INTERVJU, VELIBOR MILIVOJEVIĆ, NOSILAC LISTE “OSTAJTE OVDJE”: Mostar jedino može biti ono što je uvijek i bio, MOSTARSKI

Google+ Pinterest LinkedIn Tumblr +

Doktor Velibor Milivojević je čuveni mostarski ljekar, omiljeni sugrađanin, ali, kao poznati hirurg i direktor Bolnice u Nevesinju, nosilac je liste „Ostajte ovdje – Zajedno za naš Mostar“ za predstojeće Opštinske izbore u Mostaru, gradu slučaju u kojem gotovo deceniju nisu održani izbori za Gradsko vijeće i gradonačelnika. Lista na čelu koje je doktor Milivojević podržana je od srpskih stranaka SNSD-a i SDS-a, ali ne bježi od toga da je i građanska lista otvorena za sve građane Mostara. O kakvoj se kombinaciji radi i zbog čega je ona baš tako osmišljena, odlučili smo porazgovarati sa njenim nosiocem

Poštovani gospodine Milivojeviću, izbori u Mostaru ne samo da su fenomen zbog gotovo decenijskog odlaganja radi nečuvenih i suludih nacional-birokratskih zavrzlama, već i zbog toga što su zaista šansa za politički preokret u ovom gradu. Vi ste na čelu liste koja je i srpska i građanska. Pomalo je to prosječnom građaninu čudno da je lista i jedno i drugo. Kako je to moguće? To jest da li je moguće da to jedno drugo nadopunjuje?

Sama spoznaja da izbora na lokalnom nivou nije bilo dvanaest godina Mostar svrstava u grad fenomen, slučaj ili kako već sve nije nazivan. Funkcionisati u takvim uslovima, a tako dugo ne imati želju, razum, odgovornost da se dogovor o novom izbornom pravilu postigne i držati grad u blokadi posmatrano iz ugla svakog građanina djeluje, najblaže rečeno, strašno.

Kao odgovor tako neodgovornih politika imamo to što imamo  danas u Mostaru: prljav, zapušten, neobnovljen grad, grad iz kojeg svi žele da odu, grad u kojem se sve manje priča o kulturi, turizmu, privredi, industiji, sportu, običnom čovjeku.

Tako da kad imate takvu polaznu osnovu šta god da se desi biće preokret. I pored toga što su ljudi apatični, izvarani, od svih i svakog, ne želeći da svojim glasom daju legitimitet nikome, ne vjerujući nikome, nadam se da ćemo ipak svi zajedno smoći snage, povratiti vjeru u čovjeka, vjeru u Mostar i Mostarca i izabrati vijećnike koji će povesti ovaj grad u mnogo bolju i ljepšu budućnost.

MILIVOJEVIĆ: “Mostar je nažalost još uvijek razrušen grad.”

Ja se nalazim na čelu liste koja je nastala koalicionim dogovorom stranaka sa srpskim predznakom, ali to je ne čini ništa manje ni građanskom. Okupljeni smo sa osnovnim ciljevima: Mostar grad ravnopravnih naroda i građana; Mostar bolje i ljepše mjesto za sve, grad po mjeri čovjeka. Mišljenja sam da svi mi u Mostaru treba da budemo nacionalno svjesni, ali ne i ostrašćeni u svojim idealima i da na taj način nećemo ugrožavati jedni druge, nego naprotiv oplemenjivati. Uz svu tu raznovrsnost kultura, multietničnost, Mostar jedino i može  biti ono što je uvijek i bio, MOSTARSKI.

Srbi su, formalno-pravno i do sada imali predstavnike, ali iz različitih stranaka. Često se moglo reći da se nije radilo o predstavljanju nego o etno-biznisu u kojem su pojedinci unosno naplaćivali svoju narodnost. Opet, dosadašnji izbori su pokazali i veliku nezainteresovanost srpske populacije da uopšte glasa. Ljudi su očigledno rezignirani do kraja. Čime ih vi potičete da ipak glasaju?

