Znate kako to ide sa živahnom muškom djecom? Stariji ih uče psovkama, nameću da rade nepodobštine, sve da bi im se tako simpatičnim smijali, ne razmišljajući da i djeca svojim postupcima nekoga mogu povrijediti. E, tako je bilo sa mnom. Psovao sam jer su me tako učili stariji rođaci i stričevi i jer sam njihov …
O tome kako sam dobio ime nije se puno pričalo. Spominjali su neke neusvojene prijedloge tipa Zdravko (baba sanjala), Mihael (moderna tetka navaljivala, hvala Bogu nisu ni razmatrali njen prijedlog. Bilo je još tu nekih lobiranja ali ne sjećam se više. Očito se na sceni odvijala velika rasprava jer mi je rodni list izdat dva …
RADE LIKIĆ: Kamena kolijevka i kako sam dobio ime Read More »
Tog 7 juna 1992. godine ja sam već bio u Hercegovini. Slobodu sam našao tu, gdje je sve grmilo i sjevalo, gdje su ljudi ginuli, a granate dolazile bez reda i najave. O roditeljima ništa nisam znao već više od mjesec dana. Ostadoše u paklu Sarajeva, odakle ja Božijom promisli utekoh, kad se uteći moglo. …
RADE LIKIĆ: Od lipanjskih zora majka je nosila krst Read More »
Vladimir-Vlado je moj drug. Borac prve kategorije koji se sa studija u rodni kraj vratio početkom rata i na fakultet više nikada nije otišao. Ratni je vojni invalid koji je dugo odbijao da prihvati ona prava što mu po zakonu pripadaju. Kaže on se zato nije borio. Sinoć smo sjedili u kafani, cjevčili pivo i …
RADE LIKIĆ: Zašto sam Dari iz Jasenovca dao desetku Read More »
Mnogo puta sam pohodio čuveni Zeleni dub na Bančićima i osjećaj fascinacije njegovom zelenom krošnjom u moru okolnog sivila uvijek je isti. Otkud tu, vječna je nepoznanica. Iznikao kraj starog srednjovjekovnog karavanskog puta, pamti mnoga burna dešavanja proteklih vijekova. Pamti i ćuti, kao što ćute i Bančići, a od srednjeg vijeka, pa i još starijih …
REPORTAŽA PREOKRETA IZ HERCEGOVINE: Čudesni hrast iz Bančića čije lišće nikada ne žuti Read More »
Nazifa i Atifa nisam upamtio. Ti poznati sarajevski stolari umrli su prije moga rođenja. Njihova sestra Nazifa, pojavila se na vratima našeg novog stana u ulici Skerlićevoj koji dan pošto smo se doselili te daleke 1978. Dok je majka otvarala vrata ja sam stajao ispred nje, čekajući da vidim ko nam to dolazi u goste. …
Imaš cigar? Što ne kupim? Oklen kukavče! Vidiš li pošto su? Kupim kad imam koju marku. Da prestanem? Ne seri, samo me to drži u životu. E hvala ti care! Imam vatre, ne treba. Šta radim? Stučem pokoju dnevnicu kad bude i tako. Sad slabo, ovaj virus sve zatvorio. A ne mogu ni raditi puno. …
RADE LIKIĆ: Ispovjest stvaraoca Republike Srpske Read More »
San nije dolazio na oči. Odavno ga ne pohodi. Ležao je u uniformi na krevetu u pustoj kući i mislio kako su samoća i gluva tišina ubojitije od puščanih hitaca i parčadi granate. Zna to, sva je stradanja osjetio, samoća je najgora. Onaj osjećaj napuštenosti koji ga stalno prati ubija gore od metka. Geleri su …
Imao je djed prijatelja. Hrvat, revnosni katolik. Znao sam ga od ranog djetinjstva. Bio mi drag jer mi je stalno nešto kupovao. Oni djed dosta radili zajedno, sadili lubenice po pola, dobre novce uzimali u Metkovićima za dernek 27 jula. Bili su i neki kumovi, šišani pa čak i kršteni. Moglo je to prije. Godinama …
RADE LIKIĆ: Blajburška misa na pravoslavnom groblju Read More »
Dan u selu žena u crnini je često mračniji od noći. Kad je duša slijepa i prazna, kada kamen stoji u drobu kao ploča na grobu, noć zna donijeti olakšanje. Ostane se kraj ognjišta na kamenom krevetu usamljeno su svojoj žalosti, oslobođeno tuge i kukanja ostalih majki i udovica. Po danu na pleća moraš primati …
