DALIBOR TANIĆ: Jesu li Romi i Romkinje građani i građanke Kantona Sarajevo?

Odbijam da prihvatim “nisam dovoljno upoznat” kao odgovor kada su u pitanju tvoji sugrađani i sugrađanke. Ako neko ne zna kako žive njegove komšije Romkinje i Romi u Kantonu Sarajevo, onda je upitno da li uopšte zaslužuje poziciju premijera, ali ne samo zbog Roma, već zbog opće senzibilnosti prema onome što se dešava oko njega i prihvatanja realnosti koja se vidi golim okom…

Nekako sam oduvijek bio siguran da će doći momenat kada će kontinuirana društvena dehumanizacija Roma i ignorisanje činjenice da su ljudi koji žive sa nama, a ne pored nas, doći na naplatu. Frustrira me suočavanje sa ovom istinom. Moram priznati da je ona za mene zastrašujuća. Shvatam kao poraz kada i danas moram objašnjavati da smo moji sunarodnjaci i ja, pripadnici i pripadnice najugroženije nacionalne manjine u Bosni i Hercegovini.

Zar nismo s tom lekcijom odavno završili i ako nismo, kada ćemo. Odoše donatori, a projekat podizanja kapaciteta i vidljivosti očigledno nije uspeo.

Obeshrabruje me kada čujem, vidim, ili pročitam da neko i dalje ništa ne zna o životu ljudi koji vijekovima žive ovdje i čiji su dio historijskog, kulturnog i svakog drugog identiteta.

Ovo posljednje se desilo nedavno, nakon što sam pročitao intervju, objavljenom na portalu Buka, sa mandatarom za sastav nove Vlade Kantona Sarajevo, Nihadom Ukom.

Zašto?

Jedno od pitanja za mandatara je bilo: Šta će biti u fokusu Vašeg rada, koju to snagu, energiju donosite u izvršnu vlast u Kantonu Sarajevo?

Odgovor je bio vrlo motivirajući: Ako se može sažeti u jednu rečenicu, to bi bilo povećanje kvalitete života građanki i građana Kantona Sarajevo. Želja mi je da nakon okončanja mandata građanke i građani osjete da im je kvaliteta života i društveni sadržaj bolji nego što je to bio prije.

Zar to nije san svakoga od nas – kvalitetniji život. To je osnovni zadatak vlasti. Dužni su nam to obezbijediti, kao kompenzaciju za sve namete koje skupo plaćamo. Biti sretan i zadovoljan, barem djelimično, nakon mandata jedne vlade je sve što bi nam trebalo i o čemu potajno sanjamo decenijama…

Iako je ovo bio školski primjer populističkog odgovora, ohrabrila me je vizija mladog čovjeka koji će biti na vrlo odgovornoj poziciji izvršne vlasti. Jasno je da neko ko je na poziciji mandatara, odnosno premijera, pored stručnosti, iskustva, obrazovanja, a prije svega stranačke pripadnosti, mora barem malo biti vizionar i gledati u budućnost.

A onda, nakon ohrabrenja, hladan tuš, grčenje u stomaku i nagon za povraćanje, pomiješan sa osjećajem nemoći.

Novinar Buke, postavio je još jedno pitanje, koje se itekako nadovezuje na pitanje iznad: Mnogi građani u Kantonu Sarajevu su nevidljivi i ne ostvaruju brojna prava. Recimo radio sam priču sa desetinama romskih porodica koje nemaju pristup vodi, kanalizacionom sistemu, električnoj energiji. Oni ne mogu biti priključeni na elektro, vodo i kanalizacione mreže jer uglavnom žive u ilegalnim objektima. Mislite li se baviti rješavanjem ovog problema i generalno problemima manjina, a prije svega Roma?

Odgovor mandatara nije bio populizam, već surova realnost, gdje se suočavam sa realnošću koja me frustrira, a prije svega plaši i čini nemoćnim: Nisam dovoljno upoznat s ovim problemom da bih mogao komentarisati, ali mogu reći da ću se sigurno baviti problemima manjina, kao i problemima koje imaju Romi u Kantonu Sarajevo.

Teško je prihvatiti i logički povezati da mandatar na Rome gleda kao na ljude o kojima ne zna dovoljno, ali je voljan baviti se njihovim problemima, dok obećava da će svim građanima i građankama poboljšati kvalitet života do kraja svog mandata.

