Dva pisma koja slijede moje su obraćanje gradonačelniku Trebinja, povodom sve izraženijeg i sve nepodnošljivijeg akustičnog terorizma, odnosno divljanja grupe vlasnika motocikala po gradskim saobraćajnicama, pri čemu simultano krše veći broj zakona, počev od zakona o bezbjednosti saobraćaja pa do zakona o javnom redu i miru.
Za to vrijeme nadležne institucije praktikuju dosljednu pasivnost, a često iskazuju i određeni nivo blagonaklonosti za tu pojavu koja ne samo da ometa žitelje Trebinja i posjetioce ovog grada, već predstavlja i ozbiljnu prijetnju po njihovu bezbjednost u saobraćaju, ali i po njihovo zdravlje, jer je buka još davno prepoznata kao jedan od veoma ozbiljnih faktora ugrožavanja ljudskog zdravlja.
Pisma, na koja nisam dobio odgovor, ovdje objavljujem kao egzemplar političke literature i kao jedan od mogućih načina komunikacije građana za organima vlasti – dosadašnji načini pokazali su se kao neučinkoviti i učesnici u vlasti naučili su da ih ignorišu ili iskoriste za vlastitu dobrobit, pa nije zgoreg razmisliti o načinu komunikacije koji ih stavlja u poziciju intelektualne i civilizacijske inferiornosti pred građanima, dakle pred onima koji ih plaćaju za obavljanje posla kog ne obavljaju.
Prvo pismo:
Poštovani gospodine Ćuriću,
uvjeren sam da Vam nije promaklo da je krajem septembra i početkom oktobra došlo do eskalacije akustičnog terorizma na trebinjskim ulicama. Riječ je o bjesomučnom divljanju određenog broja vlasnika motocikala i kvadova, koji po čitav dan vozikaju svoje ljubimce po najužem gradskom području, vratolomnim brzinama a bez poštivanja drugih saobraćajnih propisa a ujedno i proizvodeći gromoglasnu buku, čime simultano krše veći broj pozitivnih zakonskih propisa, počev od zakona o bezbjednosti saobraćaja pa do zakona o javnom redu i miru.
Pošto nadležni policijski organi ne pokazuju skoro nikakvu ambiciju da obuzdaju ovu kriminogenu pojavu koja ne samo da ugrožava bezbjednost, mir, a potencijalno i živote građana Trebinja, već i narušava sliku koju Trebinje, kao turistički centar, pokušava da stvori o sebi, obraćam se Vama, kao prvom čovjeku našeg grada, s pitanjem zašto stanovnici Trebinja moraju biti žrtve šačice svakodnevnih kršilaca zakona i zašto policijske službe ignorišu tu pojavu koja, kako kriminološka i socijalna praksa govori, po pravilu prerasta u veću i opasniju prijetnju po zajednicu?
Takođe Vas podsjećam da je u civilizovanom dijelu svijeta sve učestalija praksa da se divljanje motorista i vlasnika kvadova obuzda i ograniči, te da u tu svrhu lokalne zajednice donose brojne propise i odluke iz svoje nadležnosti, a što se pokazalo kao efikasno rješenje. U tehnološkom procvatu 21. vijeka kamere, mjerači buke i druga tehnička sredstva nisu problem, problem je nepostojanje volje da se radi posao koji je plaćen novcem poreskih obveznika, među kojima sigurno ne preovladava šačica akustičnih terorista i kršilaca zakona, već oni kojima je potreban red i mir.
Sjetićete se da sam, kao gost u Vašoj kancelariji povodom intervjua kog smo radili za Preokret, odbio ljubazno ponuđenu kafu jer je u kancelarijama javne uprave zakonom zabranjeno pušenje, pa sam se, kao građanin koji poštuje zakon, odrekao jednog užitka da ne bih došao u sukob s tim zakonom, a potom ću Vas još jednom upitati – zašto nadležna tijela i organi u Trebinju šačici akustičnih terorista tolerišu svakodnevno kršenje zakona i da li je užitak što ga takvi nalaze u divljoj i opasnoj vožnji važniji od zakona?
Na kraju, zapitajte se da li želite da u istoriji budete upamćeni kao gradonačelnik Trebinja u čijem se mandatu ovaj grad pretvorio u zabačenu provinciju iz američkih filmova, koju teroriše lokalna banda motordžija i kojoj se niko, uključujući i gradonačelnika i šerifa, ne smije suprotstaviti?
S poštovanjem
Elis Bektaš
pisac i publicist
Trebinje, 9. 10. 2023.
