DARKO KIAUTA: Propast francuskog neokolonijalnog carstva

U protekle dvije godine, svjedoci smo potpunog kolapsa francuskog neokolonijalnog carstva. Supsaharska Afrika je postala epicentar prosvjeda protiv francuske vojne prisutnosti, što je rezultiralo ozbiljnim poremećajima u diplomatskim odnosima. Vojni pučevi su se nizali, a francuski državljani, diplomate i vojska napuštali su jednu po jednu zemlju: od Centralnoafričke Republike i Malija 2022, Burkine Faso i Nigera 2023. … Pitanje koje sada lebdi u zraku je – koja zemlja je sljedeća na redu? Protesti nisu isključivo vojnog karaktera, već obuhvataju i političke i socioekonomske aspekte. Oni izražavaju duboku odbojnost prema simbolici neokolonijalizma, obuhvatajući sve što predstavlja francusku prisutnost: jezik, obrazovanje, valutu i mnoge druge elemente.

Zašto? Francuski novinari uporno pokušavaju predstaviti Francusku kao žrtvu proruske politike koju direktno optužuju za iskrivljavanje percepcije o Francuskoj i koja, prema njima, teži osvajanju Afrike. Međutim, ključno pitanje koje bi trebali postaviti jeste – šta su njihovi političari radili ili, još važnije, šta nisu uradili tokom poslednjih šest decenija? Naime, nakon procesa dekolonizacije, Francuska nije ulagala u napredak, unapređenje i poslovanje, niti u odnose koji bi se temeljili na međusobnom poštovanju sa ciljem dugoročne saradnje i uspjeha. Umjesto toga, uspostavila je sistem eksploatacije i ekonomsko-monetarne zavisnosti. Sistem koji se karakterisao podrškom diktaturama, vojnim intervencijama, državnim udarima, političkim atentatima, kao i okultnim finansijskim vezama, podmićivanjem i pronevjerama. Francuska nikada nije sagledavala Afriku kao ravnopravnog komercijalnog partnera. Kao rezultat toga, njeni komercijalni odnosi bili su uvijek na marginama, često ispod 3%, od ukupne vanjske trgovine s bivšim Africkim kolonijama. (U poređenju, prema podacima Svjetske banke, trenutni trgovinski odnos ovih istih zemalja sa Kinom dostigao je 20,5%).

Upotreba i nametanje valute CFA franka kao valute ima ozbiljan uticaj na njihovu monetarnu nezavisnost, s obzirom na to da su zemlje korisnice dužne deponovati čak 50% svojih deviznih rezervi u francuski Trezor. Francuska politika u Africi temelji se na uspostavljanju tjesnih veza između korumpiranih afričkih elita, francuskih kompanija i političara. Francuski službenici prisutni su kao “savjetnici” afričkim liderima. Paralelno sa direktnim miješanjem francuskih vlasti u unutarnje poslove bivših kolonija, pružaju svojim firmama i državi priliku za pljačkanje i iskorištavanje poljoprivrednog i rudarskog bogatstva. Šezdeset godina kasnije, sistem pokazuje znakove raspada. Postavlja se pitanje – koja će država biti sljedeća na udaru? Da li bi to mogao biti Senegal? Da smo postavili ovo pitanje prije četiri ili pet godina, odgovor bi bio jednostavan – ne, nemoguće je. Međutim, stvari su se drastično promijenile u svega nekoliko godina. Senegal je poznat po političkoj stabilnosti, kao i tradiciji demokratskih izbora.

