DŽON MIRŠAJMER: Mit o Putinovom stvaranju Velike Rusije

Postoji rastući broj ubjedljivih dokaza koji ukazuju da su Rusija i Ukrajina bile uključene u ozbiljne pregovore o okončanju rata u Ukrajini odmah nakon njegovog početka 24. februara 2022. godine . Organizacija pregovora je bila potpomognuta od strane turskog predsjednika Recepa Erdogana i bivšeg izraelskog premijera Naftalija Beneta. Obuhvatali su detaljne i iskrene razgovore o uslovima mogućeg rješenja.

Prema svim izvještajima, ovi pregovori, koji su se odvijali u martu-aprilu 2022. godine, su napredovali do trenutka kada su Britanija i SAD ukrajinskom predsjedniku Zelenskom saopštile da ih napusti, što je on i učinio.

Izvještavanje o ovim događajima se fokusiralo na to koliko je od predsjednika Džoa Bajdena i premijera Borisa Džonsona bilo glupo i neodgovorno da okončaju te pregovore, s obzirom na količinu pogibije i destrukcije koje je Ukrajina od tada doživjela i u ratu koji je Kijev vjerovatno izgubio.

Međutim, posebno važan aspekt ove priče, onaj o uzrocima rata u Ukrajini privukao je manje pažnje. Uobičajeno mišljenje na Zapadu je da je predsjednik Putin napao Ukrajinu da bi je osvojio i učinio je dijelom Velike Rusije. I da bi zatim nastavio da osvaja druge zemlje u istočnoj Evropi. Suprotan argument, koji na Zapadu ima vrlo malo podrške, je da je Putina uglavnom motivisala prijetnja pridruživanja Ukrajine NATO-u, kao i njeno postajanje zapadnim uporištem na granici Rusije. Za njega i ostatak ruske elite, Ukrajina u NATO-u je bila egzistencijalna pretnja.

Pregovori u martu-aprilu 2022. godine jasno pokazuju da je uobičajeno mišljenje o uzrocima rata pogrešno, a suprotni argument tačan, iz dva ključna razloga. Prvo, pregovori su bili direktno usmjereni na udovoljavanje zahteva Rusije da Ukrajina ne postane dio NATO-a i umjesto toga postane neutralna država. Svi uključeni u pregovore su shvatili da je odnos Ukrajine sa NATO-om bio glavna briga Rusije. Drugo, da je Putin namjeravao da osvoji cijelu Ukrajinu, ne bi pristajo na ove pregovore, jer je ono od čega su polazili protivriječilo bilo kakvoj mogućnosti da Rusija osvoji cijelu Ukrajinu.

Može se tvrditi da je učestvovao u ovim pregovorima i govorio o neutralnosti da bi prikrio svoje stvarne ambicije. Međutim, nema dokaza koji podržavaju ovu liniju argumentacije, a da pri tom i ne spominjemo da: 1) ruska mala invaziona sila nije bila sposobna da osvoji i okupira celu Ukrajinu; i 2) odugovlačenje veće i snažnije ofanzive bi Ukrajini pružilo dovoljno vremena da bolje organizuje svoju odbranu.

Ukratko, Putin je pokrenuo ograničeni napad na Ukrajinu s ciljem da primora Zelenskog da napusti kijevsku politiku usklađivanja sa Zapadom i eventualno priključi Ukrajinu NATO-u. Da Britanija i Zapad nisu intervenisali da osujete pregovore, postoji dobara osnova za mišljenje da bi Putin postigao svoj ograničeni cilj i pristao da okonča rat.

Takođe vrijedi zapamtiti da Rusija nije anektirala ukrajinske oblasti Donjeck, Lugansk, Herson i Zaporožje do septembra 2022. godine, dugo nakon što su pregovori završeni. Da je postignut dogovor, Ukrajina bi gotovo sigurno kontrolisala mnogo veći deo svoje prvobitne teritorije nego što je to slučaj danas.

Postaje sve jasnije da je ,u slučaju Ukrajine, nivo gluposti i nepoštenja među zapadnim elitama i mejnstrim medijima zapanjujući.

Piše: Džon Miršajmer za mearsheimer.substack.com
Prevod: Preokret
Ilustracija: MidJourney prompt by Preokret

Leave a Comment

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Scroll to Top