Na YouTube kanalu sarajevske Face televizije, među četverocifrenim brojem komentara intervjua koji je Senad Hadžifejzović neku noć napravio sa Zdravkom Mamićem, jedan skoro pa savršeno ovaploćuje famozni „glas naroda“. Obraćajući se Mamiću, čovjek mu kaže: „Da si sve ovo sa Željom napravio kao sa Dinamom, ja bi za tebe išao robijat.“
Planiranje i dogovoranje ovog intervjua za baš ovaj termin (petak uveče, 19. mart), započelo je vjerovatno prije nekoliko dana, pošto je Vrhovni sud Republike Hrvatske četiri dana ranije, u ponedjeljak 15. marta, u najvećem dijelu potvrdio presudu Županijskog suda u Osijeku iz juna 2018. godine kojom je Zdravko Mamić osuđen na šest i po godina zatvora. Što se ostalih optuženih tiče, Sud je Zoranu Mamiću, bratu Zdravka Mamića, smanjio kaznu zatvora sa četiri godine i 11 mjeseci na četiri godine i osam mjeseci, a bivšem porezniku Milanu Pernaru sa četiri godine i dva mjeseca na tri godine i dva mjeseca zatvora. Bivšem direktoru Dinama Damiru Vrbanoviću je potvrđena prvostepena presuda kojom je osuđen na tri godine zatvora.
U tom trenutku Zoran Mamić se nalazi na mjestu šefa stručnog štaba i sportskog direktora Nogometnog kluba Dinamo iz Zagreba. Po zakonima RH, u ovakvoj situaciji imao je rok od osam dana da te funkcije napusti. On, međutim, nije čekao da istekne zakonski rok, nego se povukao odmah. Kako to cinični slučaj zna udesiti, Dinamo je samo tri dana nakon presude bio pred revanšom meča osmine finala Liga Evrope protiv favorizovanog Totenhema koji je nedjelju dana ranije, na svom stadionu, slavio sa sigurnih 2:0. Po svim stručnjacima, komentatorima, pa i kladionicama, Totenhem je bio veliki favorit i u samoj revanš utakmici, a kamoli kad je riječ o prolazu dalje, gdje je već imao veliku prednost. U jednoj od najpopularnijih kladionica, kvota na prolaz Totenhema je bila 1.01, a na prolaz Dinama 15.9. Drugim riječima, neko bi ko na prolaz Totenhema uložio 100 evra, mogao se nadati da će da zaradi – 1 evro. Nasuprot tome, onaj koji bi 100 evra uložio na Dinamo, mogao se eventualno ludački nadati da zaradi skoro punih 1.500 evra. I onda taj mnogo slabiji tim, sa velikim zaostatkom, još ostane bez glavnog trenera.
I čuli ste šta je bilo. Dinamo u regularnom toku pobjeđuje sa 2:0, a onda u produžecima postiže i treći zgoditak. Sva tri gola je zabio Mislav Oršić. Dinamo je prošao u četvrtfinale, dosegnuvši svoj najveći međunarodni uspjeh u posljednjih više od pola vijeka. Žoze Murinjo je iskreno čestitao zagrebačkom klubu, a navijači Dinama su u transu.
I oni kojima je Mamić simpatičan i oni kojima je antipatičan, saglasni su da je on najzaslužniji za uspjehe Dinama iz Zagreba u posljednjim godinama, pa samim tim i ovaj. Zapravo vatreni navijači Dinama, kao i dio onih koji vjeruju u onu čuvenu tezu da fudbal nije pitanje života i smrti, nego i nešto mnogo važnije, skloni su reći da usprkos svim mutnim radnjama koje mu pripisuju, Mamić nije zaslužio robiju. Uostalom, upravo je „najveći sin naših naroda i narodnosti“ autor teze da se ne treba uvijek držati zakona ko pijan plota, a to je zasigurno jedna od malobrojnih njegovih rečenica koju će sa odobravanjem citirati i oni koja ga s ljubavlju zovu Tito i oni koji ga s prezirom zovu Broz.
Način na koji je Mamić upravljao Dinamom podsjeća ponešto na modele vladanja najpoznatijih ovdašnjih političkih lidera u posljednjih dvadesetak godina: od Đinđića i Đukanovića preko Dodika i Sanadera do Milana Bandića i Aleksandra Vučića. To je apsolutistički model koji od publike traži da mu se sudi po krajnjem rezultatu, a ne po metodu. Naravno da među nabrojanima postoje velike razlike, ali ovaj detalj je manje-više isti.
Na početku citirani „manijak plavih sa Grbavice“ sigurno ima istomišljenike i među beogradskim navijačima. S druge strane, kao što pojedini zagrebački komentatori tvrde da nijedan fudbalski uspjeh ne može da post festum da opravda Mamićeve delikte i (ne)djela, s tim će se, u eventualnim sličnim lokalnim situacijama, saglasiti razni komentatori iz Beograda i Sarajeva.
Otud cijeli ovaj slučaj zapravo nadilazi sportski aspekt i govori nam mnogo toga o kulturnom obrascu i o tipičnoj podjeli u našim društvima. S jedne strane su oni koji govore „toga samo kod nas u Bosni/Srbiji/Crnoj Gori/Hrvatskoj/na Balkanu ima“, s druge su oni koji račun za sve naše probleme i nevolje fakturišu „zlim gospodarima svega iz velikog svijeta“.
Ovi prvi su jako skloni da zaboravljaju gomilu skandala koji prate fudbal na najvišem svjetskom nivou: od poznatih korupcijskih skandala na vrhu organizacija FIFA i UEFA do skoro redovnih afera vezanih za globalno najveće klubove kad im se po pravilu zaprijeti sankcijama, a onda se sankcije ne dese. Drugi ispravno notiraju mehanizme odnosa „velikih“ prema „malim“, ali opet olako amnestiraju „male“ zbog njihovih nepodopština i gluposti. I sam Zdravko Mamić svjestan je kome se obraća, pa u posljednjim javnim nastupima sve što se desilo od početka devedesetih do danas na našim prostorima pojašnjava poslovicom „zavadi, pa vladaj“.
Bilo kako bilo, u evropskim okvirima, u ovoj sezoni Dinamo iz Zagreba je definitivno najveće fudbalsko iznenađenje ove sezone. Od Estonije do Malte, ljudi koji ne znaju ni ko je Mamić, navijaće za Dinamo protiv Viljareala čisto u „David protiv Golijata“ ključu. A na sentimentalnom nivou, iz lokalne pespektive, doživljavajući ovo kao omaž Tomislavu Židaku i Zlatku Kranjčaru, u ovom trijumfu ima nečega i od poetske pravde.
Piše: Muharem Bazdulj za Preokret
Foto: Printscreen YouTube / Elta HD