnji Ridov prijatelj, Robert Bigelov, koji je sarađivao sa Nasom na razvoju letilica za upotrebu u svemiru.
Spomenuta dokumentacija u čijem je posedu bio Njujork tajms, navodno je bila pretrpana izveštajima o letilicama koje su lebdele u vazduhu, a nemaju pogon za poletanje, ili brojnim susretima američkih aviona F-118 sa do tada neviđenim objektima u vazduhu. Navodno su postojali i snimci sa kamera koje su bili postavljene u američke borbene avione. Neki od tih snimaka objavljeni su godinama nakon izlaska tog teksta.
Ta priča koju je objavio NYT dovela je do toga da je Pentagon priznao – po prvi put zvanično – da je program za NLO postojao, ali su potvrdili da je sa tim okončano 2012. godine.
„Utvrđeno je da postoje pitanja višeg prioriteta za Pentagon, pa je doneta odluka da se naprave promene u budžetu i završi sa finansiranjem”, rekao je tada portparol Pentagona.
Međutim, Njujork tajms je uspeo da dođe do spomenutog vođe programa Elizonda, koji je za taj list rekao da je okončano jedino finansiranje, a da su operacije nastavljene.
Pogađate, Elizondo u tom trenutku više nije bio na čelu programa. Pogađate i ovo – rekao je da se povukao jer mu je smetala „prekomerna tajnost”.
On je u svom pismu ostavke rekao da bi trebalo da se pruži „dužna i mnogo veća pažnja brojnim izveštajima koji stižu pre svega iz mornarice”, a novinare Njujork tajmsa uputio je na to da su u okviru vojske Sjedinjenih Američkih Država prva istraživanja NLO obavljena još u godinama nakon Drugog svetskog rata.
Bila je 1947. godina kada je, navodno, američko Vazduhoplovstvo započelo seriju studija koje su istraživale više od 12.000 NLO prijava, sve dok projekat nije okončan 1969. godine. Projekat, je uključivao studiju pod kodnim nazivom „Plava knjiga”, započetu 1952, a njegov zaključak bio je da većina „neidentifikovanih objekata” zapravo jesu vrlo identifikovani objekti – zvezde, oblaci, konvencionalne letelice ili špijunski avioni. Ipak, 701 slučaj ostao je neobjašnjen.
Kada je Robert C. Seamans Jr., tadašnji sekretar Ratnog vazduhoplovstva, trebalo da objasni zašto se od projekta odustaje, on je upotrebio fraze koje će vam zvučati poznato: „Shvatili smo da postoje važniji prioriteti i da se ni vojno ni naučno ne može opravdati dalje finansiranje ovih istraživanja”.
Omerta
Još od tada, a od devedesetih, kako smo rekli, sve učestalije, govori se o tome koliko je zataškavanje i skrivanje informacija štetno. „Mnogo ćemo veću korist imati od toga da znamo više, čak iako je to što ćemo saznati loše, nego da tumaramo kroz dezinformacije”, zaključak je američkih zakonadavaca sa obe strane spektra.
Manjak informacija, najčešće se popunjava teorijama zavere, a pošto ljudi koji u njih veruju vrlo često imaju iste matrice mišljenja i ponašanja, ne iznenađuje što je i na TV Happy i na konzervativnim američkim TV stanicama, NLO bio samo početak niza.
Tako su kvazi-stručnjaci objasnili da to što se krije od „nas” – a ti smo mi, uvek, po pravilu, šaka nekih mučenika koje bi neko da maltretira – u vezi sa NLO projektima, zapravo jeste modus operandi i da se na takav način od nas kriju informacije o svim važnim pitanjima. Pa smo onda slušali o svežim primerima superćelijskih oluja i tornada. Pa smo slušali o ratu u Ukrajini. Pa, naravno, i o koronavirusu, za koga se teoretičari zavera sa statusom „The Legend” u svom svetu, pitaju – gde je, dovraga, nestao?
Postoji jedan zanimljiv aspekt čitave priče. Kada teoretičari zavera govore o bilo kojoj od svojih teorija, obično je u njenoj srži grupica nekih lobista, koji sve to što rade, ustvari rade zarad nekog zlog plana i ličnog interesa, sve govoreći o dobrim namerama.
Nakon svedočenja bivšeg američkog obaveštajca pred Kongresom, mediji su – a pre svih Politico – objavili spisak novih lobista koji stoje iza priče o NLO tajnama. Ti lobisti žele da izvrše pritisak kroz uticaj na šire narodne mase, kako bi došlo do deklasifikacije dokumenata.
Najglasniji među njima je Nik Gold, konsultant za medije i tehnologije iz Baltimora, koji je medijima objasnio zašto se registrovao kao lobista organizacije „Declassify UAP”.
„Kao čovek koji je bio deo nekih naučnih istraživanja, počeo sam da uviđam rupu u načinu na koji se ova tema obrađuje u američkom društvu”, rekao je.
Zbog toga je, kako kaže, odlučio da temu „pogura u mejnstrim”, tradicionalnim metodama primenjivim na lokalnom nivou. Njegov cilj je – nestranačka armija informisanih građana o svim NLO pitanjima.
Ako bismo logiku okrenuli naopako, mogli bismo da postavimo pitanje – iako Goldove namere zvuče dobro, u čijem intersu on to radi?
Ali tada bismo već zvučali kao ljudi koji veruju da mali zeleni stvarno postoje.
Iako su metalik, roze i debeli.
Izvor: Velike Priče
Foto: MidJourney prompt by Preokret