Izbornim zakonom za grad Mostar je utvrđeno da iz reda svakog naroda može da bude najviše petnaest , a najmanje četiri vijećnika  i jedan predstavnik ostalih. U svim sazivima do sada je taj princip ispoštovan, čak je bilo saziva i sa većim brojem od četiri vijećnika koji su se izjasnili kao Srbi. Na mjesto vijećnika su birani sa lista drugih nacionalnih stranaka, a sama činjenica da mi ovdje nemamo konstitutivnost, iako to nije u nadležnosti Gradskog vijeća, govori nam o tome koliko su uvažavani, bili politički prisutni i kakve su stavove zastupali.

Nisam pristalica kategorisanja i dijeljenja  na dobre i loše,  prave i lažne Srbe, Bošnjake, Hrvate, ali jesam svakako za činjenice: učinjeno ili neučinjeno.

Ja sam za transparentnost, istinu i odgovornost. U pravu ste kada kažete da potencijal srpskih glasača nije iskorišten, kako ovdje tako i u dijaspori. I to treba da bude predmet analiza, da se traži odgovornost, a možda se više i nije moglo. Ja nikome ne dajem ni lažna ni velika obećanja.

Moji ciljevi nisu kratkoročni. U miljeu Mostara u kakvom danas živimo jedino okupljeni svi zajedno sa svim Mostarcima koji su za ravnopravnost, možemo sačuvati i nacionalni i građanski identitet. Na taj način čuvamo i Mostar jer jedino ako za pedeset godina Mostar bude i hrvatski i bošnjački i srpski i svih ostalih, možemo reći da je Mostar  evropski.

Činjenica  da u svim javnim institucijama nema uopšte ili ima jako malo zaposlenih Srba nam govori da se jedino predstavljani od izabranih vijećnika  sa ove liste možemo boriti za ravnopravniji položaj srpske zajednice, ali i svih drugih koji su zapostavljeni zbog nestranačke ili neke druge pripadnosti ili nepripadnosti.

Slušajući platforme i obećanja svih drugih političkih subjekata na ovim izborima stičem utisak da će se na ovim izborima desiti čudo, ako se stvarno zalažu za građansko ovako kako govore, ili je ipak u pitanju licemjerstvo. Odjednom su svi samo Mostarci, pitam se zašto smo onda ovdje gdje jesmo ako je to stvarno tako. Ja otvoreno kroz istupe kažem da sam i Srbin i Mostarac, da volim Mostar, da treba da radimo na pomirljivosti, da ne guramo stvari pod tepih, da poštujemo jedni druge, da se radujemo uspjesima bilo koga, da pokažemo pijetet za bilo kakvom žrtvom koju je neko podnio, da velikim korakom krenemo naprijed svi zajedno.

U Mostaru, što se Srba tiče ipak mnogo toga se mijenja. Uskoro će Saborna ckrva ponovo otvoriti svoja vrata vjernicima, otvara se i dopunska škola za djecu sa perspektivom da preraste u nešto još ozbiljnije, Šantićeve večeri su ozbiljna manifestacija u cijelom regionu, a tako i SPKD Prosvjeta. Pa ipak, još mnogo toga je veliko poniženje za srpsku zajednicu. Kako saznajem u školama po hrvatskom planu i pogramu se ne izučava ćirilica, djeca odrastaju u ulicama koje nose imena ustaških glavešina iz vremena NDH, a opet teško da su Mostarci u cijelosti dobro obavješteni o tome koliku je važnost srpska zajednca imala u istoriji grada. Da li je potrebno o svemu tome radikalnije govoriti i te teme nametati u javnom prostoru cijele BiH?

Radujem se što će se uskoro građevinski radovi na Sabornoj crkvi završiti i što će se početi sa svakodnevnim bogosluženjima u njoj. Obnavljajući cijeli kompleks oko crkve i završetkom unutrašnjih radova i ikonopisa, Mostar će dobiti jednu od svojih bitnih i prepoznatljivih građevina, a pravoslavni vjernici još jedan vrijedan spomenik svog bitisanja na ovom prostoru i hram gdje će moći ispovijedati svoju vjeru.

Kao i mnogo godina ranije i sada kroz svoja udruženja Srbi promovišu svoju kulturu, ali daju i veliki doprinos kroz manifestacije koje organizuju cjelokupnoj kulturnoj slici grada.