Njegova istorija takođe se izdvaja od ostalih bivših francuskih kolonija i jedna je od rijetkih zemalja gde se osamostaljenje odvijalo bez sukoba i krvoprolića. Od sticanja nezavisnosti, Senegal nije iskusio nijedan državni udar i uspješno se nosi s izazovima terorizma.Sa tog gledišta, Senegal bi mogao postaviti presedan jer bi izborni rezultati mogli promjeniti tok događaja, za razliku od dosadašnjih promjena koje su direktne posljedice vojnih pučeva. Međutim, stvarnost na terenu izgleda potpuno drugačije. Talas nezadovoljstva preplavio je Senegal. Anti-francuski osjećaj sazrijeva i po prvi put pojavljuje diskurs protiv Francuza. Bez obzira da li je riječ o buđenju kolektivne svijesti ili o uticaju prethodnih prevrata koji je obuhvatio čitavo područje Sahela, kritike usmjerene protiv Francuske i antineokolonijalnizma postaju sve izraženije. Francuzi, i generalno Evropljani, često su neprimjetni na ulicama Dakara, rijetko se vidi da šetaju ili koriste lokalni prevoz. “Uglavnom radimo i provodimo vrijeme u restoranu”, kaže Bruno, vlasnik ugostiteljskog objekta u kvartu Les Almadies, poznatom po ekskluzivnim barovima i skupim restoranima. “Izlazimo samo kada moramo, koristimo automobil da odemo do komercijalnog centra, do Dakar Plateau-a za administrativne stvari (moderni dio grada sa mnoštvom hotela i stranih ambasada) ili odemo do plaže Virage (omiljena plaža za iseljeničku zajednicu,, čitaj “bijelce”). Međutim, ni na najvećoj plaži u Dakaru, Yoff, ni u samom centru grada na trgu Nezavisnosti, nismo primjetili ni jednog bijelca. Bruno dodaje: “Stvari su se znatno promjenile otkako su počeli nemiri.” Ono što Bruno smatra nemirima su manifestacije koje su se desile u martu 2021. i junu 2023, kada je bilo desetine mrtvih i preko 1000 pritvorenih. Senegal je suočen s ozbiljnom ekonomskom i socijalnom krizom. Pored inflacije, povećanja cijena osnovnih potrepština i visoke stope nezaposlenosti, primjećuje se nagli porast društvenih nejednakosti. Tendencija rasta siromaštva je očigledna, ali ono što najviše pogađa narod je prisutnost korupcije. “Korupcija je prisutna na svim nivoima”, tvrdi Lamine koji radi kao trgovac. “Počev od saobraćajnog policajca koji traži mito pa sve do vrha, uključujući i predsjednika Macky Salla.

 Ljudi su umorni od političara, njihovih laži i krađa. Junski protesti su odgovor naroda na situaciju u kojoj se nalazimo.” Na pitanje da li će učestvovati na narednim izborima, odgovor je pozitivan, istovremeno ističući ime svog kandidata: Ousmane Sonko. Abdou, Laminov prijatelj i taksista, slaže se s ovom izjavom, izražavajući potpunu podršku Sonku, i s velikim entuzijazmom nastavlja: “Dolazak Sonka na političku scenu promijenio je sve. Sada imamo lidera, pravog karizmatičnog vođu, nešto što smo čekali decenijama. Revolucija je u toku.” Ousmane Sonko će predstavljati odgovor kad god se postavi pitanje o budućim izborima, bez obzira na starosnu dob, spol ili zanimanje upitanog. Podrška ovom kandidatu dolazi pretežno od urbane omladine, ali i od određenih dijelova elita. Na pitanje o tome što izdvaja Sonka od drugih političara, Alassane, lokalni biznismen, odgovara: “On je skroman, marljiv i pravedan čovjek. Mogao je ostati tih, zarađivati ogroman novac te voditi miran život, s obzirom na njegovu poziciju u financijskom sektoru. Umjesto toga, zabrinut za situaciju u svojoj zemlji, nije se bojao denuncirati ozbiljna kršenja strateških interesa Senegala i pokazati prstom na krivca.”