Drugo pismo:
Poštovani gospodine Ćuriću,
prije svega, želim da Vam čestitam na nedavnom predstavljanju našeg grada i njegovih potencijala u Lombardiji, ujedno izražavajući nadu da ste tom prilikom naučili i neke lekcije o organizaciji gradskog i društvenog života u civilizovanom svijetu. Uvjeren sam da Vam je boravak tamo bio prijatan i da Vas domaćin nije izložio akustičnom terorizmu kom su skoro svakodnevno izloženi ne samo turisti i drugi posjetioci našeg grada već i njegovi građani, oni koji svojim poreskim prihodima pune budžet iz kog se ne finansira samo grad, već i službe nadležne i odgovorne za održavanje reda i zakona u Trebinju.
Nisam očekivao odgovor na moje proteklo obraćanje Vama, ali sam se nadao da ćete shvatiti da su to možda i jedine iskrene riječi i savjeti koje ste dobili tokom svog mandata – svako drugo obraćanje Vama ili je naredbodavni narativ kroz stranačke strukture ili je uvredljivo dobacivanje motivisano željom da se zauzme Vaše mjesto ili je jednostavno riječ o snishodljivosti ljudi iz Vaše neposredne blizine koji očekuju nekakvu korist na osnovu toga što Vam govore ono što oni vjeruju da Vi želite čuti.
Ja nisam Vaš politički istomišljenik ali ni Vaš politički protivnik niti od Vas očekujem bilo kakvu ličnu korist, već sam Vam se obratio kao prvom čovjeku našeg grada apelom da utičete na nadležna tijela i strukture da konačno počnu raditi svoj posao i oslobode Trebinje pošasti akustičnog terorizma koja zagađuje ovaj grad bukvalno svakog vedrog i sunčanog dana, dakle više od 220 dana u godini, i tako mu nanosi nemjerljivu štetu. Na kraju krajeva, ideja javnog dobra nije sadržana samo u onome što se može izraziti finansijskim vrijednostima, možda je čak i važnije ono javno dobro koje podrazumijeva pravo stanovnika ljudske zajednice na red, mir i zakonitost.
Vaša kancelarija nalazi se u samom centru grada i jednostavno je nemoguće da se i sami niste uvjerili u upornost i bahatost akustičnih terorista, relativno malobrojne grupe vlasnika motocikala koji bjesomučnom vožnjom, preticanjem na nedozvoljenim dionicama, prekoračenjem ograničenja brzine a nadasve nesnošljivom bukom zbog koje dodatno podešavaju svoje ljubimce, terorišu čitav grad i onemogućavaju odmor i rad njegovim žiteljima. Ta kriminalna aktivnost, koja sve više poprima odlike organizovanog kriminala, odvija se čak i noću. O kriminološkim i bezbjednosnim indikacijama takve pojave neću Vam govoriti, uvjeren sam da među svojim prijateljima i poznanicima imate nekog ko je kompetentan da Vam objasni u šta se obično izrodi tolerisanje agresivnih i nepoštivanju zakonskih normi sklonih socijalnih podgrupa.
Vjerovatno ste uspostavili dovoljno prisan kontakt sa Vašim domaćinima u Lombardiji, pa ih možete zamoliti da sa Vama podijele iskustva u pogledu zakonskih i upravnih rješenja i metoda borbe protiv te vrste negativnih pojava u gradovima veličine Trebinja – naš grad ipak nije velik kao Nju Delhi ili Meksiko Siti, pa da suzbijanje takve vrste kriminaliteta bude skoro nemoguće.
U času dok Vam ovo pišem Ulica Kralja Petra u samom centru grada pretvorena je u pistu za moto-trke, a nivo buke uveliko nadmašuje zakonom propisane norme. Pritom je danas nedjelja, dakle dan u kom bi poštivanje prava žitelja Trebinja trebalo imati još viši stepen prioriteta. Policiji redovno prijavljujem incidente vezane za akustični terorizam ali, nažalost, puno češće od promptne reakcije organa javnog reda i mira čujem tužbalice o razlozima zbog kojih je policija nemoćna da se efikasno suprotstavi toj vrsti kriminala.
U nadi da ćete moje obraćanje shvatiti kao dobronamjerno i motivisano najiskrenijom željom da život u našem gradu bude bolji i podnošljiviji za sve njegove žitelje i da ćete u preostalom vremenu Vašeg mandata iskoristiti svoj ugled i svoja ovlašćenja da riješite jedan dugotrajan i sve nepodnošljivji problem u Trebinju, na taj način se pokazujući kao zaštitnik ideje javnog dobra i legaliteta
Srdačno Vas pozdravljam
Elis Bektaš
pisac i publicist
Trebinje, 29. 10. 2023.
Foto: MidJourney prompt by Preokret