Ako nikad niste čuli za Nikolić Miloša, ništa strašno. Niste jedini. Ako vas iz poraženog DPS-a ubjeđuju da stranka ima portparola a vi ne znate ko je, opet ništa strašno. Ni u DPS-u nijesu sigurni. Ako vam Petar Ivanović pokuša objasniti razliku između Nikolić Miloša i Nikolić Andrije na primjeru Abu Dabi fonda i kredita za Vektru i Milkraft, opet se ne čudite. Petar je naš najpoznatiji sakupljač perja i pušač o trošku države.
Međutim, ako na ekranu ugledate Nikolić Miloša, odmah ćete znati da to nije Nikolić Andrija a još manje Divanović Nikola ili Bruno Konti. Prepoznaćete iz prve tog mladog lava DPS-a u izumiranju kako ne posustaje vjerujući da Partija nije izgubila 30. avgusta i da on nastavlja sa redovnim aktivnostima detektovanja i targetiranja neprijatelja vječne Crne Gore.
Kada je čuveni engleski pjesnik i leksikograf Samjuel Džonson 1775. zapisao kako je patriotizam utočište hulja, nije ni sanjao da ćemo u toj velikoj misli 250 godina kasnije prepoznati portparola Nikolić Miloša. Samo je briljantni um Džonsona mogao da vidi tako daleku budućnost i Nikolićevo ukazanje na mjestu portparola DPS-a i profi patriote. Što mu je donijelo novac i privilegije. Dok je utjehu pronašao u literaturi Milana Marionete Kneževića, koga krišom gleda na televiziji Di Keja, decenijskog donatora DPS-a. Život je tako udesio da uz advokata Martinović Nikolu, Grka Drala, voditelja Istine žive, u red poklonika lika i djela Milana K. stane i već pomenuti Nikolić Miloš, portparol.
Kada je 2002. voljom Mila Đukanovića, šefa poraženog DPS-a, patri(j)otski Pink odabran za strateškog medijskog partnera i pokrovitelja vječne naše, Nikolić Miloš je imao 8 godina i bio je naravno ZA. Jer kako posumnjati u viziju i patriotizam oca nacije kada je Miloš još tada, u drugom razredu osnovne, znao da će jednog dana postati portparol DPS-a za koga nikad nijeste čuli. I tek kada ga ugledate na naslovnici Informera, Pobjede ili u Minut, dva, shvatite da to nije Nikolić Andrija a još manje Divanović Nikola ili Bruno Konti.
Čak je te tragične 2002. i mnogo godina kasnije, svjedok saradnik i regulator Abaz Beli Džafić, govorio o ovom protivprirodnom bludu, ali po onoj narodnoj – veži konja gdje ti gazda kaže, Pink je postao medijska kapija Crne Gore. A sa Pinkom je rastao i maleni Miloš, kao nedužna žrtva izbora Mila Đukanovića, koji je Pinkom posijao sjeme zla čije rezultate vidimo u obrazovanju, kulturi, politici, svakodnevnom životu i samom Nikolić Milošu. I niko od svih slugu da zapita – zašto Milo prodade Crnu Goru Pinku?!
Tako se smrtonosna epidemija raširila Montenegrom mnogo prije nego što nas je o tome obavijestila Svjetska zdravstvena organizacija. Govor mržnje, šovinizam, pornografija, nasilje, pogrom – u takvom ambijentu je rastao Nikolić Miloš, sanjajući da će jednog dana doći do finala Pinkovih zvezdica i mjesta portparola DPS-a. I ne sluteći da će ga na Praškom groblju sačekati Umberto Eko riječima da samo gad, bez moralnih skrupula, koji se omotao nacionalnom zastavom, može propagirati ideju o čistoti svoje rase, ili u konkretno slučaju Partije.
Zašto Milo podvede Crnu Goru Pinku i Vučiću, pita danas Nikolić Miloš Šefa, ali već je kasno, hobotnica je pala a portparol DPS-a za koga nikad niste čuli, ljubomorno krajičkom oka gleda Milana Marionetu Kneževića i Andriju Raja Mandića, u Minut,dva, gdje su koliko juče, godinama unazad, Nikolić i njegovi držali banak a pomenuti vučići i mačići služili za podsmijeh i zabavu. To se zove ironija sudbine. Sve dok su odnosi Aleksandra od Srbije i Mila od Crne Gore bili najbolji ikada a Nikolić Miloš, portparol ravan nekom Neši Stefanoviću iz SNS, za koga takođe nikad niste čuli, sve dok je cvjetao biznis dva kraka hobotnice kako reče savjetnik Srećko, sve dok se širila bratska ljubav između Aca i Andreja, Pink je komotno zapišavao DPS-ov Montenegro dok je Milošev prezimenjak i partijski drug Andrija zapomagao Željku Mitroviću – šaraj malo.
Ono što je njihova ružičasta korona radila građanima skoro 20 godina, preko noći je zapljusnulo vrh vlasti. Vučić je prestao biti marioneta, Đukanović je shvatio da je vrag odnio šalu pa je počelo pranje DPS biografije. Od ministra Saše do portparola Nikolić Miloša, počeli su da stižu telegrami o Pink pošasti i o medijskoj satanizaciji vječne naše iz četničkog Beograda, iako su oni sami već odavno počinili to samoubistvo. Nokautirani, poraženi, prije nego što su se odmetnuli u šumu, Milo i Miloš, stari i mladi lav, došli su na genijalnu ideju da Pink kupi Vijesti. I da onda ispadne kako su Miško i Željko a ne Milo podveli Crnu Goru Pinku.
Milan Marioneta Knežević kaže da pare nisu problem, već ih broji i stigao je do skromnih 13 miliona, sa njim se slaže i novi-stari frend Nikolić Miloš, dok naši američki suvlasnici i advokati završavaju tužbu koja će biti jedinstvena u istoriji svjetskog izdavaštva – naime, desiće se prvi put u globalnim okvirima da jedan nezavisni medij tuži državu za višedecenijski progon, reket, nelojalnu konkurenciju, otete prihode, uskraćeni profit, sa odštetnim zahtjevom čiji će iznos mladom a već posrnulom lavu Nikolić Milošu opet otkriti Milan Marioneta Knežević. U Informeru, kod Di Keja ili baš na Pinku.
A da je Nikolić Miloš bio pametan kao što nije, slušao bi iskusnijeg DPS lava Peđu Sekulića koji je još 2006, samo dva mjeseca nakon referenduma, meni i tadašnjem glavnom uredniku Šćekiću, u Vili Gorica, rekao: Za nas bi sada najbolje bilo da se Vijesti ugase!
Proročki, nema šta. To je portparol, a ne Nikolić Miloš za koga nikad niste čuli.
P.S. Najnovija vijest: Milo je lociran u šumi na Avali, sprema se da potraži Beograd na vodi jer i ne zna gde je – kaže predsjednik Vučić koji nikad ne laže. U tome će mu pomoći upravo Milan Marioneta Knežević i Miloš Portparol Nikolić koji Šefa čekaju na Slaviji, ispred nove fontane, ubijeđeni da je to u stvari Beograd na vodi.
Izvor: vijesti.me, Ilustracija: Preokret