MUHAMED KOVAČEVIĆ: Alahimanet Huso!

 Dana 06.07. 2020 godine, u višem sudu u Beogradu, na 10 godina zbog ratnih zločina nad civilnim stanovništvom Sarajevskog naselja Hrasnica, osuđen je Husein Mujanović.

Time je spuštena zavjesa na dvogodišnji sudski postupak, ali i na jednoipogodišnje istraživanje prije čina samog hapšenja, koje je sproveo autor ovog teksta.

Sav opis koji se može vezati za slučaj Huseina Mujanovića, može se opisati samo jednom riječu : tužno! Čovjek koji je u Sarajevsko naselje Hrasnica došao pred sami početak rata, a koji je zahvaljujući poznanstvu svog zavičajnog prijatelja a tadašnjeg komadanta bezbjednosti 104 viteške motorizovane brigade Amira Šabovića, dobio mjesto upravnika zatvora koji je ličio na sve sem zatvora, svoju upravničku karijeru je završio onako kako je i počeo – vrlo banalno!

Kobajagi krupna riba

Naime, njemu je kao stručnom licu, iz „njegovog zatvora utekao Mirko Bunoza zvani Hakala, komadant jedinice HOS-a, koji je u tom zatvoru se našao zbog zločina ubistva pripadnika ARBiH Nijaza Tabaka 13.07. 1992godine, u Sarajevskom naselju Donji Kotorac.

Da je pravde, a ne politike, u tom istom zatvoru bi mu društvo pravio i Tomislav Tomo Kovač, jedan od ratnih komadanata srpskih snaga na Ilidži, kao i misteriozni sudac, koji je naredio strijeljanje 42 Bošnjaka iz Kasindolske Ulice, također na Sarajevskoj opčini Ilidža, a koji se prema mojim saznanjima danas slobodno šetka Beogradom

Bježeći iz Husinog zatvora, dotični Hakala je uspio čak i da, navodno, siluje jednu ženu u Hrasnici, što je ipak bilo previše za tadašnju civilnu vlast, koja je uspjela da smijeni Mujanovića sa te pozicije, na kojoj bi on vjerovatno i ostao do kraja završetka rata, da nije imao taj incident.

Odmah nakon što je smijenjen sa funkcije upravnika zatvora, Mujanović je završio u logistici 104 viteške motorizovane brigade.

Baš onoj logistici, koja je preko firme „Beglerbeg“ i Sarajevskog ratnog tunela, švercovala humanitarnu pomoć u opkoljenom Sarajevu, naplaćujući je nesretnim Sarajlijama po cijeni  od 5 do 15 puta više nego što je iznosila nabavna cijena te iste robe.

Skandalozni sud i zamjena teza

Uistinu nezgodan detalj za „komadanta“ ARBiH, kako Mujanovića netačno i potpuno pretenciozno prozvaše sarajevski mediji. Važno je napomenuti da se upravo ovih dana očekuje i presuda Mirku Bunozi, koji je pred sudom BiH optužen za udruženi zločinački poduhvat, i masakr srpskih civila u selu Ledići u opštini Trnovo u ljeto 1992 godine.

Kao što vidite, pravda je spora ali ipak dostižna.

CRNO NA BIJELO: Bilješka o bijegu Mirka Bunoze

U cjelokupnoj hajci, koju su protiv višeg suda u Beogradu pokrenuli sarajevski mediji, kao i političari, namjerno se izostavljaju dvije vrlo bitne činjenice.

Prva od njih je ta da je Husein Mujanović državljanin Srbije, koji je uhapšen na teritoriji Srbije. I valjda je potpuno prirodno da mu sudi sud u Beogradu.

Druga, još značajnija činjenica jeste, da je ime Huseina Mujanovića se nalazilo u predmetu „Hrasnica 1“, koji istražuje i vodi državni tužilac tužilaštva BiH – Vladimir Simović. Što u praksi znači da, ako mu ne bi bilo presuđeno u Beogradu, Mujanović bi svakako bio osuđen u Sarajevu. Ovdje se sada nameću dva pitanja: Prvo pitanje je da li to znači, da je svaki zločin nad Srbima u Sarajevu zabranjena tema?

