Izađoh jutros po duhan, pa u Starom gradu ugledah jednog lijenog i gospostvenog mačora kako se izležava na suncu i nezainteresovano žmirka očima.
Nazvah mu dobardan i upitah ga šta radi, a mačor mi odgovori – evo nešto razmišljam. O čemu? upitah vođen znatiželjom da saznam o čemu bi to jedan mačor mogao razmišljati, a on dvaput duboko mjauknu da pročisti grlo pa mi u dahu izgovori sljedeće riječi:
I buka može imati podnošljivu mjeru
Mi koji pripadamo mačjem svijetu nemamo običaj da se smijemo, vjerovatno stoga što nam je dato da stvari razumijevamo dublje i preciznije od vas dvonožnih i bezrepih. A kada bismo upražnjavali tu naviku, prav ti stojim da bih se evo ovog časa grohotom nasmijao vašim zabludama, što ih znanjem proglašavate.
To što sam ja samo jedan repati mačor, ne znači i da sam naivni idealist, koji vjeruje da će se smanjivanjem buke na gradskim ulicama riješiti i drugi problemi sa tih ulica i oni koji stanuju između njih
Vi se, na primjer, plašite onoga za šta vam je rečeno da vas treba plašiti, jer niste sposobni sami razumjeti šta je to što vam odista prijeti. Gledam vas kad hodate gradom, nervozni i bijesni, katkad i sluđeni, ne shvatajući da je buka najveći neprijatelj gradskog čovjeka današnjice.
Dobro, dobro, grad bez buke ne može, to je jasno i meni i vama. Ali još su drevni i veleumni grčki filozofi znali da je stvar u mjeri, pa tako i buka može imati neku podnošljivu mjeru. Ali ne očekujte da za tom mjerom tragaju oni koji buku proizvode, jer oni to čine iz nužde ili iz puke obijesti, koja je takođe samo nužda, odnosno neizbježni plod njihove nezrele i oštećene prirode.
Nezrela priroda sebe ne doživljava
Našim gradom buče i huče motori i automobili i to tako mora biti. Ali među njihovim vozačima ima i onih koji imaju potrebu da svoju mašinu divljački turiraju i na druge načine proizvode buku veću od prihvatljive, ne bi li tako skrenuli pažnju svijeta na svoje kukavno i isprazno postojanje i ne razmišljajući koliko svojim divljanjem doprinose nervozi i nemiru svojh sugrađana.
Već sam vam rekao da je zaludan posao od takvih očekivati rješenje – nezreloj prirodi nije dato da obuzdava samu sebe. Rješenje nije ni u vašim rukama, barem ne izravno, jer vi ste takvi kakvi ste ipak sličniji domaćim životinjama nego divljim zvijerima ili barem nama mačkama, koje smo čas umilno pitome a čas neobuzdano divlje.
No za razliku od drugih domaćih životinja, vama je barem data privilegija da birate svoje čobane, pa zašto je onda ne iskoristite i ne izaberete sebi čobana koji će odista voditi računa o vašem blagostanju, u šta se ubraja i život bez izloženosti nepotrebnoj buci, koja vam malo pomalo oštećuje živce i um u cijelosti.
Mi koji pripadamo mačjem svijetu nemamo običaj da se smijemo, vjerovatno stoga što nam je dato da stvari razumijevamo dublje i preciznije od vas dvonožnih i bezrepih. A kada bismo upražnjavali tu naviku, prav ti stojim da bih se evo ovog časa grohotom nasmijao vašim zabludama, što ih znanjem proglašavat
Potrebno je samo da naredni put, umjesto sa strahom, na izbore izađete sa sviješću o tome šta je odista vaš interes. Ako dovoljno vas donese takvu svijest na biračka mjesta, možda budete imali sreće pa dobijete čobana koji će raditi u vašu korist, umjesto što vas prepada strašnim pričama i što vas ucjenjuje da život može biti i puno gori. To je tačno, ali život može biti i puno bolji i ugodniji, a kakav će biti u dobroj mjeri zavisi i od vas.
Repati
Nama u mačjem svijetu nisu potrebna tijela zakonodavne, sudske niti izvršne vlasti, ali vi imate ta tijela, pa zašto ih onda ne koristite na opšte zadovoljstvo? Nije to uopšte teško, vjerujte, samo treba početi i vidjećete kako će vam grad najednom postati ugodnije stanište, ako njegove vlasti uzviknu – dosta nepotrebnoj buci! A vlast na raspolaganju ima mehanizme kojima će stati ukraj toj pošasti. Ima zakon o bezbjednosti saobraćaja, ima zakon o zaštiti životne sredine, ima policiju, a ima eto i sudove. Još samo kad biste vi imali pameti da izaberete vlast koja umije i koja hoće da radi svoj posao, ehehej gdje bi vam kraj bio.
No za razliku od drugih domaćih životinja, vama je barem data privilegija da birate svoje čobane, pa zašto je onda ne iskoristite i ne izaberete sebi čobana koji će odista voditi računa o vašem blagostanju, u šta se ubraja i život bez izloženosti nepotrebnoj buci, koja vam malo pomalo oštećuje živce i um u cijelosti
To što sam ja samo jedan repati mačor, ne znači i da sam naivni idealist, koji vjeruje da će se smanjivanjem buke na gradskim ulicama riješiti i drugi problemi sa tih ulica i oni koji stanuju između njih. Ali rješavanje tog problema sasvim je dobar početak da se riješe i mnogi drugi, jer bi to značilo da ste riješili najvažniji problem što ga imate kao građani, odnosno da ste spoznali snagu koju imate u svojim rukama. I u svojim glasovima.
A i razum bi vas sigurno boje slušao kada bi bio manje izložen nepodnošljivoj buci obijesnih šofera, pa biste svoje poslove obavljali, svoje ljubavi vodili i svoje užitke uživali uz mnogo manje frustracija, kojima dosad ni stvarnog uzroka ni pravog razloga niste znali.
Odano Vaš
Jedan obični trebinjski mačor
Preokret, Foto: Amra Arslanagić