Miloš Biković se poslednjih godina i rijetko pomjera iz središta pažnje, što zbog svojih uloga, ali i statusa koji uživa u Rusiji. Ovog puta, proslavljeni srpski glumac govorio je o aktuelnim dešavanjima vezano za proteste u Crnoj Gori.
„Kako dječak postane Pinokio? Kad se dijete više raduje poklonima ispod jelke, nego Vaskrsenju (makar i sopstvenom) onda je ono često sklono deluzijama. Vjeruje u Deda Mraza, a zaboravlja na to da osim tijela pojedinca može da vaskrsava i duh, recimo duh jednog naroda. To je onaj Duh čiji je čuvar SPC, i eno ga sad taj Duh na ulicama Crne Gore. E sad pokušavaju da taj Duh uhvate i stave u bocu, ali nije to taj duh. Duh o kome pričamo ne ispunjava želje zloj djeci“, kazao je Biković o sramnom Zakonu, kojim se uzima imovina SPC za list Borba.
Sva djeca pa i djeca koja nisu bila dobra, dodaje on, kad tad moraju na spavanje. A kako će da spavaju kada ih u krevetu čeka savjest?
„Dirala su djeca pečenje na veliki petak, omastile se ruke, postale lepljive i zalijepile se, kao po pravilu za lance, ulijepljene su tako… Kao kod lutka na strunama. A lutak na strunama više nema svoju volju. Tako dječak postaje Pinokio“, rekao je on.
Na pitanje da li smatra da je SPC trenutno u najgorem položaju u poslednjih sto godina u Crnoj Gori, Biković je kazao:
„Ne. Crna Gora gori. I to gori plamenom srpske Sparte. Srpska pravoslavna crkva nije nikad bila jača. Možemo da tumačimo ovo što se dešava iz političkog, sociološkog ili istorijskog aspekta, ali ja bih iz najvažnijeg, onog duhovnog. Nikad nije bilo jasnije da se borimo sa đavolom, i nikad još jasnije da pobjeđujemo“, kazao je Biković.
Kad on mora da, dodaje on, udara na crkvu tako otvoreno znači da je satjeran u ćošak, perspektive su mu loše. Daleko od dnevne politike je ova borba. Nema ovo veze sa političarima i politikom. Ova borba je, kako kaže, većih razmjera.
„Svaki pokušaj separatizma i ustinjavanja srpskog naroda, jezika, i vjere zarad ,,nezavisnosti” je upravo suprotno, tj. stvaranje kolonije u kojoj će i oni koji su najmoćniji među nama i oni koji vladaju tom ,,nezavisnom kolonijom” biti najmoćniji rob, samo sa najvećom jahtom“, odgovara Biković na pitanje „Borbe“ da li smatra da su Crna Gora i Srbija jedna familija.
O glumcima koji su iz Crne Gore, a rade u Srbiji, i da li treba da dignu svoj glas protiv ovoga zakona, Biković kaže da svako postupa po svojoj savjesti i obrazu.
„Dan svakome uzme mjeru“, kazao je glumac.
Što se tiče njegovog dolaska u Crnu Goru, i podrške srpskom narodu, kaže da, ako se to desi, sigurno neće najavljivati u medijima.
On je istakao je da podržava naš vjerujući narod koji litijama brani svetinje.
„I pozivam na mir. Molitva i sabornost su vrlo jako oružje. Ne treba ih potcjenjivati. Ako ne vjerujete sveštenicima pitajte fizičare. Reći će vam isto“, kazao je Biković.
Imajte razumijevanja, poručuje on za kraj, prema onima koje su uspjeli da ubijede da oni, nijesu oni, već da su sada oni, tamo neki drugi, i da se sada graniče sa samim sobom. Imajte razumijevanja za njih, ionako im je već dovoljno teško što su “granični”.
„Često nam govore da mi, nismo mi, i da je normalno da se graničimo sami sa sobom. A mi se, što se danas vidi kao nikad, graničimo se i sa Nebom, jer su naši preci tu granicu često, i sa lakoćom u stradanju prelazili. Imamo takozvani ,,bijeli šengen” sa Nebom. I zato sada tako lako, i Nebo može da se spusti do nas. Ako mi ne vjerujete: otvorite prozor. Eno ga nebo! Gledajte! Eno ga na ulicama Crne Gore! Molim se samo da ne bude oluje“, kazao je Biković, inače dobitnik ruske državne nagrade “Medalja Puškina” koju mu je prije dvije godine dodijelio lično ruski predsjednik Vladimir Putin.
Izvor: Borba Foto: Media centar Beograd