Problem pisma i jezika uz već ranije spominjanu  konstitutivnost su Ustavom BiH zagarantovana prava, ali nažalost i sad moramo da trošimo energiju i borimo se da budu ispoštovani.

Mi na ovim prostorima trebamo samo iskreno govoriti, stavljati naglasak na pozitivna zbivanja, na svijetle i dobre stvari iz  naših istorija, biti samokritični, prihvatiti odgovornost pa onda tražiti grešku u drugima. Jedino takav pristup uvažavajući i dobro i loše onog drugog, tražeći i pronalazeći na svim stranama pravog sagovornika da pokušamo vratiti vjeru u čovjeka i dobro.

Naravno, ono što je ključno za život svih zajednca u Mostaru jeste i infrastruktura. Vi živite ovdje, pa tako znate sa čim se sve susrećemo, od odvoza smeća, problema sa odlaganjem otrovnih materija u Neretvu, lošim autobuskim saobraćajem, činjenicom da nas u starom gradu na svakom ćošku dočekuju ruševine i… spisak je podugačak. Pretpostavljam da i sami imate mnogo toga prigovoriti i neki plan kako se s tim nositi.

Mostar je nažalost još uvijek razrušen grad. Bojim se da bi iz realnih izvora grada ova obnova mogla da potraje, a mi smo i do sada izgubili mnogo vremena. Trebaće pokušati iznaći načina da se zainteresuje i kanton i Država, ali i EU i drugi donatori i pokušamo što prije da obnovimo i nadogradimo naš grad.

I JEDNO I DRUGO: “Ja otvoreno kroz istupe kažem da sam i Srbin i Mostarac, da volim Mostar, da treba da radimo na pomirljivosti.”

I ono što je obnovljeno je zapušteno. Više nemamo lijepe parkove, uređene zelene površine, riješenu infrastrukturu…  Sve to su prioriteti kojima se treba baviti saziv novog Gradskog vijeća na prvim zasjedanjima.

Vratimo se opet dosadašnjm etnobiznisima. Definitivno je višestruko ratno razaranje Mostara bio civilizacijski sunovrat, ali je isto tako jasno da njegovo vaskrsenje može biti i civilizacijska kopča, zar ne? Koliko budućnosti zapravo nema u tim najčešće sitnim  bijednim “ja tebi – ti meni” trgovinama koje, ako nemaju  dozu opšteg interesa zajednice ostaju čiste lične pohlepe od koje većina stanovništva nema ništa?

Živimo u vremenu gdje su nam  nametnute neke nove vrijednosti, nešto od čega smo prije zazirali sada je poželjno, nešto što smo prije nazivali bezobrazluk sad uz osmijeh kažemo da je pozitivna drčnost itd. Omladina odrasta uz stav samo ličnog, bez osjećaja za opšte dobro, stavlja se naglasak na prava, ali ne i istovremeno na obaveze, tako da bez adekvatnog  plana i predanog rada cjelokupnog društva, uz spremnost da taj proces ozdravljena traje dugo, nažalost ne bih bio optimista u dobro u budućnosti.

Da li je suzbijanje ovakvih stvari prava uloga srpske zajednice, baš kao i nekad kada je proizvodila velike ideje koje nisu oblikovale najbolje godine samo Srba, već i svih naroda u bivšoj Jugoslaviji?

Pozitivna uloga pojedinca ili naroda može biti samo jedan biser u ogrlici, ali bez niza bisera ona ne može biti to što jeste. Samo zajedno i to na mnogo većem nivou možemo uraditi nešto dobro.

Ako se stvari poslože kako treba i sa dovoljno glasova, Vi biste mogli postati i gradonačelnik Mostara ako se ne varam? Nadate li se tome?

Svaki vijećnik koji bude izabran moći će biti biran za gradonačelnika. Ne nadam se i ne želim biti gradonačelnik, ne zato što se bojim odgovornosti, nego zato što želim da nastavim da se bavim svojim poslom koji volim, a kroz rad vijećnika da dam puni doprinos svim pozitivnim i progresivnim promjenama u ovom gradu.

Razgovarao: Vuk Bačanović za Preokret
Foto: Privatni arhiv doktora Velibora Milivojevića

Share.

Leave A Reply