DŽON GREJS: Zarobljena država u Srbiji – problem za Balkan i EU

Prema riječima predsjednika Srbije Aleksandra Vučića, nedavni parlamentarni izbori u toj zemlji bili su “najčišći i najpošteniji” u povijesti. Oni su također bili i trijumf za njegovu, pogrešno nazvanu, Srpsku naprednu stranku (SNS), koja je uvjerljivo pobijedila. Međutim, Organizacija za europsku sigurnost i suradnju imala je drugačiji stav.

Izbori od 17. prosinca, navodi se u izjavi međunarodnog tima promatrača, održani su u “nepravednim uvjetima”, obilježeni “pristranostima u medijima, pritiskom na zaposlenike u javnom sektoru i zlouporabom javnih resursa”. Zabilježeni su i slučajevi zastrašivanja i “ozbiljnih nepravilnosti”, uključujući kupnju i namještanje glasova. Iznesene su i tvrdnje da su bosanski Srbi masovno dovoženi autobusima kako bi nelegalno glasovali u Beogradu.

Kršenje demokratskih normi i vladavine prava u Srbiji postupno se ubrzalo otkako je SNS preuzeo vlast prije više od deset godina. To uključuje udžbenički primjer zarobljavanja države, koji predsjednik Vućić nadzire od 2017. Autokratski nacionalist čiji su politički instinkti iskovani u Miloševićevo doba, gospodin Vučić također koristi svoju moć i utjecaj za raspirivanje razdora na zapadnom Balkanu, gdje Beograd podržava secesionističke kampanje etničkih Srba. Ali, ambicija da se Srbija uvuče u orbitu EU i dalje od ruskog utjecaja prigušila je zapadne kritike do kompromitirajuće razine, osobito nakon invazije na Ukrajinu.

Ovakav mekani pristup uskoro bi mogao izgubiti kredibilitet. Višednevni prosvjedi uslijedili su nakon spornih izbora, nadovezujući se na rastući prosvjedni pokret protiv Vučića koji je započeo prošlo ljeto. Prošlog vikenda deseci tisuća, okupljenih na beogradskom trgu gdje su se u prošlosti demonstranti suprotstavili vladavini Slobodana Miloševića, pozvali su uglavnom šutljivu Europu da podrži njihove ciljeve. Kao pokazatelj gdje leže instinktivne simpatije vlade, premijerka Ana Brnabić zahvalila je Rusiji na pružanju navodnih dokaza da su prosvjedi orkestrirani na zapadu.

Nagovještaji ponovnog regionalnog sukoba sugeriraju da će Bruxelles i Washington nametnuti oštriji stav. U studenom je gospodin Vučić zlokobno predvidio da će 2024. donijeti “mnogo više sukoba i nemira” i na Kosovu i u Republici Srpskoj, entitetu u Bosni i Hercegovini. U potonjem, separatistički vođa bosanskih Srba, Milorad Dodik, zaprijetio je da će pocijepati Daytonski mirovni sporazum iz 1995. u ime srpskog nacionalnog ujedinjenja. Na Kosovu, čiju neovisnost Beograd ne priznaje, ozbiljni sukobi na sjeveru, gdje su Srbi u većini, potaknuli su strahove od budućih pokušaja odcjepljenja.

Nade da će izgledi za članstvo u EU uvjeriti srpsku vladu da se pridržava demokratskih normi kod kuće i suzdrži se od potkopavanja susjednih država, pokazale su se neutemeljenima. Ipak, strateški cilj izolacije Rusije – također neostvaren – znači da zapad i dalje dopušta gospodinu Vučiću previše u provođenju autoritarne, etnonacionalističke agende.

Kao jednog od glavnih ulagača u rastuće gospodarstvo Srbije, veliki dio stanovništva pozitivno gleda na EU, koja ima gospodarsku i diplomatsku moć koju može iskoristiti ako to želi. Do sada je odlučivala ne činiti to, iz razumljivog straha, koji dijeli i administracija Joea Bidena, da će na taj način Balkan ostaviti još podložnijim utjecaju Moskve i Pekinga. Ali dok se Vučić još više ukopava u istočnom susjedstvu EU-a, tretiranje ovog političara kao neke vrste izgubljenog sina koji će se na kraju popraviti očito ne funkcionira.

Izvor: Digitalna Demokracija
Foto: MidJourney prompt by Preokret

Leave a Comment

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Scroll to Top