Ko je Ousmane Sonko? Sonko je postao zapažen na senegalskoj političkoj sceni od 2019. Njegov diskurs u borbi protiv korupcije i zahtjevima za transparentnijim upravljanjem osvaja mase, posebno mlade. Ne ustručava se kritikovati neokolonijalizam, neravnopravne odnose između Senegala i Francuske, ukazujući i na monetarnu zavisnost putem CFA franka a u isto vrijeme ističe svoj panafrikanizam, inspirišući se afričkim revolucionarima poput Thomasa Sankare i Mamadou Die. Prije 2019. godine, kao diplomirani pravnik, radio je u poreskoj upravi. Imajući pristup važnim informacijama, hrabro je denuncirao korupciju u najvišim krugovima vlasti, uključujući i predsjednika. Naravno, uskoro nakon toga, dobio je otkaz i okrenuo se politici. Osnovao je stranku “Pastef Les Patriotes”, a 2022. godine postao je gradonačelnik Ziguinchora, grada u južnom dijelu Senegala poznatog po svojoj buntovničkoj prirodi. Najavljujući kandidaturu za predsjedničke izbore 2024., Ousmane Sonko postaje izuzetno opasan po predsjednika Mackyja Salla i vladajuću elitu. U februaru 2021. godine, optužen je za silovanje, uhapšen i zatvoren. Sonko poriče te optužbe, optužujući da je riječ o zavjeri i dobiva masovnu podršku naroda. Prvi prosvjedi izbijaju. Tokom cijele 2022. godine, na društvenim mrežama se širila politička borba s ciljem osude korupcije, oslobađanja Sonka i suprotstavljanja mogućem trećem mandatu trenutnog predsjednika Mackyja Salla.

U junu 2023, Ousmane Sonko je oslobođen optužbi za silovanje, ali ubrzo nakon toga biva ponovo optužen, ovaj put za korupciju mladih. Sonko nove optužbe naziva parodijom pravde i političkom likvidacijom. Dolazi do masovnih protesta sa stotinama mrtvih, ranjenih i uhapšenih. Vlada se bori protiv naroda na sve moguće načine pa i sa ograničenjem pristupa internetu i društvenim mrežama. 9. juna 2023. godine, veliki prijatelj Mackyja Salla, francuski predsjednik Emmanuel Macron, više ne može da štiti svog kolegu i traži od njega da odustane od trećeg mandata. Manje od mjesec dana nakon ove intervencije, Sall odustaje od kandidature. Kao lijepu nadoknadu, Macron ga imenuje predsjednikom Odbora “4P”, hvaleći njegovu predanost demokratiji. Senegalski narod se osjeća ponižen ovim imenovanjem, podsjećajući Macrona na to da je, u ime demokratije, više od 100 ljudi ubijeno a više od 1000 uhapšeno tokom junskih protesta. Završetak ove sage dogodio se 15. decembra kada senegalski pravosudni sistem donosi konačnu odluku i ponovo uvrštava Sonka na izborne liste, omogućavajući mu da se kandiduje na predsjedničkim izborima 25. februara 2024., gdje će biti jedan od favorita. Sada možemo slobodno reći da Ousmane Sonko nema dostojnog konkurenta na izborima i jedino što ga može spriječiti da pobijedi je netransparentnost i neregularnost izbora ili neka nova podla manipulacija od strane Mackyja Salla.

Sasvim je sigurno da se predsjednički izbori, koji će se održati 25. februara, s nestrpljenjem iščekuju ne samo od strane svih senegalskih građana, već i od francuskih iseljenika, službenika i preduzeća. Sigurno je također, da će biti pomno praćeni ne samo unutar senegalskih granica, već i šire, u Francuskoj, u ostalim frankofonskim zemljama, kao i u drugim afričkim državama. Značajan broj mladih Afrikanaca vidi u Sonku borca protiv tih predsjednika-diktatora koji se vječno biraju, sistema koji im to omogućava, korumpiranih režima, imperijalizma i neokolonijalizma. Sonko, čija popularnost ne prestaje da raste, je nosilac nade za novu generaciju Afrikanaca svjesnu svojih prava i koja se prepoznaje u njegovom govoru. Nova generacija, koja je informisana i politički angažirana, koristi najmodernije oblike mobilizacije a u isto vrijeme se oslanja na naslijeđe afričkih istorijskih ličnosti, lidera pokreta emancipacije poput Thomasa Sankare, Cheikha Anta Diopa, Kwamea Nkrumaha, Patrice Lumumbe… Čak i mladi koji se nikada nisu politizirali odlučuju da se pridruže njegovom pokretu. Ti mladi ljudi čvrsto vjeruju u politiku, jer vjeruju u njegove riječi: “Ako odbijete da se bavite politikom, loši ljudi će to učiniti, voditi vas na loš način, odlučivati o vašoj sudbini na loš način, i vi ništa nećete moći poduzeti.

Piše: Darko Kiauta ekskluzivno za Preokret iz Senegala; Ilustracija: MidJourney prompt by Preokret

Leave a Comment

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Scroll to Top