Bojim se da je došlo do svjesne podjele na građane i građanke s jedne i na Rome s druge strane. Ako će se mandatar baviti samo problemima Roma u naredne četiri godine, ja vam već danas mogu reći da moji sunarodnjaci neće biti oni čiji će kvalitet života i društveni sadržaj biti bolji nego što je bio! Uostalom, pitajte njegove prethodnike sa kakvim predznanjem o Romima su ušli na poziciju premijera i šta su učinili za nas prethodnih godina?

E, sada, da li će možda biti nekog trans-mandatarsko-premijerskog prenošenja znanja na čiju sesiju Uk još uvijek nije bio, ne znam? Možda postoji tajna knjiga negdje u kabinetu u kojoj su zapisani svi prioriteti, problemi, a najvažnije, znanja i savjeti koji bi bila na fonu: gdje ja stadoh, ti produži – a evo i kako.

Ako aktuelni mandatar do sada nište nije naučio (niti je našao tajnu knjigu), niti zna o tome u kakvim uslovima živi jedna čitava etnička zajednica, koja vijekovima obitava u Sarajvu, vjerujete li da će pored svih političko-koalicionih obaveza koje će imati u naredne četiri godine, imati vremena da uči o Romima kako bi rješavao njihove probleme?!

Jedan bi rek’o: ma hajte molim vas!?

Činjenica od koje niko ne može pobjeći, pa ni aktuelni mandatar za sastav nove VKS, jeste da odnos prema najugroženijim skupinama, najbolje pokazuje stepen demokratije i uređenosti jedne države. Romi u Bosni i Hercegovini su najbolji indikator kako se država odnosi prema najslabijima, a gospodin Uk o njima ne zna ništa.

Moje pitanje za gospodina mandatara, sve njegove koleginice i kolege, koalicione i nekoalicione, je sljedeće: još koliko romska zajednica treba da bude siromašnija, ugroženija, zapostavljenija, da bude do te mjere vidljivo, pa da uđemo na te vaše liste prioriteta u mandatu?!

Zar zaista mislite da možemo biti ugroženiji, zapostavljeniji i siromašniji, od ovoga koliko ste nas učinili zapostavljenim, siromašnim i nevidljivim.

Šta treba da se desi da nas uvrstite među građane i građanke, pa da i mi malo osjetimo taj ljepši i kvalitetniji život nakon završenog mandata?! Nemoćan sam u ovom trenutku da bilo šta uradim, sem da podjelim svoje ogorčenje i frustriranost.

U ime Roma ne govori niko, niti se glas Roma čuje na sjednicama, sastancima, pregovorima, nema nas u političkim programima, manifestima… Zato i nema mjesta za nas među građanima koji će osjetiti blagodet nakon završenog mandata!

Duboko vjerujem da najveći broj političara i političarki na Rome gleda baš kao što gleda ovaj mandatar – ne znam dovoljno, ali sve ću uraditi da riješim problem, i tako decenijama. Rezultati? Pa zar nisu (ne)vidljivi?!

Shvatio bih gospodina Uka da mu je novinar postavio pitanje o ljudima u pokretu koji su došli iz Afganistana, Bangladeša, Sirije, Iraka ili neke druge zemlje. Shvatio bih i prihvatio da o njima ne zna ništa i da je voljan da o njima uči i rješava njihove probleme.

Odbijam da prihvatim “nisam dovoljno upoznat” kao odgovor kada su u pitanju tvoji sugrađani i sugrađanke. Ako neko ne zna kako žive njegove komšije Romkinje i Romi u Kantonu Sarajevo, onda je upitno da li uopšte zaslužuje poziciju premijera, ali ne samo zbog Roma, već zbog opće senzibilnosti prema onome što se dešava oko njega i prihvatanja realnosti koja se vidi golim okom.

Ako ništa ne znate o onima čiji život treba najviše poboljšati, popraviti, unaprijediti, iskreno, ne znam od koga očekujete da vam na kraju mandata zahvali što ste uradili nešto dobro za njegov i život njegove porodice?

Izvor: Newipe
Foto: MidJourney prompt by Preokret

Leave a Comment

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Scroll to Top