Važno je znati činjenicu da velike sile ne predaju dirigentsku palicu dok ne zapale operu…
Sećam se tih dana kada je investiciona banka Goldman Sachs izbacila izveštaj o novom ekonomskom bloku. Godina je 2001. i moja karijera ide uzlaznom putanjom. Radio sam za moćni J.P. Morgan i već tad trgovao velikim sumama finansijskih derivata i akcija.
Između Goldman Sachsa i J.P. Morgana postoji vekovno rivalstvo. GS su osnovali Jevreji, a JPM sam velikan američkih finansija koji je bio čistokrvni WASP (white Anglo-Saxon protestant.) Iako Balkanci imaju mnoštvo besmislenih teorija ko vlada SAD, ova grupa, koja se iskrcala sa slavnog broda „Mayflower“ 1620. godine, i dalje je tvrda srž američke politike i ekonomije. Njihove vrednosti, od porodice, preko društva, pa do spoljne politike, čine Ameriku onim što jeste.
Analitičar tržišta u razvoju GS-a Jim O’Neill napisao je da će Brazil, Rusija, Indija i Kina u bliskoj budućnosti nadmašiti ekonomije zemalja G7. Tako je nastao akronim BRIC (Južnoafrička Republika nije pomenuta u izveštaju.) Kao i u slučaju svake briljantne analize, prvo su ga ismevali ali ubrzo postali ljubomorni shvativši da je ovim pisanijem ušao u istoriju. Briljantni analitičari vide promenu trenda u budućnosti i jasno ga najave. Mediokriteti prate promenu češkajući se.
Tada je razumeo da ove četiri države čine 23% svetske ekonomije i predložio da ih G7 uvrsti među svoje redove. Zapad je ostao gluv dok se krčkao u svojoj hegemoniji. Zato su BRIC države 2006. godine napravile neformalno udruženje a 2011. dodale JAR u svoje društvance.
Da mi je tada neko rekao da će 2023. godine BRICS preuzeti ekonomsku trku od G7, rekao bih mu da je ili lud ili pijan. Ali sam naslov ovonedeljne BRICS konferencije pokazuje koliko malo poštovanja imaju prema starom svetskom poretku: BRICS Summit 2023: The Quest for a New World Order. Poruka je jasna kao sunčan dan: nećemo više poštovati zapadna pravila u društvenim, ekonomskim i geopolitičkim odnosima. Samo pre par decenija takva drskost se plaćala životom, od Jugoslavije, preko Iraka, do Libije. Danas Zapad nemo posmatra samit bez pozivnice da bar kao posmatrač učestvuje.
Već u drugom pasusu deklarisane misije BRICS-a namera je jasna: Just this year, the BRICS overtook the G7’s global GDP contribution, with the group accounting for almost one-third of worldwide economic activity. Amid growing economic stagnation in the West, the BRICS even floated the idea of their own global reserve currency, looking to shatter the stranglehold the US Dollar has had since the collapse of Bretton Woods in 1971.
Otvoren napad na dolar je do sada dolazio iz mračnih ćoškova globusa, i uvek završavao loše za antidolariste. Sada su lideri BRICS država, koje predstavljaju 43% svetske populacije, postavili dedolarizaciju kao jasan cilj. Za navijače jedne ili druge strane jedno pojašnjenje: manja upotreba dolara ne znači propast valute.
Funta je nekad imala poziciju dolara kao svetske rezervne valute. Nakon Drugog svetskog rata, sa naglim padom britanske kolonijalne moći, funta je izgubila taj status, ali niti je nestala, niti izgubila na vrednosti značajno. Snaga valute primarno dolazi od kvaliteta domaće ekonomije, a tek marginalno od potražnje za njom zarad međunarodne trgovine.
Tako će biti i sa dolarom. Još mnogo godina će biti glavna valuta, ali će njen udeo u svetskoj trgovini opadati. I sami Amerikanci su krivi za ovaj trend jer su svoju valutu pretvorili u još jedno geopolitičko oružje. Svako ko je putem SWIFT sistema prebacivao dolare zna o čemu govorim. Na instrukcijama pored vašeg računa, i računa druge strane kojoj šaljete sredstva, stoji i nešto što se zove intermediary bank. Za dolare ta banka je uvek u Njujorku. Pre nego što vaši dolari dođu do krajnje destinacije, prvo se zadrže u Velikoj jabuci, gde američki trezor može da ih blokira ako je jedna od stranaka pod zapadnim sankcijama. Upravo od ovog mehanizma BRICS želi da se udalji.