Sav opis koji se može vezati za slučaj Huseina Mujanovića, može se opisati samo jednom riječu: TUŽNO! Čovjek koji je u sarajevsko naselje Hrasnica došao pred sami početak rata, a koji je zahvaljujući poznanstvu svog zavičajnog prijatelja a tadašnjeg komadanta bezbjednosti 104 viteške motorizovane brigade Amira Šabovića, dobio mjesto upravnika zatvora koji je ličio na sve sem zatvora, svoju upravničku karijeru je završio onako kako je i počeo – vrlo banalno!

Jer, ta priča narušava općepoznatu sliku Sarajeva kao žrtve srpske agresije. U prilog ovakoj tezi ide i vrlo neugodna činjenica da niti jedan od vodećih sarajevskih medija ne prenosi suđenje protiv pripadnika ARBiH iz Sarajevskog naselja Alipašino Polje, optuženih za ratne zločine protiv srpskog civilnog stanovništva, koji su po svom obimu i veći i užasniji od slučaja Huseina Mujanovića.

Uloga Fikreta Prevljaka

A drugo pitanje bi glasilo: Da li je ovolika hajka pokrenuta zbog činjenice da je ratni komadant Huseina Mujanovića bio Fikret Prevljak, sadašnji prvi čovjek stranke SDA u kantonu Sarajevo?

Napomene radi, sud u Srbiji je ustvrdio da se radi o ubistvu šest srpskih civila iz naselja Sokolović Kolonija i Hrasnica.

CRNO NA BIJELO 2: Bilješka o smjeni Huseina Mujanovića

 Zbog ovih nedoumica, nije teško razumjeti burne reakcije političara iz stranke SDA, kao i njenog strukturno-ideološkog pobačaja koji sebe naziva Narod i Pravda.

Začuđuje samo oštra reakcija „Naše stranke“, ali ona se može vrlo prosto objasniti. Naime pošto je Peđi Kojeviću, predsjedniku te stranke, dojadilo da ga po Sarajevu nazivaju četnikom, on se odlučio dokazati većim „Bosancem“ i od Bakira Izetbegovića. A ne postaje li se „Bosanac“ na način da se „štiti“ presuđeni ratni zločinac nad srpskim stanovništvom?

Tužna i žalosna je činjenica da svi ovi političari, a posebno ovi iz stranke SDA, koji i sada „obnašaju“ vlast, nikada nisu na Vijeću ministara donijeli dokument o strategiji rješavanja ratnih zločina, koji bi omogućio tužilaštvu i tužiocima BiH da na brži i efikasniji način rješavaju pitanja ratnih zločina, pogotovo onih iz Sarajevske kotline.

I za kraj nepravda

Živjeti i pisati o nepravdi i žrtvama ratnih zločina, danas uglavnom nema smisla. Dnevnopolitička dešavanja koja se kreiraju, za par dana će smaknuti priču i o Husejinu Mujanoviću, koji će i na drugostepenoj presudi vjerovatno dobiti ono što je zaslužio, jer su svi dokazi tužilaštva toliko jaki da će Mujanović sa obzirom na svoje godine starosti, vjerovatno svoje posljedne dane provesti u zatvoru u Beogradu.

Druga još značajnija činjenica jeste, da je ime Huseina Mujanovića se nalazilo u predmetu „Hrasnica 1“, koji istražuje i vodi državni tužilac tužilaštva BiH – Vladimir Simović. Što u praksi znači, da iako ne bi bio presuđen u Beogradu, Mujanović bi svakako bio presuđen u Sarajevu. Ovdje se sada nameću dva pitanja:Prvo pitanje je da li to znači, da je svaki zločin nad Srbima u Sarajevu zabranjena tema?

Da je pravde, a ne politike, u tom istom zatvoru bi mu društvo pravio i Tomislav Tomo Kovač, jedan od ratnih komadanata srpskih snaga na Ilidži, kao i misteriozni sudac, koji je naredio strijeljane 42 Bošnjaka iz Kasindolske ulice također na sarajevskoj opčini Ilidža, a koji se, prema mojim saznanjima, danas slobodno šetka Beogradom.

No, kao što rekoh, pravda je jedno a politika je drugo.

Nažalost, kod nas pitanje procesuiranja potencijalnih ratnih zločinaca je isključivo političko pitanje, vrlo zgodno za unovčiti ili pak politički poentirati na dnevnoj osnovi. Dok je to tako, svi mi smo osuđeni da živimo u ovom živom blatu, gdje su nam i potencijalni i presuđeni ratni zločinci heroji koji uređuju naše živote.

Preokret, Foto: YouTube

Leave a Comment

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Scroll to Top