Do sada je bilo 12 samita ove grupacije ali je ovogodišnji najbitniji iz dva razloga. Prvi je jasno distanciranje Rusije od postojećeg svetskog poretka i izlazak iz svih institucija vođenih sa Zapada. Rusija je još u novembru 2021. godine kroz ekspoziciju Sergeja Karaganova najavila da će ostati samo u Ujedinjenim nacijama kako bi imala kontrolu u Savetu bezbednosti. Neuspeh Zapada da izoluje Rusiju dolazi baš iz snage BRICS-a koji je čvrsto ostao uz svoju članicu.
Drugi razlog je proširenje. Brazilski mediji su jutros objavili da će pet zemalja postati novi članovi: Argentina, Saudijska Arabija, Iran, Egipat i Ujedinjeni Arapski Emirati. Ovaj geopolitički potres je direktan udar na interese G7 i treba očekivati oštar odgovor sa zapada.
Monroova doktrina se uspešno primenjuje od 1823. godine. Američki predsednik James Monroe je definisao američke interese na području obe Amerike ne dopuštajući evropskim kolonijalistima da ostvare svoje ciljeve. Decenijama je doktrina posmatrana pozitivno jer je bes u Latinskoj Americi bio usmeren ka Evropi. Sentiment se menja nakon Drugog svetskog rata kada se SAD aktivno mešaju u unutrašnje stvari zemalja Južne Amerike. Ulazak Argentine, pored Brazila, možda je i najjači udarac ovoj doktrini jer Amerikanci obe Amerike smatraju svojom prćijom.
Saudijska Arabija se pod vođstvom mladog princa MBS-a udaljava od svog decenijskog saveznika SAD. Dogovor je bio jednostavan: Ameri imaju pravo prvenstva kupovine saudijske nafte, a zauzvrat žmure na besmisleno plemensko uređenje ove države. Biden je pre par meseci posetio ovu državu sa zadatkom da spreči njihov ulazak u BRICS. Akcija očigledno nije uspela.
Ali najgori udarac za SAD i kolektivni Zapad jeste integracija Irana u BRICS. Zemlja koja je zakleti neprijatelj američkog liberalizma je jedna od retkih koju bilo kakva saradnja sa Amerikom ne zanima. Samo pre deceniju postojala je mogućnost američkog napada na Iran gde bi zemlja bila svedena na irački scenario bez šanse da se oporavi u dogledno vreme. Ulazak u BRICS za Iran znači obesmišljavanje zapadnih sankcija pod kojima je od Iranske revolucije. Držanje američkih talaca davne 1979. godine još baulja američkom psihom kao najveće geopolitičko poniženje ove velesile. Sada je šansa da pobede Iran u otvorenom ratu svedena na minimum. Rusija bi jedva dočekala da naoruža Iran i da mulama sve informacije o kretanju neprijateljskih trupa.
Na ekonomskom planu samit je bitan jer ozvaničava dve bitne institucije: Aparat za likvidnost rezervi i Novu razvojnu banku. Prvi će biti alternativa Međunarodnom monetarnom fondu, a drugi Svetskoj banci. Likvidnost zemljama u problemu će biti plasirana u valutama zemalja BRICS-a a ne u zapadnim. Tako će i razvojni projekti biti finansirani, bez rizika od skoka dolara koji često pokvari dugoročnu sliku infrastrukturnih projekata.
Putinova odluka da napadne Ukrajinu je akcelerator geopolitičkih promena. Brutalni rat je za lukavog Rusa dugoročni pritisak da veći deo planete okrene protiv kolektivnog Zapada. Pored novih članica, još četrdesetak zemalja želi da se učlani u sada već formalnu organizaciju. Ovo je najveća pretnja koju je Amerika ikad imala pred sobom. Jedini način da se suprotstavi su dalji konflikti. Ko je i za trenutak pomislio da će Ameri da se okrenu i zaspu grdno se prevario. Vojna i ekonomska sila ne predaje dirigentsku palicu a da ne zapali operu. Zato su pred nama napete decenije ljudskog regresa.
Ali moj kolega Jim O’Neill može da se zavali u fotelju i zapali najveći analitički tompus. Generacije će čitati njegov izveštaj kao jasnu najavu radikalne geopolitičke promene sveta iz ugla finansijskog analitičara. Evo i linka pa ga i sami pročitajte. Probajte da se vratite u svet od pre 20 godina jer će vam se danas sve činiti logično jer se desilo.
Izvor: Velike Priče
Foto: MidJourney prompt by Preokret